RSE: U BiH ponovo je aktivirana rasprava o ustavnim promjenama. Smatrate li da bi teritorijalno preustrojstvo BiH na tragu incijative Kreševske deklaracije poboljšalo položaj građana hrvatske nacionalnosti?

Puljić: To je jedno delikatno političko pitanje. Smatram da je prevažno raditi na jednakopravnosti. Ako se političari slože da je to put, preustroj teritorijalni, za stvaranje jednakopravnosti, u što ja sumnjam, bez recipročnog uvažavanja prava teško se to može teritorijem riješiti. Ali ni ovako ne može ostati jer je ovo isto ozakonjenje nepravde. Zato smatram da je prevažno ispravljati polako nepravdu i stvoriti uvjete da svaki građanin se na svim prostorima osjeća slobodno i jedankopravno.

RSE: Hrvati su najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH. Često se čuju i tvrdnje da su najmanje ravnopravni. Kakav je položaj Hrvata u BiH?

Puljić: Kad je u pitanju ravnopravnost dovoljno je konstatirati: nakon Petričevog preustroja Izbornog zakona, mi smo tim preustrojem izgubili svaku mogućnost da budemo partneri u vlasti - jer i u RS i u Federaciji smo uvijek preglašavani. Nema mehanizma zaštite jednakih prava, i to je grijeh i međunarodne zajednice i partnera u vlasti, a i naših lokalnih političara koji su bili ucijenjeni i prisiljeni da potpišu takvu izmjenu zakona. Drugo, kad su u pitanju jednaka prava, moramo znati da, recimo, jedan dokumenat koji sam ja u veljači pročitao u Bijeloj kući, u administarciji američkoj, a koji govori o BiH, govori o Srbima u BiH, govori o Bošnjacima, o Ciganima - Hrvati uopće ne postoje. I to je vrlo zabrinjavajuće. To znači negdje sustavno se ide da nas se ignorira. I zato sam razgovarao s američkom adminstracijom govoreći o jednome odgovornom stavu prema jednom narodu koji je ovdje, nećemo izazivati da kažemo najstariji, ali ipak je tu autentičan narod u BiH sa svojim jednakim pravima - ne protiv drugih. I zato smatram da ovakav način gdje se u Federaciji sustavno ide dalje uvijek nadglasano sa strane Bošnjaka i uvijek je njihov sustav onaj pobjeđuje, a u RS znate ko pobjeđuje, tako da niti u Banjoj Luci, niti u Sarajevu, niti u drugim gradovima... Recimo, vidimo što je s Mostarom, kakva je situacija, vidimo kakva je jednakopravnost.

RSE: Zakon o restituciji u BiH još uvijek nije usvojen. Kako teče proces vraćanja imovine Katoličke crkve konfiskovane nakon Drugog svjetskog rata?

Nema druge nego zajedno živjeti

Puljić: Kad je to pitanje vjerske zajednice i crkve nisu tretirane jednako, jer vidimo u RS je vraćena imovina Pravoslavnoj crkvi, vidimo u Federaciji je većinom vraćena Islamskoj zajednici i čak donirana obnova, dok je Katolička crkva najlošije prošla. I ono što je dobila teško dobiva - pravno ne može realno dobiti, kao što je, recimo, Travnička gimnazija koju smo na Sudu za ljudska prava dobili, a niti jedna institucija ni međunarodna ni domaća nije poduprla da se provede ta presuda Suda za ljudska parava da nam se to vrati.

RSE: Koji su, po vama, glavni razlozi slabog povratka Hrvata nakon rata u svoje domove u BiH? Posebno su zabrinjavajući podaci da se od više od 220.000 katolika, koliko je živjelo prije rata na teritoriji sadašnje RS, vratilo tek oko 12.000.

Puljić: To je vrlo zabrinjavajuća brojka. Postoji jedan perfidan način koji opterećava ljude da ljudima dodija to tražiti. Nama nema druge nego zajedno živjeti, nama nema druge nego mijenjati taj mentalitet gdje svatko misli da onoliko voli svoj narod koliko mrzi drugi. To je krivi mentalitet i pred nama je prevažna duhovna dimenzija, moralna dimenzija - proces pomirenja, povjerenja, i onda dolazi i praštanja, razumljivo.

RSE: Često se zamjera vjerskim zajednicama da se otvoreno miješaju u sferu politike. Koliko i da li postoji značajn uticaj religije na kreiranje političkog života u BiH?

Puljić: Nećete zamjeriti ako i vama odmah odgovorim. Vi ste mene počeli sa političkim pitanjima, vi nas gonite u politiku. Često puta ako mi ne govorimo o politici nismo intersantni medijima. Međutim, nije radi toga. Ovdje nije u pitanju politika jedne stranke, nego politika egzistencijalnog opstanka jednakih ljudskih prava - i tu Crkva ne može šutjeti. Ja ne govorim o drugim vjerskim zajednicama. Katolička crkva se bori za ljudsko dostojanstvo, jednaka prava, socijalnu dimenziju i na neki način da se stvori takav ustroj da svi budemo jednaki pred zakonom. I rekao sam, samo mrtve ribe plivaju niz struju. Ja želim biti živa riba koja pliva za ljudska prava.