RSE: Profesore Peroviću, čini se da su reakcije na konačnu verziju crnogorskog pravopisa sa riječnikom trojake. Afirmativne, negativne, a ima i onih koji ismijavaju uvođenje dvije nove grafeme. Kako ste vi doživjeli te reakcije?

Perović: Nema nikakve sumnje od trenutka kada sam se pojavio kao predlagač da se formira jedna ekspertska grupa, ekspertska komisija koja bi pokušala da stvar standardizacije crnogorskog jezika na neki način iščupa iz evidentne blokade i tada sam očekivao da sve što ta grupa bude uradila i sve što bude ponudila crnogorskoj javnosti naići će na kontroverzne reakcije. To se i desilo. S jedne strane imamo doista pozitivne tonove, imamo entuzijazam koji je pokazao jedan broj ljudi i sa najljepšim željama i ekspertskoj komisiji i svima onima koji su učestvovali na donošenje pravopisa i prevopisnog riječnika. Na drugoj strani, naravno, imamo reakcije koje dolaze iz, uslovno rečeno, protiv-crnogorskog bloka, iz onog intelektualnog, političkog ili polupolitičkog ili bolje reći politikantskog bloka koji odbija sve što je crnogorsko i razumije se iz tog bloka je došao očekivani odijum, jedna potpuna netrpeljivost prema samoj ideji normiranja crnogorskog jezika, tako da ekspertska grupa je bila svjesna da bilo šta da ponudi kada je u pitanju ta grupacija koja je tako odiozna prema svemu što je crnogorsko naići će na a priori negativan odnos.

S treće strane postoji cijeli jedan set reakcija koje su po mom sudu u priličnoj mjeri neodmjerene jer pokazuje kako se na javnoj sceni u diskusiju na jednoj krajnje ozbiljnoj naučnoj i stručnoj stvari pokušava probiti ne samo laicizam, nego jedno ordinarno neznanje i to neznanje koje je do te mjere razmetljivo da sebi daje za pravo kao neznanje da od znanja ili bolje reći od ljudi koji posjeduju određeno znanje zahtijeva da oni tom neznanju polažu račune. To je jedno potpuno apsurdna situacija, ne bih rekao da je ona tipično crnogorska, ali, na žalost, bojim se ne samo kada je u pitanju standarizacija crnogorskog jezika, nego i u mnogim drugim stvarima u Crnoj Gori da se taj manir pretencioznog neznanja koje zahtijeva da mu se polažu računi na tako drastičan način najžešće manifestuje u samoj Crnoj Gori. Ponajmanje nam trebaju laici, ostrašćeni sufleri, intriganti, kritizeri i slične kategorije ljudi koji očigledno nemaju dobre namjere kada je u pitanju standardizacija crnogorskog jezika.

RSE: Profesoru Novaku Kilibardi sporno je to što je u sastavu komisije koja je kodifikovala pravopis nije bilo nikoga iz Crne Gore. Vas i vaše kolege nazvao je nestručnjacima za lingvistiku, i slavistima iz raznih zemalja. Kako to komentarišete?

Perović: Ta teza je potpuno besmislena iz prostog razloga, i to profesor Kilibarda, na žalost vrlo dobro zna, i čudi me zašto onda uopšte može da daje jednu takvu neobičnu izjavu. Vrlo dobro je znano crnogorskoj javnosti i profesoru Kilibardi, da sve što je bilo lingvistička pamet Crne Gore oprobalo se u Savjetu za standardizaciju. Savjet za standarizaciju je radio oko godinu dana, ili preko godinu dana, došao je u potpunu blokadu, i nije bilo apsolutno nikakvih izgleda. To se u crnogorskoj javnosti vrlo dobro zna, da se čarobnim štapićem izvrši deblokada te blokade jer u samom savjetu ste došli u situaciju da imate dva tabora koja su do te mjere sučeljena da oni jednostavno više ne mogu da urade povjereni posao. U toj situaciji jedino rješenje je bilo tražiti obilazni put, tražiti ljude koji su dovoljno kompetentni, dovoljno benevolentni prema Crnoj Gori kao državi, dovoljno benevolentni prema ideji standardizacije crnogorskog jezika i dovoljno stručni da tu standardizaciju izvrše da bi izvršili deblokadu, da bi napravili taj veliki prvi krupni korak u pravcu standardizacije da bi donijeli pravopis i pravopisni riječnik. I još samo jednu rečenicu za neobične reakcije profesora Kilibarde. Ja živim nekih šeststotina kilometara od Podgorice. Profesor Kilibarda je vrlo prisutan u crnogorskoj javnosti i zašto se on godinu dana nijednom nije oglasio u javnosti da on predloži neku mirakuloznu ideju kojom bi se doblokada savjeta provela i kojom bi se ozbiljno zakoračilo u proces standarizacije. Naprotiv, cijeli diskurs profesora Kilibarde, vezan za pitanje standardizacije, bio je očigledno psihološki motivisan njegovom čežnjom da nadje svoje mjesto u tom odboru za standardizaciju, valjda računajući da će na taj način na mala vrata ući u crnogorsku istoriju. Na žalost, tim kritizerskim jeftinim odnosom se ne ulazi u istoriju.

RSE: Protivnici crnogorskih obilježja, uključujući i jezik i pravopis, kao najčešći argument protiv potežu rezultate posljednjeg popisa stanovištva. Uvođenje jezika u pravopis oni doživljavaju kao napad na sebe i protive se svemu što ima predznak "crnogorsko". Šta mislite koliko će trajati taj animozitet? Šta bi po vama moglo da donese promjenu na tom planu?

Kada prođe ovaj huk kritizerskog trenutka iznenađenja i posljednji čobanin će u najzabačenijim planinskim krajevima Crne Gore shvatiti da on itekako pravilno govori crnogorski jezik jer je ekspertska grupa kao osnovu, kao uzus normiranja uzela onaj jezički sistem koji u Crnoj Gori postoji vijekovima.

Perović: Taj animozitet će sasvim sigurno trajati u određenim strukturama vrlo dugo jednim dijelom kao izraz unutar crnogorskih patologija vezanih za probleme jednog broja Crnogoraca sa vlastitim nacionalnim, kulturnim, jezičkim i svakim drugim identitetom. Drugim dijelom taj animozitet će biti pohranjivan spolja jer očigledno je da još uvijek postoje određene duhovne i političke grupacije kojima ne odgovara proces učvršćivanja samoidentiteta crnogorskog naroda, pa samim tim, tim grupacijama ne može odgovarati nijedan tako značajan i krupni korak učvršćenja samoidentiteta kao što je standardizacija crnogorskog jezika. Međutim, u samom crnogorskom društvu te tenzije i ti animoziteti kod građanstva će splašnjavati. Ja sam bio u prilici da u više navrata i pred referendum o državnoj nezavisnosti Crne Gore javno kažem. Jednom broju ljudi u Crnoj Gori se čini da će pasti nebesa ukoliko Crna Gora postane samostalna država. Činilo im se neshvatljivim da Crna Gora uopšte može funkcionisati kao samostalna država. Po analogiji mogu da zaključim da će nešto slično da se desi sa standardizacijom crnogorskog jezika. Zapravo, neće pasti nebesa nego će kada prođe ovaj huk kritizerskog trenutka iznenađenja i posljednji čobanin u najzabačenijim planinskim krajevima Crne Gore shvatiti da on itekako pravilno govori crnogorski jezik jer je ekspertska grupa kao osnovu, kao uzus normiranja uzela onaj jezički sistem koji u Crnoj Gori postoji vijekovima. Onaj jezički uzus kojim govori i čobanin i akademik i obrazovan i neobrazovan Crnogorac. Prema tome, kako bi to narod rekao "svako čudo za tri dana". Četvrtog dana se već više neće govoriti o crnogorskom jeziku nego će se on normalno izučavati od prvog razreda osnovne škole u školama pa do univerziteta.

RSE: Pretpostavljam da bi vas lingvisti, protivnici onoga što ste Vi uradili, pitali da li su i kada do sada korišćene dvije, po njima, sporne grafeme u crnogorskom pismu koje su sada uvedene to su glasovi ś i ź.

Perović: Oni se neprestano vijekovima koriste u crnogorskim govorima i to uopšte nije sporno. Ono što znam o lingivstima, čak i onima koji su protivnici standardizacije, sadržano je u činjenici da se Bečkog dogovora 1850. godine da ti glasovi jednostavno nijesu ušli u zajedničku normu. Mi možemo ovdje da otvorimo lingvističku raspravu zašto ti glasovi nijesu tada ušli u zajedničku lingvističku normu, ali je činjenica da oni nijesu tada ušli. Naravno, proces poslije 150 godina, a počeo je intenzivno da teče proces samoučvršćivanja identiteta crnogorskog naroda gdje se pokazalo da su otpali oni fundamentalni razlozi koji su 1850. godne u Beču srpske i hrvatske lingviste i jednog slovenačkog rukovodili da kao osnovu norme zajedničkog jezika uzmu takozvano južno narečje, u osnovi govor Crne Gore i da u njega ne uključe pomenuta dva, odnosno tri glasa.

Ti razlozi su osamostaljenjem Crne Gore prestali. Crna Gora nema nikakve potrebe u jezičkom smislu više da pravi kompromis i da se odriče onih glasova kojih se do sada morala odricati zbog zajedničkog života sa svojom južnoslovenskom braćom, Srbima, Hrvatima, Bosancima odnosno Bošnjacima i drugima. Apsolutno nema nikakvih razloga da i dalje u stanju oficijelne lingvističke suspenzije stoje oni glasovi koji su u crnogorskom jeziku u permanentnoj i živoj upotrebi. Sama činjenica da i poslije 150 godina standardizacije srpsko hrvatskog, odnosno hrvatsko srpskog jezika ta dva glasa nijesu nestali ni iz jednog crnogorskog govora pokazuje vitalitet tih glasova u jezičkom sistemu i najjednostavnije rečeno implicira potrebu da oni konačno budu oficijelno priznati kao grafemi, odnosno fonemi u crnogorskom jeziku.

Standardizacija jezika nije jednokratan posao

RSE: Kazali ste da je posao u vezi sa standardizacijom pravopisa doveden do pola puta. Ostalo je pitanje gramatike. Kada će se raditi na tome i koliko će biti potrebno vremena da taj posao bude okončan?

Perović: Ja sam o tome već govorio u javnosti, a sada ću ponoviti da ne bi bilo nekih dilema. Logika standardizacije, prave legitimne standardizacije, zahtijeva da se prvo uradi gramatika jednog jezika, pa da se iz gramatike izvede pravopis i pravopisni riječnik. Međutim, od te logike ekspertska grupa je morala da odstupi zbog toga što je faktički prošlo godinu dana rada Savjeta za standardizacije na pravopisu i pravopisnom riječniku i gramatici i nijedan od ta tri posla nije bio dovoden do kraja, a bili su potrebni crnogorskoj javnosti određeni rezultati. Zbog toga ekspertska grupa je nerado donijela odluku da vlastitu strategiju pristupa normiranju crnogorskog jezika postavi na način koji je obrnut od standardnog i uobičajenog, dakle, da prvo izađemo sa pravopisom i pravopisnim riječnikom i da u tom pravipisnom riječniku anticipiranom cijelim nizom gramatičkih rješenja. A da onda pokušamo, kada se pojavimo u crnogorskoj javnosti sa tim prvim rezultatima i kada to bude verifikovano na način kako je to verifikovao ministar prosvjete, kroz verifikaciju pravipisa i pravopisnog riječnika, da onda još jedanput pokušamo da napravimo iskorak prema najkvalitetnijim lingvističkim snagama današnje Crne Gore, prema onim lingvistima koji su i činili i imali učešće u Savjetu za standardizaciju i da zajedno s njima napravimo taj konačni bitni korak u standardizaciji da napravimo gramatiku. Naravno, pred tom grupom lingvista stoji otvorena ponuda da se na temelju usvojenog pravipisa i pravopisnog riječnika uključe u dalji posao na standardizaciji. Taj posao nije mali jer posao standardizacije ne zahtijeva samo izradu gramatike, nego zahtijeva izradu riječnika, zahtijeva ogromni pedagoški rad na svim školskim uredničkim publikacijama u kojima se tretira crnogorski jezik, takoreći od Bukvara za prvi razred osnovne škole, do odgovarajućih udžbenika za IV razred srednjih škola, odnosno gimnazija. Tok standardizacije nije jednokratni posao nego posao koji teče u cijelom nizu etapa. Mi smo prvu takvu savladali, ekspertska grupa je to učinila na temelju dosadašnjih rezultata rada Savjeta za standardizaciju, ekspertska grupa je odlučila da uputi ponudu najkvalitetnijim crnogorskim lingvistima za nastavak rada, na saradnji u daljim koracima i naravno u zavisnosti od toga koliko lingvistička misao Crne Gore bude senzibilirana za tu otvorenu, javnu, poštenu, naučnu ponudu u toj mjeri će zavisiti i planovi u budućim koracima na standardizaciji.