Fredrik Swinnen, savjetnik glavnog haškog tužitelja Serga Brammertza, u intervju za RSE kaža de je Haški tribunal 2003. godine ocijenio, na osnovu tada raspoloživih dokumenata, da ne postoji dovoljno dokaza za procesuiranje penzionisanog generala Arnmije BiH Jovana Divjaka za ratni zločin u slučaju Dobrovoljačka.
RSE: Gospodine Swinnen, RSE je došao u posjed kopije dokumenta iz 2003. godine potpisanog od strane bivše glavne tužiteljice Carle del Ponte u kojem stoji da na osnovu tada raspoloživih dokumenata nema dovoljno dokaza za procesuiranje Jovana Divjaka za ratni zločin u slučaju Dobrovoljačka. Proslijedili smo vam taj dokument i ja vas molim da nam kažete da li je autentičan i da nam objasnite kako ste došli do te ocjene?
Swinnen: Ured tužioca može potvrditi da smo mi ispitali slučaj i to u kontekstu "Pravila puta", i bitno je objasniti ukratko o čemu se tu radi. U Hagu nikada nije podignuta optužnica protiv gospodina Divjaka, nikada nije sprovedene puna i nezavisna istraga, kao ni suđenje i postupak. Mi izvršili procjenu dokumenta koje smo dobili i koji su tada poslani iz Bosne i Hercegovine. To smo uradili u skladu sa onim što smo zvali program „Pravila puta“, slično kao i u slučaju Ganić.
U Hagu nikada nije podignuta optužnica protiv gospodina Divjaka, nikada nije sprovedene puna i nezavisna istraga, kao ni suđenje i postupak
Procjenili smo taj slučaj i ta je procedura uspostavljena 1996. godine. Prema njoj, ured tužioca u Hagu bi pregledao navode koji se baziraju na informacijama koje su osigurale vlasti Bosne i Hercegovine. Nakon toga bi napisali preporuku da li postoji „prima facie“ slučaj ozbiljnog kršnja međunarodnog humanitarnog prava, koje bi spadalo pod našu jurisdikciju. To su ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid. Nakon toga, mi bismo savjetovali tužitelje da li ima dovoljno dokaza prema međunarodnim standardima koji osiguravaju solidnu osnovu za mišljenje da je osoba počinila ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
RSE: Dok je program još bio u toku, pravosudni organi u regionu su bili sprijećeni da otvaraju slučajeve koji po vašem mišljenju nisu imali dovoljno dokaza. Ali nakon što je program završen, da li su slobodni da ponovo otvore te slučaje i procesuiraju ih?
Swinnen: Dok je program još bio aktivan, postojala je obaveza konstultiranja sa našim uredom, tako da bismo mi dali ocjenu, u skladu sa međunarodnim ugovorom iz 1996. godine. Tako da su postupci mogli početi tek nakon što bi se mi odredili i pregledali slučaj. Ali tako je bilo prije, sada je situacija drugačija. Vidjeli smo da je dosta slučajeva pokrenuto bez naše ocjene slučaja.RSE: Šta je sa drugim imenima koja vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji dovode u vezu sa slučajem Dobrovoljačka. Pored dokumenta o Divjaku, postojao je i vaš dokument o Ganiću u kojem stoji da ni za njega nije bilo dovoljno dokaza. Da li ste radili individualne procjene za sve te osobe i da i su one dostupen javnosti?
Swinnen: Ti dokumenti su predani vlastima u BiH. Naša uloga onoga koji pregleda i ocjenjuje slučajeve je završena i mi smo sve prebacili u Sarajevo. Tako da nažalost ne mogu to komentarisati i morao bih se konsultirati sa vlastima u Sarajevu.
Pravosudna saradnje se mora poboljšati
RSE: Kakva je vaša uloga u situaciji kao što je ova u kojoj se našao gospodin Divjak? Osim što ste poslali pomenute dokumente vlastima u Sarajevu, i vjerujem vlastima u Beogradu, da li postoji još nešto što možete uraditi u ovakvim situacijama?
Swinnen: Ovdje želim potvrditi da smo ove dokumente poslali samo u Sarajevo i nismo po ovom pitanju komunicirali sa Beogradom. Mi danas nemamo nikakvu ulogu u ovakvim situacijama. Ovo je nešto što se rješava između nekoliko vlada, pokrenute su neke procedure, ICTY je konsultiran, ali mi nemamo nikakvu ulogu u ovakvim situacijama. Pregledali smo slučaj i poslali smo ga vlastima u BiH, ali to je bilo na osnovu informacija koje smo tada bili dobili. Ali u tekućim postupcima mi nismo formalno uključeni.
Ovo je nešto što se rješava između nekoliko vlada, pokrenute su neke procedure, ICTY je konsultiran, ali mi nemamo nikakvu ulogu u ovakvim situacijama
RSE: Da li postoji sud ili institucija kojima se BiH može obratiti kako bi zaštitila svoje građane od naloga za hapšenje i optužnica za ratne zločine, kao što su one podignute u Beogradu protiv gospodina Divjaka?
Swinnen: Ja ne mogu reći ništa o tome? Ja nisam kompetentan da raspravljam o ovome tako da vam ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Postupak je pokrenut u Austriji, postupak je pokrenut u Srbiji, postoje mjere koje se mogu poduzeti u Sarajevu, postoje drugi načini kako se ovo može uraditi, ali nije na zvaničniku MKSJ da raspravlja o tome šta se dešava danas.
RSE: Vi sarađujete sa pravosudnim organima u regionu, u BiH, u Srbiji i u Hrvatskoj, i neke slučajeve ste prepustili njima kako bi bili procesuirani u tim zemljama? Prema vašim saznanjima, da li postoji i koja bi bila osnova da, u ovom slučaju, Srbija, procesuira zločin koji se desio u drugoj zemlji od strane državljanina te zemlje. Da li je to nešto čime ste se bavili zajedno sa pravosudnim organima prije nego što se odlučili da im prepustite određene slučajeve?
Swinnen: Ponavljam, ovo je stvar saradnje izmneđu tih zemalja i postoje različiti načini saradnje. Ono što mi možemo reći je to da ohrabrimo zemlje regiona da poprave saradnju, ne samo između političkih vlasti već i između tužilaca. Mi se redovno sastajemo sa tužiocima iz regiona i bavimo se tahničkim stvarima, razmjenom informacija, i na kraju ono što svi želimo su nepoliticizirani procesi i da pravda bude zadovoljena. Od slučajeva koje smo prebacili, neke smo prebacili u Sarajevo, neke u Beograd, a imali smo i dva slučaja prebačena u Hrvatsku i svi ovi slučajevi se normalno odvijaju. To će biti izazov u budućnosti i međunarodna zajednica ovo vrlo pomno promatra. Saradnja između ovih zemalja se mora poboljšati i mi ćemo je nastaviti pomagati i ponuditi svu moguću pomoć.
RSE: Ta pomoć je limitrina na savjetničku, konsultativnu ulogu?
Swinnen: Upravo tako, Ne zaboravimo da smo mi u procesu zatvaranja, uskoro ćemo zatvoriti, ali svaka pomoć koju budemo mogli ponuditi, tehničku pomoć, mi ćemo je ponuditi, ali mi ne možemo državama davati upute kako da sarađuju, mi možemo samo ohrabriti saradnju.
Slučaj Divjak
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Divjak je među najomiljenijim komandantima Armije BiH i braniteljima Sarajeva i BiH.
Nakon penzionisanja 1998. godine, postaje aktivan u nevladinom sektoru i javnom životu i vodi Udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled kao skromna i visoko moralna osoba posvećena pomoći ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti.
Intervju Omera Karabega sa generalom Divjakom o događajima u Dobrovoljačkoj možete pročitati kao i pogledati videa iz Dobrovoljačke ovdje.
Divjakovo hapšenje se desilo godinu i dva dana nakon Ganićevog hapšenja u Londonu.
Londonski sud je 27. jula prošle godine odbio Ganićevo izručenje Srbiji uz obrazloženje da se radi o politički motiviranom procesu. U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu su odbacili ove tvrdnje i odbili su obustaviti postupke za slučaj Dobrovoljačka.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužilo 19 osoba za ratni zločin zbog komandne odgovornosti i ućešća u događajima u Dobrovoljačkoj ulici.
Tri osobe više nisu žive a među ostalima na spisku su i bivši tadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kuljić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, zamjenik šefa MUP-a RBiH Jusuf Pušina, oficir Armije BiH Fikret Muslimović, komandant Specijalne jedinice policije Dragan Vikić, osnivač Zelenih beretki Emin Švrakić i osnivač Patriotske lige Zaim Backović.
***********
