Gdje je istina i može li se već govoriti o uspjehu ili neuspjehu sezone - jedno je od pitanja koje smo postavili stručnjaku za turizam, doktoru Radu Ratkoviću, profesoru internacionalnog menadžmenta u hotelijerstvu na fakultetu u Miločeru.
Ratković: Mislim da imamo jedan dugogodišnji hendikep, a to je da nemamo validnu statistiku što se tiče turističkih kapaciteta, a još manje turističkoga prometa. To je stari problem na čijem se rješavanju jako malo radi. U posljednjih nekoliko godina su u opticaju bile cifre od oko osam miliona noćenja, po turističkim godinama, ali procjene eksperata, uključujući i slovenačke eksperte i eksperte koji su radili Master plan, kao i domaćeg eksperta, do čijeg mišljenja našoj javnosti nije jako stalo, govore da je taj turistički promet bar duplo veći. Prema tome, u situaciji kada nemamo pouzdanu mjeru, za svaku tvrdnju možete da nađete numeričko objašnjenje, koje opet nije validno, tako da je to jalova rasprava i dosta nekorisna i ne ide baš u interes turizma. Jedni tvrde da je sve odlično, drugi to osporavaju. Mislim da to ne vodi rješavanju problema.
Ratković: Očito se vidi da je manje turista ove godine nego što je bilo prošle, iako je bilo manje turista prošle godine nego što je bilo pretprošle, iako nas je zvanična statistika uvjeravala u suprotno. Dakle, to bi trebalo da bude signal da mi sjednemo u Crnoj Gori na raznim nivoima i da se dogovorimo u strateškom pogledu šta treba da uradimo, da bi na neki način napravili prevenciju krize, da bi prevazišli makar one endogene faktore krize u koju postepeno zapadamo.
Ratković: Mi se još nismo uhvatili u koštac sa stvarnim strukturnim problemima crnogorskog turizma, nego se ide na način kao da je u strukturnom pogledu sve u redu. Onda se pripremamo uobičajeno, kao druge zemlje koje nemaju tih strukturnih problema.
Mi imamo jedan fundamentalni strukturni problem, da smo mi šampion u negativnoj strukturi globalnih smještajnih kapaciteta. Dok je Kipar šampion i ima preko 90 posto osnovnih smještajnih kapaciteta u strukturi ukupnih kapaciteta, dok Crna Gora ima 13-14 posto osnovnih. U ukupnim smještajnim kapacitetima dominiraju komplementarni i auto-komplementarni, apsolutno dominiraju vikend stanovi i kuće, sekundarno stanovanje koje je ovdje bio više od decenije jako unosan biznis, ali biznis koji je jako štetan za turizam i turizmu nanosi ogromne strukturne probleme. To na neki način obesmišljava jednu vrlo validnu strategiju razvoja turizma. Sa tim problemima se mi, kao država, nismo uhvatili u koštac, niti preduzetnici. To je jedan problem koji je dugoročan.
Drugi problem, koji ima dugoročno obilježje, je odsustvo turističke Crne Gore na najkvalitetnijim tržištima. Dok je kod susjedne Hrvatske i ostalih mediteranskih zemalja šampion emitivnog turizma Njemačka, koja je ubjedljivo na prvom mjestu, ona je kod nas marginalizovana. Mi zadnjih godina imamo više gostiju iz Albanije, nego iz Njemačke. To je veliki problem, a taj problem može da se riješi jednom sinhronizovanom akcijom, gdje bi glavne poteze vukla ona institucija koja je zadužena za menadžment turističke destilacije, dakle turistička organizacija Crne Gore, koja po mom mišljenju nije ni organizaciono postavljena da bi mogla taj posao da uradi.
Ratković: Poboljšanja su uočljiva u sektoru vodo-snabdijevanja, što je za svaku pohvalu. Mislim da je uz donaciju Evropske unije, i drugih donatora, puno toga urađeno na popravljanju putne infrastrukture, iako je to krajnje nedovoljno. Međutim, i na to što se radi je bačena sjenka jer se radovi produžavaju do juna, a neki investitori imaju tu privilegiju da rade i tokom glavne turističke sezone i na neki način negativno utiču na kvalitet boravka turista. O tome su mediji puno pisali.
Nema državne osjetljivosti na probleme koji se pojavljuju. Nismo sazreli kao turistička nacija, a da nismo sazreli kao turistička nacija najubjedljivije pokazuje činjenica da smo mi krajem aprila ove godine organizovali izbore u Crnoj Gori. Gosti dolaze, a mi čekamo nad glasačkim kutijama, što je u normalnim uslovima turističkog privređivanja i kod jedne zrele turističke nacije nedopustivo.
Ratković: Taj hotel je imao svjetski glas, bio je svjetski brand. Tri puta je u međunarodnim razmjenama pokušavan na bude imitiran i svaka imitacija je bila uspješna. Nije nijedna bila na nivou originala. On je bio ponos crnogorske turističke industrije. Ideja je bila domaća, menadžment je bio domaći, organizacija je bila domaća i sve je to dobro funkcionisalo do onih kriznih devedesetih godina. Mislim da je velika obaveza svih aktera da Sveti Stefan bude živ.
Sveti Stefan, Foto: Savo Prelević
Ako je ugovoreno da se on rekonstruiše, mi bi trebali da budemo svjedoci da se tamo nešto planski radi, da znamo na šta će to da izađe jer to ne može da bude privatna stvar, tim prije što hotel nije privatizovan, nego je dat u zakup. Zaista je nedopustivo stanje koje je bilo do sada. Tamo gdje nisu predviđeni građevinski radovi, to treba da bude otvoreno za goste, a kada bude Sveti Stefan jednoga dona renoviran, onda će da bude pod novim režimom. Ovakva situacija kakva je sada ne bi smjela da se toleriše. Bunt građana je dobrodošao i ja im čestitam.
Ratković: Gospodin Engel, koji je autor Master plana je rekao - Ja sam Nijemac i drago mi je što ste otvoreni prema strancima. Ali ako vi sve date krupnim investitorima i multinacionalnim kompanijama - što će za vas da ostane? Ja bih bio mnogo srećniji kada bi umjesto obrasca, koji je sada zaživio u Crnoj Gori, radije vidio da Vlada i privatni vlasnici osnuju direkcije, domaće firme koje bi se bavile razvojem pojedinih lokacija i da oni traže partnere. Mislim da bi to bilo prirodnije i da bi to više odgovaralo jednom konceptu otvorene tržišne privrede, nego da imate na jednoj strani državu, sa svojim tenderima, koja traži velike strane investitore. Mnogi od tih stranih investitora žele uz gradnju hotela da proguraju nešto na čemu se brzo zarađuju pare, a to je gradnja vikend stanova i kuća, što je opet produbljivanje najvećeg problema crnogorskog turizma. Mislim da ne treba čekati na te velike investicije i investitore.
Trebao bi da bude jednaki prioritet ohrabrivanje brojnih malih investitora, da prave male hotele, koji se i u ovoj krizi bolje snalaze nego neki veliki. Mislim, da osim velikih investicija, bi trebalo u istom rangu da se grade brojni mali hoteli, ili srednji hoteli, i da nam to bude put da povećamo smještajne kapacitete, da budemo interesantniji i za individualnog gosta i za velike organizatore putovanja.
Ratković: Mislim da imamo jedan dugogodišnji hendikep, a to je da nemamo validnu statistiku što se tiče turističkih kapaciteta, a još manje turističkoga prometa. To je stari problem na čijem se rješavanju jako malo radi. U posljednjih nekoliko godina su u opticaju bile cifre od oko osam miliona noćenja, po turističkim godinama, ali procjene eksperata, uključujući i slovenačke eksperte i eksperte koji su radili Master plan, kao i domaćeg eksperta, do čijeg mišljenja našoj javnosti nije jako stalo, govore da je taj turistički promet bar duplo veći. Prema tome, u situaciji kada nemamo pouzdanu mjeru, za svaku tvrdnju možete da nađete numeričko objašnjenje, koje opet nije validno, tako da je to jalova rasprava i dosta nekorisna i ne ide baš u interes turizma. Jedni tvrde da je sve odlično, drugi to osporavaju. Mislim da to ne vodi rješavanju problema.
RSE: Kakav je vaš lični utisak kada je riječ o posjećenosti ovog ljeta? Živite na primorju, pa možete da napravite neku paralelu u odnosu na prethodnu godinu?
Ratković: Očito se vidi da je manje turista ove godine nego što je bilo prošle, iako je bilo manje turista prošle godine nego što je bilo pretprošle, iako nas je zvanična statistika uvjeravala u suprotno. Dakle, to bi trebalo da bude signal da mi sjednemo u Crnoj Gori na raznim nivoima i da se dogovorimo u strateškom pogledu šta treba da uradimo, da bi na neki način napravili prevenciju krize, da bi prevazišli makar one endogene faktore krize u koju postepeno zapadamo.
RSE: Koliko su na tim endogenim faktorima krize radile turističke vlasti, Ministarstvo turizma i nacionalna turistička organizacija? Koliko su u ovu sezonu ušli pripremljeni, sa jednom osmišljenom strategijom, adekvatnoj kriznim vremenima, a koliko su se prilagođavali u hodu, kao što je to sa cjenovnom politikom, uprkos kojoj, sve su prilike, naše tržište opet nije konkurentno jednoj Turskoj, Grčkoj ili Egiptu?
Ratković: Mi se još nismo uhvatili u koštac sa stvarnim strukturnim problemima crnogorskog turizma, nego se ide na način kao da je u strukturnom pogledu sve u redu. Onda se pripremamo uobičajeno, kao druge zemlje koje nemaju tih strukturnih problema.
Mi imamo jedan fundamentalni strukturni problem, da smo mi šampion u negativnoj strukturi globalnih smještajnih kapaciteta. Dok je Kipar šampion i ima preko 90 posto osnovnih smještajnih kapaciteta u strukturi ukupnih kapaciteta, dok Crna Gora ima 13-14 posto osnovnih. U ukupnim smještajnim kapacitetima dominiraju komplementarni i auto-komplementarni, apsolutno dominiraju vikend stanovi i kuće, sekundarno stanovanje koje je ovdje bio više od decenije jako unosan biznis, ali biznis koji je jako štetan za turizam i turizmu nanosi ogromne strukturne probleme. To na neki način obesmišljava jednu vrlo validnu strategiju razvoja turizma. Sa tim problemima se mi, kao država, nismo uhvatili u koštac, niti preduzetnici. To je jedan problem koji je dugoročan.
Drugi problem, koji ima dugoročno obilježje, je odsustvo turističke Crne Gore na najkvalitetnijim tržištima. Dok je kod susjedne Hrvatske i ostalih mediteranskih zemalja šampion emitivnog turizma Njemačka, koja je ubjedljivo na prvom mjestu, ona je kod nas marginalizovana.
Drugi problem, koji ima dugoročno obilježje, je odsustvo turističke Crne Gore na najkvalitetnijim tržištima. Dok je kod susjedne Hrvatske i ostalih mediteranskih zemalja šampion emitivnog turizma Njemačka, koja je ubjedljivo na prvom mjestu, ona je kod nas marginalizovana. Mi zadnjih godina imamo više gostiju iz Albanije, nego iz Njemačke. To je veliki problem, a taj problem može da se riješi jednom sinhronizovanom akcijom, gdje bi glavne poteze vukla ona institucija koja je zadužena za menadžment turističke destilacije, dakle turistička organizacija Crne Gore, koja po mom mišljenju nije ni organizaciono postavljena da bi mogla taj posao da uradi.
RSE: Osim tih strukturnih nedostataka, šta su glavni nedostatci ove sezone? Ranije smo govorili o visokim cijenama, lošoj usluzi, nedostatku vode, struje, buci, zagađenoj okolini, produženoj građevinskoj sezoni? Šta su greške u kojima se ponavljamo, a gdje su ipak uočljiva neka poboljšanja?
"Gosti dolaze, a mi čekamo nad glasačkim kutijama"
Ratković: Poboljšanja su uočljiva u sektoru vodo-snabdijevanja, što je za svaku pohvalu. Mislim da je uz donaciju Evropske unije, i drugih donatora, puno toga urađeno na popravljanju putne infrastrukture, iako je to krajnje nedovoljno. Međutim, i na to što se radi je bačena sjenka jer se radovi produžavaju do juna, a neki investitori imaju tu privilegiju da rade i tokom glavne turističke sezone i na neki način negativno utiču na kvalitet boravka turista. O tome su mediji puno pisali.
Nema državne osjetljivosti na probleme koji se pojavljuju. Nismo sazreli kao turistička nacija, a da nismo sazreli kao turistička nacija najubjedljivije pokazuje činjenica da smo mi krajem aprila ove godine organizovali izbore u Crnoj Gori. Gosti dolaze, a mi čekamo nad glasačkim kutijama, što je u normalnim uslovima turističkog privređivanja i kod jedne zrele turističke nacije nedopustivo.
RSE: Ne možemo zaobići slučaj Svetog Stefana, bisera mediteranske obale, koji je praktično izbrisan sa turističkih mapa u svijetu. Već tri godine je zapušten, i to nakon potpisivanja ugovora o njegovom zakupu. Slučaj je aktualizovan ovih dana pošto su mještani ustali protiv zabrane pristupa plažama i putevima oko ostrva, a što su javne površine koje, prema Zakonu o morskom dobru, moraju biti dostupne svima. Šta slučaj Svetog Stefana pokazuje i koliko je on nanio štete crnogorskoj turističkoj privredi i njenom imidžu?
Ratković: Taj hotel je imao svjetski glas, bio je svjetski brand. Tri puta je u međunarodnim razmjenama pokušavan na bude imitiran i svaka imitacija je bila uspješna. Nije nijedna bila na nivou originala. On je bio ponos crnogorske turističke industrije. Ideja je bila domaća, menadžment je bio domaći, organizacija je bila domaća i sve je to dobro funkcionisalo do onih kriznih devedesetih godina. Mislim da je velika obaveza svih aktera da Sveti Stefan bude živ.
Ako je ugovoreno da se on rekonstruiše, mi bi trebali da budemo svjedoci da se tamo nešto planski radi, da znamo na šta će to da izađe jer to ne može da bude privatna stvar, tim prije što hotel nije privatizovan, nego je dat u zakup. Zaista je nedopustivo stanje koje je bilo do sada. Tamo gdje nisu predviđeni građevinski radovi, to treba da bude otvoreno za goste, a kada bude Sveti Stefan jednoga dona renoviran, onda će da bude pod novim režimom. Ovakva situacija kakva je sada ne bi smjela da se toleriše. Bunt građana je dobrodošao i ja im čestitam.
RSE: Veliki projekti govore da će da preporode crnogorski turizam, investicijom od više milijardi eura. To zvuči omamljujuće. Kakva opasnost stoji na tom putu, obzirom na dosadašnje iskustvo koje je na mnogim primjerima donijelo devastaciju prirodne okoline i betoniranje obale?
Trebao bi da bude jednaki prioritet ohrabrivanje brojnih malih investitora, da prave male hotele, koji se i u ovoj krizi bolje snalaze nego neki veliki. Mislim, da osim velikih investicija, bi trebalo u istom rangu da se grade brojni mali hoteli, ili srednji hoteli, i da nam to bude put da povećamo smještajne kapacitete, da budemo interesantniji i za individualnog gosta i za velike organizatore putovanja.
