Parlamenti Hrvatske i Srbije višestruko su efikasniji od Parlamentarne skupštine BiH čiji poslanici i delegati imaju znatno veća ukupna primanja od svojih kolega u susjednim zemljama.
U Centrima civilnih inicijativa (CCI) su izračunali da jedan poslanik mjesečno „zaradi“ 25 najnižih mirovina, ili sedam do čak deset prosječnih plata u Bosni i Hercegovini. Ono što Hrvatski sabor uradi u jednom mandatu, parlamentarcima BiH bi trebalo više od četiri mandata ili 17 godina.To su podaci za skupštinski saziv 2006.-2010. godine. Ukoliko bi novi sastav Parlamenta bio efikasniji, moglo bi se nadoknaditi izgubljeno vrijeme na putu evropskih integracija, jer je Bosna i Hercegovina imala istu ili čak bolju startnu poziciju u poređenju sa zemljama regije. Za RSE govori Ivica Ćavar, koordinator monitoring tima nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI).
Ćavar: 1999. godine Europska unija je predložila novi sporazum o stabilizaciji i pridruživanju za pet zemalja Jugoistočne Europe, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Studiju izvodljivosti Europske komisije dobili smo 2003., Hrvatska 2000., Srbija 2005. godine. Dakle, želim reći da smo tih godina vrlo malo zaostajali za Republikom Hrvatskom, a bili smo nešto ispred Srbije. Već u sljedećem koraku, kada se zaključivao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska je već tada postala nedostižna, a Srbija nas je pretekla, možemo tako reći, u foto-finišu. Kada smo potpisivali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Srbija ga je potpisala u travnju 2008. godine, a Bosna i Hercegovina u lipnju 2008. godine. Onda je taj jaz postajao sve veći. Hrvatska je 2003. podnijela zahtjev za kandidaturu, sljedeće godine je postala kandidat za članstvo, pregovori su se, evo, završili za dvije godine i, ako bude sve po planu, Hrvatska će postati punopravna članica Europske unije. Srbija je 2009. godine podnijela kandidaturu, proces ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju je u tijeku i očekuje se odobrenje statusa kandidata, odnosno otpočinjanje pretpristupnih pregovora. Bosna i Hercegovina nije podnijela ni zahtjev za kandidaturu ili ovu aplikaciju za status kandidata. Koliko znamo, proces ratifikacije Sporazuma je zamrznut, a naša zemlja je – ja to moram otvoreno reći – zbog neodgovornosti naših političara u stalnoj opasnosti da se vraća unazad, umjesto da žurno ide naprijed. Mi znamo da smo trenutno na samom začelju na euroatlantskih integracija.
Ćavar: Ono što je bitno kada su Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara BiH u pitanju, za protekli period mi smo kroz monitoring njihovog rada Centara civilnih inicijativa uvijek isticali da su ostvarivali otprilike jednu trećinu do maksimalno jedne polovine svoga vlastitog plana aktivnosti. Kada to poredimo sa državama u regiji – spomenut ću da je Parlamentarna skupština BiH u prošlom mandatu, dakle 2006.-2010. godina, usvojila ukupno 170 zakona, a bilo je planirano da se, prema vlastitim planovima rada oba doma Parlamenta BiH, usvoji 506 zakona. Komparacije radi, Hrvatski sabor je u tom periodu usvojio, za naše prilike nevjerovatnih, 738 zakona, što znači da je bio 4,3 ili 4,5 puta efikasniji od Parlamenta BiH. Dakle, za ono što Hrvatski sabor uradi na planu zakonodavnih aktivnosti za jedan mandat, odnosno četiri godine, aktualnoj ili bivšoj vladajućoj koaliciji u Parlamentu BiH trebalo bi – mi smo to izračunali – više od četiri mandata ili sedamnaest punih godina! Parlamet Srbije je također bio nekoliko puta efikasniji od našeg parlamenta. Oni su također usvajali otprilike 150-160 zakona, što je uvijek bilo dva do tri puta više od nas. Čak je 2010. godine Narodna skupština Srbije usvojila 150 zakona, što je bilo dva puta više od Hrvatskog sabora, a čak pet i po puta više od Parlamenta BiH. Spomenut ću da je u izbornoj 2010. godini Parlamentarna skupština je usvojila skromnih, ili – rekao bih – preskromnih 27 zakona od 111 planiranih. U izbornoj godini samo 27 zakona, a od toga je bilo, čini mi se, sedam tzv. europskih zakona, što dovoljno govori o angažmanu naših zastupnika i delegata.
Na začelju
Ilustracija
Ćavar: U ovom slučaju njihova su primanja enormno visoka, viša su od njihovih kolega u susjednim državama, i ona su skoro kontinuirano, nakon onog povećanja od 108 posto 2008. godine, iznosila 5500 do čak 7500 konvertibilnih maraka mjesečno. U CCI mi smo i to izračunali da su oni malo bolje plaćeni zastupnici i delegati za prošli saziv zaradili i preko 300 tisuća maraka. Naravno, sve to u situaciji, i mi to uvijek moramo ponavljati, kada imamo preko pola miliona neuposlenih, kada su najniže mirovine u Republici Srpskoj 160, a u Federaciji nešto više od 300 maraka, kada imamo i nešto više od četvrtine stanovništva koje živi na granici ekstremnog siromaštva, itd.
Ćavar: Mi smo računali da jedan zastupnik ostvari mjesečno 25 najnižih mirovina, ili sedam do devet, ili čak deset prosječnih plaća u Bosni i Hercegovini – koje su negdje oko 800 maraka. Sve to govori da su uglavnom njihovi osobni i uskostranački, naravno, interesi bili puno važniji od interesa građana kojima se puno toga obeća pred izbore, a onda se vrlo brzo zaborave sva ta predizborna obećanja. Drugi problem je što naši političari, konkretno, kad govorim o državnim institucijama, naši zastupnici i ministri, nemaju skoro nikakve odgovornosti za svoj nerad i neodgovornost, nema nikakvih posljedica, nema nikakvih sankcija. Kada se to dogodi da oni budu sankcionirani za svoj rad i neodgovornost, kada budu snosili određene posljedice, paralelno sa jačanjem svijesti građana koji biraju i koji ne trebaju dopustiti da ih bilo tko prevari, da onaj koji nešto obeća mora to i ostvariti, sve dok toga ne bude, stanje se neće promijeniti. To bi bio neki ključni preduvjet da se sve počne puno brže mijenjati, a samim tim da rade svoj posao sukladno interesima građana, a što bi trebalo poboljšati životni standard građana Bosne i Hercegovine koji je svakog dana sve lošiji, te znatno ubrzati euroatlantski put naše zemlje, koja je trenutno na samom začelju u ovoj regiji.
**** Iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa još prije nekoliko godina je upućena inicijativa za izmjene Izbornog zakona, kako bi se utvrdili krajnji rokovi za konstituisanje vlasti nakon zvanično objavljenih rezultata izbora. Prijedlog je da se zakonodavna vlast konstituiše u roku od 60, a izvršna bi dobila još 30 dana i na taj način bi se preduprijedile situacije poput ove - u kojoj je Bosna i Hercegovina gotovo godinu dana bez Vijeća ministara. Ukoliko se ovi rokovi ne bi ispoštovali, CCI predlažu raspisivanje vanrednih izbora.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
U Centrima civilnih inicijativa (CCI) su izračunali da jedan poslanik mjesečno „zaradi“ 25 najnižih mirovina, ili sedam do čak deset prosječnih plata u Bosni i Hercegovini. Ono što Hrvatski sabor uradi u jednom mandatu, parlamentarcima BiH bi trebalo više od četiri mandata ili 17 godina.To su podaci za skupštinski saziv 2006.-2010. godine. Ukoliko bi novi sastav Parlamenta bio efikasniji, moglo bi se nadoknaditi izgubljeno vrijeme na putu evropskih integracija, jer je Bosna i Hercegovina imala istu ili čak bolju startnu poziciju u poređenju sa zemljama regije. Za RSE govori Ivica Ćavar, koordinator monitoring tima nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI).
RSE: Na početku evropskog puta zemalja Jugoistočne Evrope, Bosna i Hercegovina je igrala prilično izjednačenu utakmicu sa drugim državama, rečeno sportskim rječnikom. Možete li podsjetiti na taj period?
Naša zemlja je – ja to moram otvoreno reći – zbog neodgovornosti naših političara u stalnoj opasnosti da se vraća unazad, umjesto da žurno ide naprijed.
RSE: Koliko je tome doprinio neefikasan rad Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara?
Ćavar: Ono što je bitno kada su Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara BiH u pitanju, za protekli period mi smo kroz monitoring njihovog rada Centara civilnih inicijativa uvijek isticali da su ostvarivali otprilike jednu trećinu do maksimalno jedne polovine svoga vlastitog plana aktivnosti. Kada to poredimo sa državama u regiji – spomenut ću da je Parlamentarna skupština BiH u prošlom mandatu, dakle 2006.-2010. godina, usvojila ukupno 170 zakona, a bilo je planirano da se, prema vlastitim planovima rada oba doma Parlamenta BiH, usvoji 506 zakona. Komparacije radi, Hrvatski sabor je u tom periodu usvojio, za naše prilike nevjerovatnih, 738 zakona, što znači da je bio 4,3 ili 4,5 puta efikasniji od Parlamenta BiH. Dakle, za ono što Hrvatski sabor uradi na planu zakonodavnih aktivnosti za jedan mandat, odnosno četiri godine, aktualnoj ili bivšoj vladajućoj koaliciji u Parlamentu BiH trebalo bi – mi smo to izračunali – više od četiri mandata ili sedamnaest punih godina! Parlamet Srbije je također bio nekoliko puta efikasniji od našeg parlamenta. Oni su također usvajali otprilike 150-160 zakona, što je uvijek bilo dva do tri puta više od nas. Čak je 2010. godine Narodna skupština Srbije usvojila 150 zakona, što je bilo dva puta više od Hrvatskog sabora, a čak pet i po puta više od Parlamenta BiH. Spomenut ću da je u izbornoj 2010. godini Parlamentarna skupština je usvojila skromnih, ili – rekao bih – preskromnih 27 zakona od 111 planiranih. U izbornoj godini samo 27 zakona, a od toga je bilo, čini mi se, sedam tzv. europskih zakona, što dovoljno govori o angažmanu naših zastupnika i delegata.
Na začelju
RSE: Da li poslanici i delegati imaju primanja u skladu sa učinjenim, odnosno postignutim?
RSE: Kada se sagleda učinak i način života, odnosno primanja naših političara, šta se može zaključiti?
Ćavar: Mi smo računali da jedan zastupnik ostvari mjesečno 25 najnižih mirovina, ili sedam do devet, ili čak deset prosječnih plaća u Bosni i Hercegovini – koje su negdje oko 800 maraka. Sve to govori da su uglavnom njihovi osobni i uskostranački, naravno, interesi bili puno važniji od interesa građana kojima se puno toga obeća pred izbore, a onda se vrlo brzo zaborave sva ta predizborna obećanja. Drugi problem je što naši političari, konkretno, kad govorim o državnim institucijama, naši zastupnici i ministri, nemaju skoro nikakve odgovornosti za svoj nerad i neodgovornost, nema nikakvih posljedica, nema nikakvih sankcija. Kada se to dogodi da oni budu sankcionirani za svoj rad i neodgovornost, kada budu snosili određene posljedice, paralelno sa jačanjem svijesti građana koji biraju i koji ne trebaju dopustiti da ih bilo tko prevari, da onaj koji nešto obeća mora to i ostvariti, sve dok toga ne bude, stanje se neće promijeniti. To bi bio neki ključni preduvjet da se sve počne puno brže mijenjati, a samim tim da rade svoj posao sukladno interesima građana, a što bi trebalo poboljšati životni standard građana Bosne i Hercegovine koji je svakog dana sve lošiji, te znatno ubrzati euroatlantski put naše zemlje, koja je trenutno na samom začelju u ovoj regiji.
**** Iz nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa još prije nekoliko godina je upućena inicijativa za izmjene Izbornog zakona, kako bi se utvrdili krajnji rokovi za konstituisanje vlasti nakon zvanično objavljenih rezultata izbora. Prijedlog je da se zakonodavna vlast konstituiše u roku od 60, a izvršna bi dobila još 30 dana i na taj način bi se preduprijedile situacije poput ove - u kojoj je Bosna i Hercegovina gotovo godinu dana bez Vijeća ministara. Ukoliko se ovi rokovi ne bi ispoštovali, CCI predlažu raspisivanje vanrednih izbora.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
