Na Univerzitetu u Sarajevu mnogo slučajeva korupcije

Akademska zajednica konačno je, nakon dvije godine, reagovala na seks aferu koja je potresla sarajevski Pravni fakultet, odnosno njegovo istureno odjeljenje u Tuzli. Da se politika provlači i kroz obrazovanje govori i činjenica da je bilo potrebno da se promijeni vlast i neki novi poslanici i ministri sjednu u svoje fotelje, da bi se stvari pokrenule sa mrtve tačke.

Članovi Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu, tako su konačno, zbog seks afere za profesore Bajru Golića i Zdravka Lučića spremili odluku o doživotnoj suspenziji. O korupciji na fakultetima u BiH i stanju u akademskoj zajednici za RSE razgovaramo sa profesoricom Lamijom Tanović.

RSE: Članovi Etičkog komiteta Univerziteta u Sarajevu zbog seks afere za profesore Bajru Golića i Zdravka Lučića su spremili odluku po doživotnoj suspenziji. Njihov mlađi kolega, profesor Sanjin Omanović je suspendovan na dvije godine, dok je profesor Fuad Saltaga prošao samo sa javnim ukorom. Očekuje se odluka Senata, ovo nije konačna odluka. Je li ovakva reakcija Etičkog komiteta došla kasno - više od dvije godine je prošlo od ove afere?

Tanović: Naravno da je došla kasno, i došla je na intervenciju ministra, što samo pokazuje koliko je nezavisan Univerzitet i koliko je nezavisan naš Etički komitet. Osim toga na Univerzitetu živi još mnogo drugih slučajeva korupcije, kupovine ispita novcem ili na neki drugi način i neke druge, naravno, nepravilnosti, a Etički komitet ne reaguje. Oni, dakle, čekaju neki znak politike ili stranačke nekakve reakcije da bi reagovali. Ovo je kasno, ali ipak sreća da Univerzitet na neki način reaguje, kako bi, ako ništa drugo, dao primjer onim drugim koji su isto tako zaslužili određene sankcije.

RSE: Vjerujete li da će Senat potvrditi ovu odluku?

Tanović: Vjerujte da ne znam. Pretpostavljam da hoće. Previše je toga bilo u javnosti. Ono što mene razočarava nakon dugih, dugih godina na Univerzitetu jesu ti različiti aršini. Nekakva pravila odgovornosti se primjenjuju na neke ljude, a na neke se ne primjenjuju. Ovo je jedinstven slučaj, a ja podvlačim - ima neki broj podignutih optužnica, ovdje čak ni optužnica nije podignuta protiv ovih ljudi bez obzira koliko su oni odgovorni, čak i zbog rumora takve vrste koji se proširio kroz medije, a tamo na nekim drugim mjestima se ne reaguje. To je ono što zabrinjava radnike Univerziteta. Bilo bi, također, vrlo zanimljivo vidjeti koliko broj je sudskih procesa koje nastavnici, saradnici Univerziteta vode protiv svojih institucija, što bi opet značilo da su strašno izgubili vjeru u Etički komitet, u Senat, u ta razna tijela Univerziteta. A to je žalosno. Znači mi naprosto ne poštujemo svoje dokumente koje smo donijeli i oni su različiti za razne ljude.

Ogroman utjecaj politike

RSE: Već dvije godine se šuti o ovom slučaju u Tuzli. Zbog čega je to tako?

Tanović: Generalno, problem našeg univerziteta je činjenica da smo kroz rat i nakon rata izgubili jako puno kvalitetnih kadrova, kvalitetnih po svom stručnom profilu i kvalitetnih po svom etičkom profilu, ako hoćete. Na ta mjesta uskakali su u tom teškom periodu ljudi koji nikada nisu trebali da pripadaju Univerzitetu i sad imate jednu većinu koja preživljava šuteći. Znate - ja šutim i onda mi se ništa neće desiti. Ako progovorim, onda sam tek došla na crnu listu tamo nekih koji će znati kako da se osvete. Ima malo, jako malo hrabrih ljudi na Univerzitetu koji će, pogotovo ako njihova koža nije u pitanju, biti spremni da nešto kažu. I to je razlog zašto svi šute. Znači, jedna je opšta atmosfera „kako bih ja preživio tu gdje jesam, a vrlo sam svjestan da tu ne pripadam, da sam tu došao po nekim čudnim kriterijumima“.

RSE: Također se ne govori o drugim oblicima korupcije na fakultetima - odnosno, rijetki su pojedinci iz akademske zajednice koji govore o tome.

Tanović: Tu se formalno nešto uradi. Znači Univerzitet može reći da je pokrenuo aktivnosti, da su napravljene ankete, da je sve to bilo negativno, da ako imaju neke pritužbe, one su anonimne itd. Međutim, osim ovoga vi nemate slučajeve da je neko zbilja bio sankcionisan zato što se nije dovoljno etično ponašao u svom poslu.

RSE: Hoće li ovo biti prvi slučaj od rata da je Etički komitet na ovakav način kaznio neke profesore ukoliko Senat usvoji takvu odluku?

Tanović: Jeste, to će bit prvi slučaj koliko je meni poznato. Ja, osim toga, znam već neke aktivnosti Etičkog komiteta u kojima oni gledaju da izjednače krivicu. Ako je neko kriv, a neko drugi nije kriv, oni će reći:“Oboje ste krivi.“ Prema tome, svi koji se okuraže da se tamo obrate, izgube volju jer će i oni biti krivi na neki način.

RSE: Rekli ste nešto u uticaju politike na profesore, na Univerzitet, na akademsku zajednicu. Ovaj slučaj je još jednom pokazao koliko je jak taj uticaj.

Tanović: Ogroman je utjecaj politike, jakih političkih stranaka, jakih pojedinaca. Univerzitet, nažalost, nije autonoman u tom smislu. Vi ne možete zamisliti da dođete na neku odgovornu funkciju, a da politika to nije aminovala. Pritom odgovorna funkcija može biti dekanska pozicija, a da ne govorimo u Univerzitetu rektorske, prorektorske itd. To nije dobro. Mi bismo trebali da imamo našu autonomiju, da se biramo po vrijednostima druge vrste, a ne po tome koliko smo bliski politici.