RSE: Gospodine Bulatoviću, ideja o zajedničkom nastupu opozicije je propala, a tačku na tu priču formalno je stavio glavni odbor vaše partije. Kako će se to po vama odraziti na izborni rezultat?
Bulatović: To je veoma značajan politički događaj koji treba posmatrati kao prošlost. Pošto se izborna kampanja zahuktava, ne želim to da ocjenjujem u bilo kom kontekstu. Ni pozitivnom, ni u negativnom. I dalje mislim da je optimalan izbor bio jedna velika opoziciona lista koja bi sigurno ostvarila pobjedu. Postoje šanse u narednih dvadesetak dana da i ovako koncipirana politička scena, sa jednim značajnim brojem političkih subjekata koji imaju težinu da pobijede Demokratsku partiju socijalista, ali svako mora da vodi računa o tome da pridobije svoje ciljne grupe i da vjeruje u pobjedu. Ja pripadam onoj kategoriji koja ne gubi nadu da je pobjeda moguća na ovim izborima i nad DPS-om i nad SDP-om.
RSE: Kada već to kažete, kako komentarišete istupe nekih vaših opozicionih kolega, poput Predraga Popovića, koji opoziciji već u ovom momentu prognozira neuspjeh. To čini već neko vrijeme.
Bulatović: Koliko se meni čini, koliko dobro pratim izjave gospodina Popovića, prije koncipiranja njihove koalicije, odnosno neposredno o njihovoj zajedničkoj listi, on jeste istina takve konstatacije saopštio. U posljednje vrijeme on pripada onoj kategoriji političara u opoziciji koji smatra da je moguće učiniti neki pomak u pobjedi nad Demokratskom partijom socijalista. Pozitivno je što je i retorika gospodina Popovića potpuno drugačija nego što je bila prije petnaest dana i pozitivno je što i on i ostali opozicioni političari vjeruju u pobjedu, govore da je moguće ostvariti pobjedu, a to znači da se može podići stepen izlaznosti, što je veoma bitno za konačni rezultat na ovim izborima.
RSE: Da se samo za momenat vratimo na početak našeg razgovora. Vi ste u okviru svoje stranke ostali u manjini jer ste se otvoreno zalagali za jedinstvenu listu opozicije. Tu varijantu podržavalo je samo još nekoliko članova odbora. Objasnite nam zašto ste mislili da je to bolje rješenje, kao nauk za neke buduće izbore ako ne za ove?
RSE: Imamo bogato iskustvo sa neuspjelima progovorima opozicije i pokušajima da se napravi ta jedna kolona. Kada sve to analizirate što mislite da je glavni razlog što ne dolazi do okupljanja opozicije, osim te programske raznorodnosti?
Bulatović: U suštini posmatrano raznorodnost programa nije bilo problem. Mi smo imali slučajeva da se programski direktno može sarađivati između raznorodne opozicije. Primjera radi, dovoljno je vidjeti da u svoje vrijeme koalicija "Zajedno za Jugoslaviju" - Liberalni savez su mogli zajedno da funkcionišu na lokalnom nivou. Čak SNP i Liberalni savez u vrijeme velike suprotstavljenosti mogli su da imaju koalicioni odnos. Ja sada ne bih ulazio u razne razloge jer svaki slučaj jeste za sebe. Mislim da će nakon ovih izbora biti neophodno da se sagleda što je sve uticalo na to da se ne ostvari jedno značajnije ukrupnjivanje opozicije nego što je sada. Teško da mogu sada da odgovorim u ovom kratkom razgovoru. Imam bogato iskustvo o tome. Ja sam bio čovjek koji se zalagao za zajedničko djelovanje opozicije i ja sam čovjek koji je 2001., 2002. godine predvodio veliku koaliciju "Zajedno za Jugoslaviju", drugi put koaliciju "Zajedno za promjene". Nijesam vodio računa o tome da li će se od snage Socijalističke narodne partije oduzeti, dati nekome drugome da bi se dobio sinergetski efekat. Tako da su moja zalaganja bila poznata i jasna. Postavlja se pitanje zašto je u nekom prelomnom i značajnom momentu neko drugi razbijao te ideje u prošlosti i koje ustvari sada zakočio da do te ideje ne dođe. Vi ste u pravu, formalno gledajući, glavni odbor naše stranke je bio taj koji je posljednji rekao da nije moguća jedinstvena lista, ali možda je moguće tražiti i nekoga drugoga. Ja mislim da ne treba tražiti odgovornost ni u jednoj opozicionoj partiji nego sve opozicione partije treba da združeno u svojim kolonama se bore da dobijemo svoje birače da pobijedimo DPS i SDP.
RSE: Nakon neuspjelih pregovora opozicioni lideri su krenuli sa međusobnim optuživanjem tipe ko radi za DPS. Koliko ta retorika ide na ruku vlasti? Koliko je preporučljiva u kampanji?
Bulatović: Uopšte nije preporučljiva. To je pogubno i izgovaranje optužbi tokom kampanje i prije nje u opoziciji optužbi jednih na račun drugih apsolutno nije dobro. Ja sam jedan živi primjerak, da se malo slobodnije izrazim, da se godinama i iz opozicionih redova, pa čak, čini mi se, iz redova same moje partije, ne govoreći o onome što je radila Državna bezbjednost, da sam bio označavan kao razbijač opozicije, iako sam malo prije već rekao, obezbjeđivao čak nekim strankama i parlamentarni status iako ga nijesu imali da bi dobili veći broj glasvova naspram DPS-a i SDP-a označavan kao čovjek koji radi za Đukanovića i vidite, u suštini kada napadate nekoga ko ima političku jačinu u opoziciji, onda imate da sam ja sada bivši predsjednik i Socijalistička narodna partija nije više jaka kao što je nekada bila. Ja sam jedan primjer, i sama Socijalistička narodna partija, šta znači rat opozicije protiv druge opozicione političke partije. Svadite nekoga ko je jak i ko je imao određenu političku težinu, ne dobijate ništa jaču opozicionu političku scenu, a imate zapravo betoniranje nečega što je najmanje potrebno Crnoj Gori u političkom smislu, a to je vlast DPS-a i SDP-a koja je do sada ustvari bila betonirana. Nadam se da sada to neće biti i da to neće biti prljava kampanja između opozicije na terenu. Ja apelujem da se suzdrže svi opozicionari od međusobne tajne takozvane kampanje da jedni pričaju protiv drugih.
RSE: Sa tim političkim iskustvom, ako isključimo ovo međusobno optuživanje, kako vam se čini ova kampanja, i da li se ste uopšte i koliko i sami aktivni u njoj?
Bulatović: Ja moram da kažem da onoliko koliko po programu same Socijalističke narodne partije i mog angažovanja ja sam se angažovao punim kapacitetom. Onoliko koliko se od strane moje stranke traži. Ja ne mogu da bilo šta zahtijevam. Ako me pitate kako ova kampanje izgleda ja bih da to kažem nakon izbora, ali mogu vam reći da je neophodno da se podigne taj politički tonus, jer ako se ne podigne politički tonus, onda bojim se da stepen izlaznosti može biti manji, a manji stepen izlaznosti odgovara Demokratskoj partiji socijalista. Šta se dešava. DPS i SDP u ovom trenutku dok mi vodimo razgovor su podigli sve svoje kapacitete i u smislu političkog marketinga i onog koji ne donosi premnogo glasova, u smislu zloupotrebe državnih funkcija. Uzmite medije pa vidite da se sve nešto otvara, sve teče "med i mlijeko", bori se protiv organizovanog kriminala. Ide se do detalja kao što je da nema potrebe da nam iz Visbadena dolaze laboratorijski nalazi o tome ko je izvršio određeno krivično djelo. Sve je u Crnoj Gori na besprekornom nivou što se njihove kampanje tiče, što je naravno jedna čista propaganda koja ne odgovara stvarnosti. Znači, DPS i SDP je uradio sve kao da ima najžešću kampanju koja je možda bila prije desetak godna. S druge strane, opozicija realizuje svoje određene aktivnosti, ali imajući u vidu zatvorenost medija, pravila koja su napravljena stiče se utisak da ne vodi značajniju kampanju. Koristim priliku da pozovem u narednih dvadeset dana sve opozicione liste podignu prije svega rad na terenu, neposredno od vrata do vrata da razgovaraju sa biračima, a što se tiče onoga gdje se ne može takmičiti sa DPS-om i SDP-om to je politički marketing, spotovi, zakupljivanje termina i tako dalje. Ne treba se trošiti tamo gdje ste već unaprijed izgubili bitku. Rad na terenu, podizanje struktura i što je veoma važno na dan izbora svako treba da bude zadužen u opoziciji da svoje sigurne birače izvede na birališta.
RSE: Pomenuli ste tu opasnost po opoziciju od povećane apstinencije. Neki istraživači javnog mnjenja međutim ukazuju da to i nije toliki rizik koliko jeste rasipanje glasova, odnosno mogućnost da će građani glasati za neke male stranke kojima prijeti opasnost da ne pređu cenzus. Što mislite o tome?
RSE: Nakon poraza na referendumu ste se povukli sa čela stranke. Da li možda ponovo imate liderske ambicije i kako ocjenjujete rad stranke pod vođstvom Srđana Milića?
Bulatović: Ja nemam liderske ambicije. Dugo sam godina u politici i dugo sam vodio Socijalistiku narodnu partiju. Prepustio sam poslije odgovarajućeg slabog izbornog rezultata, mislim da je to bio loš izborni rezultat i referendum i izbori 2006. godine sa željom da ona napravi rast. U ovom trenutku mislim da treba dati podršku rukovodstvu Socijalističke narodne partije i Socijalističkoj narodnoj partiji da na ovim izborima ostvari bolji rezultat. Sa željom da ostvarimo bolji rezultat ja ustvari želim da na čelu te stranke bude i dalje gospodin Milić. Ako bi rezultat bio loš, u što ne vjerujem, onda ne bi samo SNP imao probleme nego bi imala cjelokupna opozicija probleme i bila bi i dalje opozicija. Ja i dalje želim da i SNP i ukupna opozicija nakon ovih izbora bude vlast, jer ako to ne bude onda će biti velikih problema za Crnu Goru u cjelini jer u budućnosti evropskih integracija i onoga što je suština nema ako DPS i SDP budu i dalje apsolutna vlast.
RSE: Ako opozicija pretenduje na vlast, da li mislite da bi u toku ove kampanje morala malo više da govori o programskom sadržaju onoga što nudi umjesto ovih već redovnih i uobičajenih optužbi na račun postojeće vlasti koju slušamo od kampanje do kampanje?
RSE: Pitam vas za kompletnu opoziciju.
Bulatović: Koliko sam shvatio i Pokret za promjene se time bavi. Dva značajna opoziciona subjekta su okrenuta ka rješavanju problema. Vjerujem da je i Nova srpska demokratija na tom fonu. Vi ste potpuno u pravu. Pored želje da se ruši DPS i SDP i pored ukazivanja na loše stanje mora da se i nude rješenja. U medijima je teško to prepoznati jer nema prostora da se to saopšti, ali mislim da u neposrednoj komunikaciji sa građanima i na tribinama u takozvanim kućnim posjetama, malim sastancima širom Crne Gore opozicioni aktivisti moraju da kažu - da, mi možemo bolje od Demokratske partije socijalista. Uostalom, nije teško ponuditi bolja rješenja od njih, ali ih treba ponuditi da bi se saznalo da je opozicija alternativa vlasti i vi ste tu potpuno u pravu.
