U intervjuu za RSE predsjednik Vlade FBiH Mustafa Mujezinović govori o teškoj ekonomskoj situaciji u zemlji, mjerama Vlade, te na kome će se i gdje najviše štedjeti.
Premijer Mujezinović upozorava da se početa privatizacija u ovom dijelu BiH mora završiti, ali ne kako je to rađeno do sada, te ističe da za sada u privatizaciju neće ići jedino Telekom i Elektroprivreda.
RSE: Gospodine Mujezinoviću, nedavno ste izjavili da će, ukoliko ne ispoštujemo mjere štednje, naredna, 2010. godina biti paklena i da u toj situaciji vi ne biste voljeli je da dočekate na ovoj funkciji. Da li danas tako mislite?
Mujezinović: Mislim tako, međutim, uvijek imam nadu da ćemo shvatiti u kakvoj se situaciji nalazimo. Na kraju krajeva, dosta toga je i urađeno, još je vrlo malo ostalo da se učini. Jasno, nisu svi koji treba da ostvare određene uštede još uvijek obuhvaćeni tom štednjom, ali nadam se da će to uskoro biti.
RSE: Gospodine Mujezinoviću, došlo je do smanjenja plata budžetskim korisnicima, najavljen je talas štrajkova. Imate li plan za izlazak iz ove „vruće“ jeseni?
Mujezinović: Ja ipak mislim da su to najave, ali da su ljudi svjesni da se mora štediti. Ono što je najbolnije, to su te nepravde i razlike – za isti posao dobivaju se dvije različite plate i uvijek ljudi imaju sumnju da će neko biti izvan tog sistema štednje. Glavni zadatak kantonalnim vladama bio bi da te nepravilnosti poprave. Mi ćemo asistirati u svakoj oblasti gdje to možemo, da koordiniramo odnose između kantona i plata u pojedinim oblastima, naročito u policiji, u administraciji djelomično, ali u školstvu – mislim da tu treba dosta toga uraditi.
RSE: Znate što većina ljudi pomisli u ovom trenutku kada govorite o smanjenju plata nastavnicima, policajcima. Šta je sa parlamentarcima i ministrima? Koliko će oni štedjeti i koliko će oni pomoći da prevladamo krizu?
Mujezinović: Mislim da moramo biti realni. Evo, stalno se govori o toj plati premijera. Ja ne vjerujem samom sebi ako bih radio za platu od 1.700 maraka. Jednostavno ne bih mogao izvršiti osnovne funkcije koje ova dužnost iziskuje. Što se tiče ovog primanja kojeg sam ja predložio vrlo otvoreno, vrlo jasno – dakle ništa se ne krije – ja hoću taj posao da radim za tu minimalnu platu.
RSE: Koja je to minimalna plata koju predlažete?
Mujezinović: Ja sam predložio 3.200 KM. Ja ne mogu biti odgovoran za visine naknada u Parlamentu, ali mogu reći - posao ministra da se radi za ove novce je poprilično ponižavajuće, isto tako kao što je ponižavajuće da neko radi za 450 ili 500 maraka, ili da penzioner ima 296 KM penzije.
RSE: Kada smo dogovarali ovaj razgovor, rekli ste mi da ste, kada ste preuzeli funkciju, naišli na toliko problema, da bi vam trebala najmanje dva mandata da pospremite stvari koje ste zatekli. Šta vam je najteže i gdje ste najviše „nereda“ našli nakon što ste preuzeli da vodite Vladu poslije Nedžada Brankovića?
Mujezinović: Najveći nered je svakako u tim još uvijek državnim kompanijama. Postoji dio koji ne bi trebao da bude državni, trebao bi da bude privatiziran i svi od nas to traže. Postoji još jedan dio, kao što je namjenska industrija, gdje smo se opredijelili da se ne može prodati više od 49 %. To je do sada urađeno, međutim, situacija u tim preduzećima je haotična. Imate Agrokomerc sa 123 miliona duga, imate Krivaju sa privatizacijom koja je još uvijek nedorečena, mostarski Aluminijum, koji je kompleksan problem za ekonomske institute, imate Energoinvest koji je dobra firma, ali ništa državi ne donosi. U narednom periodu ćemo vrlo brzo donijeti plan privatizacije preostalih kompanija koje se mogu privatizovati, s tim što ja odbijam da čak i pokrenem privatizaciju Telekoma i Elektroprivrede. To je u ovom trenutku nešto što je dobro, što dobro funkcioniše, što donosi dobit, što pomaže budžetu, što pomaže čitavom društvu i što treba zadržati do daljnjeg.
RSE: Zbog politike i stranačkih svađa propao je projekat rekonstrukcije elektroenergetskog sektora. Hoće li Federacija zbog istih razloga ostati bez Koridora Vc?
Mujezinović: Na jednoj od sljedećih sastanaka Vlade, vrlo brzo, imaćemo odluku o pristupanju pripreme izgradnje hidroelektrana Vranduk, vjerovatno Ustikolina, bloka termoelektrane u Tuzli i u Kaknju. Što se tiče autoputa, ne bi trebalo da se dešava ništa loše. Sve se da dogovorom riješiti.
RSE: Koridor je i ovog puta bio povod za raskol i za krizu Vlade i bojkot hrvatskih ministara. Da li su razlozi razmimoilaženja u Vladi Federacije ipak ozbiljniji i drugi?
Mujezinović: To je realnost u kojoj živimo. Samo radom, razgovorima i dogovorima, ali poštenim odnosom svih aktera prema rješavanju ovoga, možemo nešto napraviti, a mislim da se kompromisi mogu nalaziti.
RSE: Kako je vama voditi ovakvu i ovu Vladu?
Mujezinović: Poredeći sa mojim iskustvom od '96. do 2000., ovo je jedno pet do šest puta teže i komplikovanije. Međutim, iskustvo iz prošlosti mi daje nadu da se sve može riješiti. Ucjenama, pritiscima – ništa nećemo postići. A ima raznoraznih pritisaka sa svih strana. Ljudi su suprotstavljeni oko svega, od onoga ko će biti na čelu neke kompanije, pa do toga hoće li put ići onuda ili ovuda, i svako kaže: ja sam u pravu, niko neće da odstupi.
Premijer Mujezinović upozorava da se početa privatizacija u ovom dijelu BiH mora završiti, ali ne kako je to rađeno do sada, te ističe da za sada u privatizaciju neće ići jedino Telekom i Elektroprivreda.
RSE: Gospodine Mujezinoviću, nedavno ste izjavili da će, ukoliko ne ispoštujemo mjere štednje, naredna, 2010. godina biti paklena i da u toj situaciji vi ne biste voljeli je da dočekate na ovoj funkciji. Da li danas tako mislite?
Mujezinović: Mislim tako, međutim, uvijek imam nadu da ćemo shvatiti u kakvoj se situaciji nalazimo. Na kraju krajeva, dosta toga je i urađeno, još je vrlo malo ostalo da se učini. Jasno, nisu svi koji treba da ostvare određene uštede još uvijek obuhvaćeni tom štednjom, ali nadam se da će to uskoro biti.
RSE: Gospodine Mujezinoviću, došlo je do smanjenja plata budžetskim korisnicima, najavljen je talas štrajkova. Imate li plan za izlazak iz ove „vruće“ jeseni?
Mujezinović: Ja ipak mislim da su to najave, ali da su ljudi svjesni da se mora štediti. Ono što je najbolnije, to su te nepravde i razlike – za isti posao dobivaju se dvije različite plate i uvijek ljudi imaju sumnju da će neko biti izvan tog sistema štednje. Glavni zadatak kantonalnim vladama bio bi da te nepravilnosti poprave. Mi ćemo asistirati u svakoj oblasti gdje to možemo, da koordiniramo odnose između kantona i plata u pojedinim oblastima, naročito u policiji, u administraciji djelomično, ali u školstvu – mislim da tu treba dosta toga uraditi.
RSE: Znate što većina ljudi pomisli u ovom trenutku kada govorite o smanjenju plata nastavnicima, policajcima. Šta je sa parlamentarcima i ministrima? Koliko će oni štedjeti i koliko će oni pomoći da prevladamo krizu?
Mujezinović: Mislim da moramo biti realni. Evo, stalno se govori o toj plati premijera. Ja ne vjerujem samom sebi ako bih radio za platu od 1.700 maraka. Jednostavno ne bih mogao izvršiti osnovne funkcije koje ova dužnost iziskuje. Što se tiče ovog primanja kojeg sam ja predložio vrlo otvoreno, vrlo jasno – dakle ništa se ne krije – ja hoću taj posao da radim za tu minimalnu platu.
RSE: Koja je to minimalna plata koju predlažete?
Mujezinović: Ja sam predložio 3.200 KM. Ja ne mogu biti odgovoran za visine naknada u Parlamentu, ali mogu reći - posao ministra da se radi za ove novce je poprilično ponižavajuće, isto tako kao što je ponižavajuće da neko radi za 450 ili 500 maraka, ili da penzioner ima 296 KM penzije.
Kompromisi se mogu nalaziti
RSE: Kada smo dogovarali ovaj razgovor, rekli ste mi da ste, kada ste preuzeli funkciju, naišli na toliko problema, da bi vam trebala najmanje dva mandata da pospremite stvari koje ste zatekli. Šta vam je najteže i gdje ste najviše „nereda“ našli nakon što ste preuzeli da vodite Vladu poslije Nedžada Brankovića?
Mujezinović: Najveći nered je svakako u tim još uvijek državnim kompanijama. Postoji dio koji ne bi trebao da bude državni, trebao bi da bude privatiziran i svi od nas to traže. Postoji još jedan dio, kao što je namjenska industrija, gdje smo se opredijelili da se ne može prodati više od 49 %. To je do sada urađeno, međutim, situacija u tim preduzećima je haotična. Imate Agrokomerc sa 123 miliona duga, imate Krivaju sa privatizacijom koja je još uvijek nedorečena, mostarski Aluminijum, koji je kompleksan problem za ekonomske institute, imate Energoinvest koji je dobra firma, ali ništa državi ne donosi. U narednom periodu ćemo vrlo brzo donijeti plan privatizacije preostalih kompanija koje se mogu privatizovati, s tim što ja odbijam da čak i pokrenem privatizaciju Telekoma i Elektroprivrede. To je u ovom trenutku nešto što je dobro, što dobro funkcioniše, što donosi dobit, što pomaže budžetu, što pomaže čitavom društvu i što treba zadržati do daljnjeg.
RSE: Zbog politike i stranačkih svađa propao je projekat rekonstrukcije elektroenergetskog sektora. Hoće li Federacija zbog istih razloga ostati bez Koridora Vc?
Mujezinović: Na jednoj od sljedećih sastanaka Vlade, vrlo brzo, imaćemo odluku o pristupanju pripreme izgradnje hidroelektrana Vranduk, vjerovatno Ustikolina, bloka termoelektrane u Tuzli i u Kaknju. Što se tiče autoputa, ne bi trebalo da se dešava ništa loše. Sve se da dogovorom riješiti.
RSE: Koridor je i ovog puta bio povod za raskol i za krizu Vlade i bojkot hrvatskih ministara. Da li su razlozi razmimoilaženja u Vladi Federacije ipak ozbiljniji i drugi?
Mujezinović: To je realnost u kojoj živimo. Samo radom, razgovorima i dogovorima, ali poštenim odnosom svih aktera prema rješavanju ovoga, možemo nešto napraviti, a mislim da se kompromisi mogu nalaziti.
RSE: Kako je vama voditi ovakvu i ovu Vladu?
Mujezinović: Poredeći sa mojim iskustvom od '96. do 2000., ovo je jedno pet do šest puta teže i komplikovanije. Međutim, iskustvo iz prošlosti mi daje nadu da se sve može riješiti. Ucjenama, pritiscima – ništa nećemo postići. A ima raznoraznih pritisaka sa svih strana. Ljudi su suprotstavljeni oko svega, od onoga ko će biti na čelu neke kompanije, pa do toga hoće li put ići onuda ili ovuda, i svako kaže: ja sam u pravu, niko neće da odstupi.
