RSE: Kako ocjenjujete rezultate izbora iz perspektive zajednice Crnogoraca u Srbiji i koliko su Crnogorci u dijaspori zainteresirani za izbore u državi matici?
Stevović: Izborni proces u Crnoj Gori je definitivno evoluirao. Doživjeli smo da nam i međunarodna zajednica uputi riječi pohvale za način na koji su izbori organizovani. To je dobro. I nama koji se organizujemo i politički djelujemo van Crne Gore veoma je važno da je takva slika iz Crne Gore otišla u svijet.
Druga važna stvar za nas je politička stabilnost naše matice i mislim da su ovi izbori potvrdili da je Crna Gora politički stabilna država. Politička stabilnost matice je osnova i dobar temelj za definisanje i realizaciju strategije jedne države prema svojoj dijaspori. Nadam se da će tako biti i u našem slučaju i da će Crna Gora to prepoznati, te iskoristiti ogromne potencijale i resurse svoje dijaspore, bilo da su to intelektualne, ekonomske, lobističke ili bilo koje druge.
RSE: Očekujete li promjenu u odnosu države matice prema iseljenicima u Srbiji? Čini mi se da su državni čelnici u odnosima sa zvaničnim Beogradom, onda kada su oni postojali, na neki način ignorisali zajednicu Crnogoraca i njihove interese. Sjećam se da bivša ambasadorka Vojvodić nije prihvatila poziv da posjeti Crnogorce u Lovćencu. Da li ste zadovoljni odnosom vlasti nezavisne države Crne Gore prema zajednici Crnogoraca u Srbiji?
Stevović: Nismo prezadovoljni i tražili smo da se to promijeni. Bilo je kako je bilo. Sada je jedna potpuno nova situacija, sada nema ambasadora. Lično mislim da je generator krize loših odnosa između Crne Gore i Srbije stacioniran u Beogradu i to u Vladi Srbije, u njenom Ministarstvu inostranih poslova i to baš u kabinetu ministra Vuka Jeremića. Ubjeđen sam da zvanični Beograd mora da napravi politički salto-mortale u svom odnosu prema Podgorici, a dobar početak jedne takve gimnastike bio bi poziv državnom vrhu Crne Gore da posjeti Beograd. Vjerujem da u Podgorici postoji dobra volja za pronalaženje rješenja izlaska iz krize, ali da bi se odigrao tango potrebno je dvoje. Crnogorska zajednica u Srbiji je živo zainteresovana da se poprave odnosi između zvaničnog Beograda i Podgorice. Mislim da će se onda popraviti odnosi između Podgorice i Crnogoraca u Srbiji i da će doći na svoje mjesto.
RSE: Koliko položaj Crnogoraca u Srbiji otežava činjenica da Crna Gora nema ambasadora u Beogradu, na onom svakodnevnom nivou?
Stevović: Jasno da otežava i mislim da bi Crna Gora trebala dobro da razmisli kada bude slala novog ambasadora. Ne bih sada govorio o imenima, ali bih iznio mišljenje kakav profil diplomate bi bio dobro rješenje.
Ta osoba bi trebala da bude zvaničnik iz Crne Gore koja personifikuje Crnu Goru i njenu vječitu borbu za nezavisnost, ali isto tako ta osoba treba da poznaje zemlju, da to bude neko ko je za vrijeme stare Jugoslavije živio u Srbiji i imao uspješnu profesionalnu karijeru, a samim tim ima dobre prijatelje i kvalitetne kontakte. Mislim da bi neko ko poznaje, ko sarađuje i poštuje etničku crnogorsku zajednicu u Srbiji bio dobar, a ne neko ko samo poznaje i sarađuje sa krugom u Beogradu, u Maderi ili Moskvi. Nama treba neko ko ne počinje sa nule, već osoba koja je sa Crnogorcima u Srbiji sarađivala prije, za vrijeme i nakon referenduma. Najbolje bi bilo da to bude osoba koja je posjećivala i kulturne i duhovne, ali i političke manifestacije crnogorske zajednice u Srbiji. Ubjeđen sam da takvih zvaničnika ima, da postoje ljudi koji se ne stide da posjećuju opštine u Srbiji gdje žive Crnogorci ili koji su već uspostavili bratske odnose sa opštinama iz Vojvodine i Srbije sa opštinama u Crnoj Gori. Nama je definitivno potreban diplomata koji će dati konkretan doprinos očuvanju nacionalnog identiteta Crnogoraca u Srbiji, ali i izgraditi nove, te popravljati srušene mostove prijateljstva između Srbije i Crne Gore.
RSE: Crna Gora i Srbija nisu do sada uspjele da postignu sporazum o dvojnom državljanstvu, ali je najavljeno da će pregovori biti nastavljeni nakon izbora, krajem marta, u Crnoj Gori. Kakav je vaš stav po pitanju restriktivnog zakona o crnogorskom državljanstvu?
Stevović: Restriktivan zakon Crne Gore o državljanstvu ili liberalan srbijanski su dva potpuno legitimna zakona. Srbija ima oko devet miliona stanovnika, a Crna Gora oko 600.000 stanovnika. Sve male države imaju restriktivan zakon i kod svih malih država je ekskluzivitet imati državljanstvo te države. Ubjeđen sam da kada se sjedne za sto na bilateralnim pregovorima, da će se naći kompromis i da će se naći rješenje za one kategorije ljudi koji to zaslužuju.
RSE: Kako bi ste opisali današnji položaj Crnogoraca u Srbiji? Da li je on, nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, bolji ili lošiji?
Stevović: Mislim da je puno bolji jer sada znamo na čemu smo i na nama je da ostvarimo sva ona prava, ali i sve one obaveze koje imaju druge nacionalne zajednice danas u Srbiji. Ta prava su dosta velika, ali država, kao svaka država, sama ih neće dati ako ih mi ne tražimo. Danas u našoj zajednici u Srbiji postoje dvije političke filozofije na koji način i kako treba da se organizuje naša zajednica.
Jedna škola je da se glava drži što niže u Srbiji, a da se taj pristup u samoj Crnoj Gori predstavi kao "mudro čekanje ili poznavanje prilika u Srbiji". Pristaše ovog pristupa skrivanja svega crnogorskog pod srpski tepih zastupaju tezu da ako se šire kulturni, istorijski, politički, jezički i vjerski interesi Crnogoraca u Srbiji, da je to kvarenje odnosa sa Srbijom. Napominjem da je Srbija multikulturalna, multikonfesijalna i multinacionalna zajednica i da preko 30 naroda živi u njoj. Mislim da je politika aktivnog čekanja u prevodu politika propasti i asimilacije našeg naroda u Srbiji.
Tu postoji, na svu sreću, i druga grupa koju predvodi Crnogorska parija i koju predvodi Udruženje Crnogoraca Srbije - Krstaš.
RSE: Gdje vidite značaj tog političkog angažmana, obzirom da je u Srbiji svega jedan posto Crnogoraca?
Stevović: Jeste, ali mislim da bi se sačuvao identitet jednog naroda potrebne su tri pozicije djelovanja. Jedna od tih pozicija je artikulacija političkih interesa Crnogoraca u Srbiji. Danas, po popisu iz 2002. godine, ima 69.000 Crnogoraca u Srbiji. Crnogorci žive u 165 opština u Srbiji. Jedino u opštini Crna Trava nema deklarisanih Crnogoraca. To je jedna interesantna disperzija. U vojvodini živi 35.000 Crnogoraca, a to je 1,75 posto.
Mislim da je Crnogorska partija potrebna, a na sve kritike da nije trebalo osnovati Crnogorsku partiju u 2008. godini, odgovaram da mi je žao što to nismo uradili prije 10 godina. Danas ne bismo bili u ovoj inferiornoj poziciji u Srbiji.
RSE: Udruženje Crnogoraca Krstaš je prije par godina zakupilo zemljište za gradnju hrama Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu. Vlast u Beogradu to nije dozvolila. Da li se odustalo od izgradnje hrama?
Stevović: Nije. Prije nekoliko dana sam imao sastanak sa organizacionom odborom za izgradnje crkve u Lovćencu i mogu vam reći da Crnogorci u Srbiji i Vojvodini, a posebno u Lovćencu, ne odustaju od svog projekta izgradnje hrama Crnogorske pravoslavne crkve. Kojom će se to sve brzinom odvijati, zavisi od dosta faktora, ali i od situacije u samoj Crnoj Gori. Oči etničkih Crnogoraca iz cijele naše dijaspore i cijeloga svijeta, pa i Srbije, uprte su ka Crnoj Gori i sa nestrpljenjem se očekuje da država konačno riječi status Crnogorske pravoslavne crkve. Napominjem da su Crnogorci u Australiji, SAD-u i Kanadi na putu da to riješe, kao i Crnogorci u Srbiji i Hrvatskoj. Ali zar ne treba da se to pitanje prvo riješi u našoj matici, zar to nije normalan redoslijed koraka? Mislim da je došlo vrijeme da se to, jedno od najvažnijih crnogorskih pitanja, konačno riješi za dobrobit crnogorskog naroda i crnogorske države.
Stevović: Izborni proces u Crnoj Gori je definitivno evoluirao. Doživjeli smo da nam i međunarodna zajednica uputi riječi pohvale za način na koji su izbori organizovani. To je dobro. I nama koji se organizujemo i politički djelujemo van Crne Gore veoma je važno da je takva slika iz Crne Gore otišla u svijet.
Druga važna stvar za nas je politička stabilnost naše matice i mislim da su ovi izbori potvrdili da je Crna Gora politički stabilna država. Politička stabilnost matice je osnova i dobar temelj za definisanje i realizaciju strategije jedne države prema svojoj dijaspori. Nadam se da će tako biti i u našem slučaju i da će Crna Gora to prepoznati, te iskoristiti ogromne potencijale i resurse svoje dijaspore, bilo da su to intelektualne, ekonomske, lobističke ili bilo koje druge.
RSE: Očekujete li promjenu u odnosu države matice prema iseljenicima u Srbiji? Čini mi se da su državni čelnici u odnosima sa zvaničnim Beogradom, onda kada su oni postojali, na neki način ignorisali zajednicu Crnogoraca i njihove interese. Sjećam se da bivša ambasadorka Vojvodić nije prihvatila poziv da posjeti Crnogorce u Lovćencu. Da li ste zadovoljni odnosom vlasti nezavisne države Crne Gore prema zajednici Crnogoraca u Srbiji?
Lično mislim da je generator krize loših odnosa između Crne Gore i Srbije stacioniran u Beogradu i to u Vladi Srbije, u njenom Ministarstvu inostranih poslova i to baš u kabinetu ministra Vuka Jeremića.
RSE: Koliko položaj Crnogoraca u Srbiji otežava činjenica da Crna Gora nema ambasadora u Beogradu, na onom svakodnevnom nivou?
Stevović: Jasno da otežava i mislim da bi Crna Gora trebala dobro da razmisli kada bude slala novog ambasadora. Ne bih sada govorio o imenima, ali bih iznio mišljenje kakav profil diplomate bi bio dobro rješenje.
Ta osoba bi trebala da bude zvaničnik iz Crne Gore koja personifikuje Crnu Goru i njenu vječitu borbu za nezavisnost, ali isto tako ta osoba treba da poznaje zemlju, da to bude neko ko je za vrijeme stare Jugoslavije živio u Srbiji i imao uspješnu profesionalnu karijeru, a samim tim ima dobre prijatelje i kvalitetne kontakte. Mislim da bi neko ko poznaje, ko sarađuje i poštuje etničku crnogorsku zajednicu u Srbiji bio dobar, a ne neko ko samo poznaje i sarađuje sa krugom u Beogradu, u Maderi ili Moskvi. Nama treba neko ko ne počinje sa nule, već osoba koja je sa Crnogorcima u Srbiji sarađivala prije, za vrijeme i nakon referenduma. Najbolje bi bilo da to bude osoba koja je posjećivala i kulturne i duhovne, ali i političke manifestacije crnogorske zajednice u Srbiji. Ubjeđen sam da takvih zvaničnika ima, da postoje ljudi koji se ne stide da posjećuju opštine u Srbiji gdje žive Crnogorci ili koji su već uspostavili bratske odnose sa opštinama iz Vojvodine i Srbije sa opštinama u Crnoj Gori. Nama je definitivno potreban diplomata koji će dati konkretan doprinos očuvanju nacionalnog identiteta Crnogoraca u Srbiji, ali i izgraditi nove, te popravljati srušene mostove prijateljstva između Srbije i Crne Gore.
RSE: Crna Gora i Srbija nisu do sada uspjele da postignu sporazum o dvojnom državljanstvu, ali je najavljeno da će pregovori biti nastavljeni nakon izbora, krajem marta, u Crnoj Gori. Kakav je vaš stav po pitanju restriktivnog zakona o crnogorskom državljanstvu?
Sve male države imaju restriktivan zakon i kod svih malih država je ekskluzivitet imati državljanstvo te države.
RSE: Kako bi ste opisali današnji položaj Crnogoraca u Srbiji? Da li je on, nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, bolji ili lošiji?
Stevović: Mislim da je puno bolji jer sada znamo na čemu smo i na nama je da ostvarimo sva ona prava, ali i sve one obaveze koje imaju druge nacionalne zajednice danas u Srbiji. Ta prava su dosta velika, ali država, kao svaka država, sama ih neće dati ako ih mi ne tražimo. Danas u našoj zajednici u Srbiji postoje dvije političke filozofije na koji način i kako treba da se organizuje naša zajednica.
Jedna škola je da se glava drži što niže u Srbiji, a da se taj pristup u samoj Crnoj Gori predstavi kao "mudro čekanje ili poznavanje prilika u Srbiji". Pristaše ovog pristupa skrivanja svega crnogorskog pod srpski tepih zastupaju tezu da ako se šire kulturni, istorijski, politički, jezički i vjerski interesi Crnogoraca u Srbiji, da je to kvarenje odnosa sa Srbijom. Napominjem da je Srbija multikulturalna, multikonfesijalna i multinacionalna zajednica i da preko 30 naroda živi u njoj. Mislim da je politika aktivnog čekanja u prevodu politika propasti i asimilacije našeg naroda u Srbiji.
Tu postoji, na svu sreću, i druga grupa koju predvodi Crnogorska parija i koju predvodi Udruženje Crnogoraca Srbije - Krstaš.
RSE: Gdje vidite značaj tog političkog angažmana, obzirom da je u Srbiji svega jedan posto Crnogoraca?
Stevović: Jeste, ali mislim da bi se sačuvao identitet jednog naroda potrebne su tri pozicije djelovanja. Jedna od tih pozicija je artikulacija političkih interesa Crnogoraca u Srbiji. Danas, po popisu iz 2002. godine, ima 69.000 Crnogoraca u Srbiji. Crnogorci žive u 165 opština u Srbiji. Jedino u opštini Crna Trava nema deklarisanih Crnogoraca. To je jedna interesantna disperzija. U vojvodini živi 35.000 Crnogoraca, a to je 1,75 posto.
Mislim da je Crnogorska partija potrebna, a na sve kritike da nije trebalo osnovati Crnogorsku partiju u 2008. godini, odgovaram da mi je žao što to nismo uradili prije 10 godina. Danas ne bismo bili u ovoj inferiornoj poziciji u Srbiji.
RSE: Udruženje Crnogoraca Krstaš je prije par godina zakupilo zemljište za gradnju hrama Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu. Vlast u Beogradu to nije dozvolila. Da li se odustalo od izgradnje hrama?
Stevović: Nije. Prije nekoliko dana sam imao sastanak sa organizacionom odborom za izgradnje crkve u Lovćencu i mogu vam reći da Crnogorci u Srbiji i Vojvodini, a posebno u Lovćencu, ne odustaju od svog projekta izgradnje hrama Crnogorske pravoslavne crkve. Kojom će se to sve brzinom odvijati, zavisi od dosta faktora, ali i od situacije u samoj Crnoj Gori. Oči etničkih Crnogoraca iz cijele naše dijaspore i cijeloga svijeta, pa i Srbije, uprte su ka Crnoj Gori i sa nestrpljenjem se očekuje da država konačno riječi status Crnogorske pravoslavne crkve. Napominjem da su Crnogorci u Australiji, SAD-u i Kanadi na putu da to riješe, kao i Crnogorci u Srbiji i Hrvatskoj. Ali zar ne treba da se to pitanje prvo riješi u našoj matici, zar to nije normalan redoslijed koraka? Mislim da je došlo vrijeme da se to, jedno od najvažnijih crnogorskih pitanja, konačno riješi za dobrobit crnogorskog naroda i crnogorske države.
