Tešanović: Ogromni politički pritisci na bh. medije

Prije nekoliko dana je u Sarajevu premijerno promovisan dokument „Balkanski medijski barometar“, sažetak veoma plodne rasprave 12 bosansko-hercegovačkih intelektualaca – novinara, javnih radnika i zvaničnika nevladinog sektora.

Projekt je finansirala Fondacija Fridrih Hebert Šiftung a urednica izdanja je Nataša Tešanović, direktorica banjalučke Alternativne televizije.

RSE: Šta je u stvari Balkanski medijski barometar?

Tešanović: To je u stvari jedna platforma namijenjena lobiranju, kako bi se promovisala debata o medijskim, političkim i socijalnim reformama.

RSE: Ima nekoliko segmenata koji su obrađivani i od kojih je napravljena veoma precizna slika ili indikacija u vezi sa stanjem u medijima.

Tešanović: Mi želimo da vjerujemo da je prilično precizno i da odražava stvarno današnje stanje u medijima, makar se radi o nekoj vrsti samoprocjene, utemeljene na diskusijama i pogledima dvanaest panelista koji su u višečasovnoj raspravi pokušali da prođu stanje u okviru četiri sektora koja su razmatrana, a tiču se medijske regulative, odnosno Zakona koji bi trebali da promovišu slobodu izražavanja, raznovrsnosti, održivosti i profesionalnosti medija u BiH, stanja u javnim servisima i regulative elektronskih medija, te medijskih standarda. Dakle, ljudi iz nevladinog sektora, medijski profesionalci, ljudi iz akademske zajednice su se skupili i pokušali da promatraju i objektivno analiziraju medijsku situaciju danas u BiH.

RSE: I kako ovdašnji medijski prostor izgleda u tom barometru? Moj osnovni dojam je kako postoji nevjerovatan raskorak između evropske legislative i balkanske prakse.

Tešanović: Dobro ste primjetili. Interesantno je da je BiH zaista daleko odmakla kada je u pitanju taj formalni okvir. Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja je, evropsku konvenciju o ljudskim pravima, zajedno sa članom 10, koji se zapravo i tiče slobode izražavanja i slobode medija, ugradila u Ustav i pratila to jednim setom Zakona o slobodi pristupa informacijama, na dekriminalizaciji i kleveti. Također ne postoje ni formalne prepreke da se bavite novinarskim poslom, niti da osnujete medijsku kuću.

Međutim, ono što je problematično i što su zaista primjetili gotovo svi učesnici, jeste ta diskrepanca između formalnog i provedbenog. Ispostavilo se da većina tih zakona, koja sjajno izgleda na papiru, u praksi se u stvari vrlo selektivno ili nikako ne provodi, te stoji to da je u nekim slučajevima prisutan i pritisak na sudstvo, koje onda rezultira velikim kaznama za medije i pokušajem da se na neki način mediji uguše.

Koliko su javni servisi javni

RSE: Kad god se govori o medijima, prvo pitanje koje pada na pamet je ono o političkoj zavisnosti, pritiscima na medije koji se odupiru centrima moći. Čini se da je kod nas više nego tmurna slika kada je taj segment u pitanju.

Tešanović: Nažalost jeste. To što situacija u zemljama u okruženju nije bolja, nama ne može biti neka utjeha jer ipak je prošlo 20 godina od rata, 16 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i problem je što su trendovi loši. Vi imate situaciju da je nešto što smo mislili iskorijenjeno ili barem ublaženo, da je ponovo eskaliralo u zadnjih nekoliko godina ili mjeseci. Govorim o govoru mržnje u medijima. Imamo ogromne političke pritiske na medije i danas imamo situaciju da novinari više nego ikad strahuju za glavu, posao, a žele da sačuvaju i jedno i drugo, ali i veze koje im ponekad pomažu da opstanu. U borbi za preživljavanje, jer je ekonomska situacija veoma loša, bosansko-hercegovačko tržište je malo i nerazvijeno, te imate situaciju da u kontekstu tih loših kretanja mediji sve više pribjegavaju autocenzuri i sami se nekako počinju podanički ponašati, ukoliko im to može pribaviti neophodne finansijske injekcije za opstanak.

RSE: U vezi sa ovim pritiscima, imam osjećaj da više nije ni potrebno. Posebno na ključnim mjestima kolege koje upravljaju medijima prosto se naglavačke bacaju u naručje političkim, vjerskim i ekonomskim moćnicima?

Tešanović: To je evidentno. Mi imamo medije čiji su vlasnici osnivači i predsjednici političkih partija vrlo zainteresovani za ličnu i promociju svojih političkih programa, a u okviru nje teže da imaju dobre veza sa recimo religijskim velikodostojnicima. To je jedan krug koji, pogotovo kada imate uticajan i čitan medij, zaista generiše kretanja i jako utiče na javnu scenu.

RSE: Ali ono što je posebno interesantno vlastima, ili barem entitetskim, etničkim ili ovim ideološkim elitama, su ljudi iz velikih javnih medijskih kuća?

Tešanović: Ovdje se zaista žučno raspravljalo o stanju u javnim servisima i o tome koliko se stvarno daleko otišlo u pokušaju da se državne televizije učine javnim. Tu je konstatovan jedan reverzibilan proces. U stvari imamo situaciju da su čak i ovakvi zakoni kakvi su, pod pritiskom kancelarije OHR-a nakon dugo godina usvojeni, praktično omogućili da se ti mediji još više podržave, odnosno da oni još više služe političkim elitama na vlasti, pogotovo na entitetskim nivoima.

Huškanje za skretanje pažnje sa akutnih problema

RSE: Kad smo već kod javnih servisa, posve je indikativno da oni, kao vodeći moderatori ukupnog javnog prostora, najčešće i najviše promovišu govor mržnje i jezik nasilja?

Tešanović: Upravo se dosta pričalo, kada je jezik mržnje u pitanju, o slučajevima protiv FTV-a, da je tu napravljena jedna određena kritika Regulatornoj agenciji, da nije adekvatno sankcionisala evidentan govor mržnje. Na sličan način se pokušava odgovoriti sa druge strane. Pri tome je problem javnih servisa i taj što vi imate RTV FBIH i BHT koje godinama imaju negativne revizorske izvještaje, koje imaju ogromne dugove i prosto se postavlja pitanje svrsishodnosti jednog takvog javnog servisa koji troši pare građana za ono što oni, pretpostavljamo, ne žele. Ne žele razdor. Žele da se govori o problemima koji tište sve građane BiH. Da se ne insistira stalno ne entitetskim, nacionalnim i drugim podjelama i naravno da se proizvodi i program koji se tiče kulture, dječiji program, ono što negdje nedostaje.

RSE: Istina da kod nas nije ni zakonski definisano šta je to govor mržnje, ali ipak on se može prepoznati i prokazati. Međutim očigledno da on i dalje vlada i vlada ovo pravilo naših i njihovih.

Tešanović: Nažalost, to političari sjajno koriste. I to huškanje nas na njih i njih na nas, i na taj način se skreće pažnja sa akutnih problema koje upravo treba da rješavaju oni koje su građani birali. Također zabrinjava sve više napada novinara na novinare, odsustvo jedne novinarske solidarnosti. Prosto pokušaj da se i novinari onih drugih medija degradiraju u očima javnosti.

RSE: Poslije jedne ovako sveobuhvatne razmjene mišljenja i stanovišta jamašno se došlo i do nekih zaključaka sa mogućim mjerama, sugestijama, preporukama, da bi bilo bolje?

Tešanović: Preporučeno je prije svega evropskim institucijama da se malo više pozabave BiH u smislu da se u okviru ovih uslova, koji se zemlji postavljaju, ipak apostrofira i sloboda izražavanja i sloboda medija. Preporučeno je da se više uključi i nevladin sektor, da se napravi neka sinergija između medija i nevladinih organizacija koja izostaje. Čak su često jedni drugima konkurenti u pokušaju da se aplicira za one rijetke projekte koji su još uvijek finansirani od strane pojedinih stranih ambasada i NGO-a, zatim da se pokuša izdejstvovati depolitizacija kada je u pitanju regulator jer i tu je direktor četiri godine bio u tehničkom mandatu. Proces te politike je evidentan i pitanje je koliko možemo danas-sutra govoriti o adekvatnoj regulaciji. Vi možete masu stvari preporučiti, ali ako izostane kvalitetan odgovor, onih, koji ne samo kroje, nego i implementiraju zakone, onda će to ostati mrtvo slovo na papiru. Ali mi u ovom trenutku ne možemo više.