Prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD Napredak u intervjuu za RSE kaže kako smatra da je za BiH jedini izlaz iz teške političke situacije ulazak u EU. Prema njegovom mišljenju, Hrvati u BiH nisu ništa izgubili najnovijim izmjenama Ustava Hrvatske, ali da Hrvatska treba imati na umu da joj je dobar dio prosperiteta osigurala upravo BiH, odnosno ovdašnji Hrvati.
Topić: Teško je u par riječi reći šta je sve Napredak postigao, ali kako je već jednom netko napisao Napredak je postao kulturni gigant. Ne želimo se hvaliti, ali naša djela govore da je to tako. Imamo preko 40 tamburaških orkestara, izdajemo četiri lista, imamo dva radija, tri šahovska kluba, nogometni klub i ostalo. Sve to govori da smo mi danas jedno od najvećih kulturnih društava u Europi. Mi smo i u 90- im, unatoč ratu, nepoznavanju, problemima u društvu pa i danas nesređenoj situaciji u financiranju kulture uspjeli organizirati preko 770 koncerata, 490 izložbi, preko 500 knjiga i niz drugih manifestacija koje kad se zbroje iznose preko 6000. Kad sve to zbroji mi smo u prosjeku svaki dan imali jednu manifestaciju. Također smo podijelili i preko 2.500 stipendija što mislim da govori samo za sebe. Ratna vremena će svako ostati u posebnom sjećanju s obzirom na sve okolnosti koje su pratile to razdoblje.
Topić: Nama se u kratkom vremenu dogodilo mnogo toga. Najprije raspad jedne države i stvaranje druge, zatim raspad jednog sustava i stvaranje drugog. I na kraju rat. Svaka od nabrojanih činjenica je za jednu epohu, a mi smo to doživjeli odjednom i iz to se ne može dogoditi ništa normalno, a naročito u BiH jer nije sređeno političko stanje koje na nerealan način utječe na ljude. Bez obzira na sve ja nisam pesimista, a Napredak pokazuje kako se s malo može napraviti puno. Stoga je važno da ne budemo pesimisti. Ne terbamo se zavaravati da nemamo problema, ali ne trebamo uvijek biti pesimisti jer ni jedan pesimista nije u životu ništa ozbiljno i veliko napravio. Prema tome ja mislim da ovdje imamo puno mogućnosti da radimo i živimo jer nigdje na svijetu nema mjesta gdje nema problema i gdje je sve kao u raju. Ja tvrdim, ali i znam da mi i sada živimo puno bolje nego cijela Jugoistočna Europa. Stoga naglašavam da ima puno pozitivnih stvari uz sve probleme koji su prisutni.
Topić: Ne treba zaboraviti prošlost, samo se treba truditi da u njoj ne ostanemo. Prošlost se ne može negirati i ona živi u nama i to je činjenica. Stara latinska izreka kaže „Protiv činjenice ne postoje argumenti“. Tako je i s prošlošću koja živi u nama i ona nas je obilježila. Stoga će čitava ova generacija do kraja života pričati o ratu i to je nemoguće izbjeći. Druga je stvar zloupotreba rata i ostajanje u prošlosti. Trebamo raditi na svojoj sadašnjosti i budućnosti da ona bude što bolja.
Topić: Onaj tko u sebi ima duhovne snage on će uvijek naći načina da se živi, a to se najbolje vidi kroz primjer Napretka koji je u najgora ratna vremena napravio osamdeset koncerata, trideset i sedam izložbi, ali smo i dijelili pomoć svima onoliko koliko smo imali. Hoću Vam reći da ako vi imate u sebi snag, ako imate pozitivnu orjentaciju onda se može puno napraviti. Tako se i danas može puno napraviti. Ja znam da danas ima puno siromašnih, ali ima i puno neopravdane kuknajve. Još jedan od problema jeste što su ljudi postavili visoke zahtjeve i naravno da ako ja sebi kažem da trebam skočiti kao Blanka Vlašić 2 metra, a ne mogu, onda se stvara problem. Treba biti što realniji i prilagoditi se mjestu gdje živimo. Ne možemo odjednom biti Švicarska. Ljudi zaboravljaju da je početkom 20. stoljeća 500. 000 ljudi se iselilo iz Švicarske radi siromaštva što pokazuje da Švicarska nije uvijek bila kao što je danas. I danas većina europljana ne živi dobro, naravno nitko neće biti gladan, ali navest ću primjer da je u Beču normalno da čovjek koji ima završen fakultet ima plaću 1200 eura, a samo stan plaća 600 eura. Sa ostatkom plaće u Beču ne može živjeti. Ne treba se naravno zadovoljavati i treb uvijek težiti k boljem, ali u okviru svojih mogućnosti. Davno je rečeno da neispunjene želje stvaraju nesreću čovjeku.
Nemamo političkih prava
Topić: Charles de Gaulle je rekao da u politici nema vječnih prijatelja i neprijatelja već da su vječni samo interesi. To je normalno. Ali nije normalno i ja to stalno govorim političarima da imaju samo svoje interese i da je on kriterij i mjerilo svega. Ja mislim da političari prenose svoje frustracije. Svaka stranka bi željela da ima 100 posto vlasti. Ako je nema onda te svoje frustracije preko medija prenosi na druge ljude. Treba biti realani reći i vidjeti da u BiH nitko ne može imati sto postotnu vlast.
Topić: Kojih nemamo prava? Nemamo političkih prava. Ali ovakvo uređenje BiH ne valja i to svi znaju samo nemaju dovoljno snage i hrabrosti da to mijenjaju na bolje. Kojih nemamo vjerskih prava? Imamo sva. Kojih nemamo kulturnih prava? Imamo sva. Iz hrvatske perspektive ću vam reći ovo, jer nam neki govore da ne možemo živjeti kao Hrvati. Uzet ću samo za primjer Napredak jer to najbolje znam. Napredak je više napravio nego svi Hrvati Njemačke. Hrvati Viteza imaju više nepokretne imovine nego svih 100.000 Hrvata Austrije. Mnogi govore da ovdje nema ekonomskog prosperiteta i budućnosti. Ima. Ali uvijek ima problema.
Topić: Ja sam rekao da budući da se naši političari nikada neće dogovoriti ni oko čega, mada mogu da je najbolje da nas uzme Europa ovakve kakvi jesmo. Ja govorim da bi to moglo biti 2014. godine. Mi ćemo tada morati igrati po europskim pravilima. Mislim da je to najbolje i najrealnije.
Topić: Ja ću sada biti netipičan. Nevjerojatno je koliko je novih radnih mjesta otvoreno. Treba imati na umu da je u ratu uništeno 70 posto radnih mjesta u industriji. U Kreševu nema nezaposlenih, nema ni u Srebreniku. Ja razumijem da ima nezaposlenih, ali ima i u velikim europskim zemljama nezaposlenih. Mladi se trebaju posvetiti više sebi, trebaju imati samopouzdanja i trebaju raditi. na žalost i to je dio ove priče ali mnogi neće da rade. Ja to govorim iz iskustva. Mnogi od naših stipendista neće da rade iz poniženja. Šta fali prati suđe, mnogi neće da kopaju. Ja mislim da mnogi neće da obrađuju zemlju. obišao sam cijelu Jugoistočnu Europu, nema nigdje manje obrađenog zemljišta nego u BiH. Šta fali obrađivati zemlju? Danas imate sela u kojima nema ni jedne krave. Mi hoćemo u Švicarsku i da budemo kao Švicarska, a zaštitni znak Švicarske je krava Milka.
Topić: Ne treba se zbog toga brinuti. Nama svima treba Hrvatska jer je ona naš partner, ali ne trebamo sad gledati na to kao da Hrvatska treba rješavati naše probleme. Ne treba. Što bismo mi odlučivali o Krapini? Nema potrebe. Možda je ovo sada sve za nas drastično. Hrvatska bi trebala imati poseban stav prem Hrvatima, ali i Bosni i Hercegovini. Treba imati na umu da je Hrvatska 1991. godine dobila 180.000 Hrvata iz BiH, a iz cijelog svijeta se u Hrvatsku nije vratilo par stotina Hrvata. Druga stvara je ta što Hrvatska u našu zemlju uvozi godišnje preko milijardu maraka roba i usluga. Hrvatska ima sportiste koji postižu izvanredne uspjehe, a porijeklom su iz BiH. Postoji i opcija koju smo i mi iz Napretka predlagali, a to je da se osnuje jedna posebna agencija za Hrvate iz BiH. Jer, kad je u sve umiješana politika onda se uvijek postavlja pitanje interesa, a to nije dobro. Također bi trebalo da Sabor Hrvatske usvoji jednu platformu koja bi bila obvezujuća za sve stranke, a ne da se mijenja stav prema Hrvatima u BiH kako koja stranka dođe na vlast.
RSE: Dvadeset godina ste na čelu Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu. To je danas institucija bez koje je teško zamilsiti kulturni život u BiH, ali i u Hrvatskoj. Možete li se prisjetiti nekih od rezultata koje ste ostvarili i na koje ste ponosni?
Topić: Teško je u par riječi reći šta je sve Napredak postigao, ali kako je već jednom netko napisao Napredak je postao kulturni gigant. Ne želimo se hvaliti, ali naša djela govore da je to tako. Imamo preko 40 tamburaških orkestara, izdajemo četiri lista, imamo dva radija, tri šahovska kluba, nogometni klub i ostalo. Sve to govori da smo mi danas jedno od najvećih kulturnih društava u Europi. Mi smo i u 90- im, unatoč ratu, nepoznavanju, problemima u društvu pa i danas nesređenoj situaciji u financiranju kulture uspjeli organizirati preko 770 koncerata, 490 izložbi, preko 500 knjiga i niz drugih manifestacija koje kad se zbroje iznose preko 6000. Kad sve to zbroji mi smo u prosjeku svaki dan imali jednu manifestaciju. Također smo podijelili i preko 2.500 stipendija što mislim da govori samo za sebe. Ratna vremena će svako ostati u posebnom sjećanju s obzirom na sve okolnosti koje su pratile to razdoblje.
RSE: U ovoj socijalnoj izopačenosti, posvećuje li se uopće pažnja kulturnom uzdizanju društva u BiH?
Topić: Nama se u kratkom vremenu dogodilo mnogo toga. Najprije raspad jedne države i stvaranje druge, zatim raspad jednog sustava i stvaranje drugog. I na kraju rat. Svaka od nabrojanih činjenica je za jednu epohu, a mi smo to doživjeli odjednom i iz to se ne može dogoditi ništa normalno, a naročito u BiH jer nije sređeno političko stanje koje na nerealan način utječe na ljude. Bez obzira na sve ja nisam pesimista, a Napredak pokazuje kako se s malo može napraviti puno. Stoga je važno da ne budemo pesimisti. Ne terbamo se zavaravati da nemamo problema, ali ne trebamo uvijek biti pesimisti jer ni jedan pesimista nije u životu ništa ozbiljno i veliko napravio. Prema tome ja mislim da ovdje imamo puno mogućnosti da radimo i živimo jer nigdje na svijetu nema mjesta gdje nema problema i gdje je sve kao u raju. Ja tvrdim, ali i znam da mi i sada živimo puno bolje nego cijela Jugoistočna Europa. Stoga naglašavam da ima puno pozitivnih stvari uz sve probleme koji su prisutni.
Čitava ova generacija do kraja života pričati će o ratu i to je nemoguće izbjeći. Druga je stvar zloupotreba rata i ostajanje u prošlosti.
RSE: Vi uvijek upozoravate na te tri epohalne stvari koje su nam se dogodile. Što mislite koliko će nam trebati da se otrgnemo iz te prošlosti i da se okrenemo budućnosti?
Topić: Ne treba zaboraviti prošlost, samo se treba truditi da u njoj ne ostanemo. Prošlost se ne može negirati i ona živi u nama i to je činjenica. Stara latinska izreka kaže „Protiv činjenice ne postoje argumenti“. Tako je i s prošlošću koja živi u nama i ona nas je obilježila. Stoga će čitava ova generacija do kraja života pričati o ratu i to je nemoguće izbjeći. Druga je stvar zloupotreba rata i ostajanje u prošlosti. Trebamo raditi na svojoj sadašnjosti i budućnosti da ona bude što bolja.
RSE: Od Vas se često može čuti da zlo dolazi samo po sebi, ali da se za dobro treba boriti. Borimo li se dovoljno za to dobro koje bi nam donijelo prosperitet i zadovoljstvo?
Topić: Onaj tko u sebi ima duhovne snage on će uvijek naći načina da se živi, a to se najbolje vidi kroz primjer Napretka koji je u najgora ratna vremena napravio osamdeset koncerata, trideset i sedam izložbi, ali smo i dijelili pomoć svima onoliko koliko smo imali. Hoću Vam reći da ako vi imate u sebi snag, ako imate pozitivnu orjentaciju onda se može puno napraviti. Tako se i danas može puno napraviti. Ja znam da danas ima puno siromašnih, ali ima i puno neopravdane kuknajve. Još jedan od problema jeste što su ljudi postavili visoke zahtjeve i naravno da ako ja sebi kažem da trebam skočiti kao Blanka Vlašić 2 metra, a ne mogu, onda se stvara problem. Treba biti što realniji i prilagoditi se mjestu gdje živimo. Ne možemo odjednom biti Švicarska. Ljudi zaboravljaju da je početkom 20. stoljeća 500. 000 ljudi se iselilo iz Švicarske radi siromaštva što pokazuje da Švicarska nije uvijek bila kao što je danas. I danas većina europljana ne živi dobro, naravno nitko neće biti gladan, ali navest ću primjer da je u Beču normalno da čovjek koji ima završen fakultet ima plaću 1200 eura, a samo stan plaća 600 eura. Sa ostatkom plaće u Beču ne može živjeti. Ne treba se naravno zadovoljavati i treb uvijek težiti k boljem, ali u okviru svojih mogućnosti. Davno je rečeno da neispunjene želje stvaraju nesreću čovjeku.
Nemamo političkih prava
RSE: Neizbježno pitanje jeste i politička scena. Kako Vi kao duhovnik gledate na sve što se trenutačno događa u BiH? Može li se iz svega zaključiti da su političari jedino važni sami sebi i da služe jedino svojim interesima?
Topić: Charles de Gaulle je rekao da u politici nema vječnih prijatelja i neprijatelja već da su vječni samo interesi. To je normalno. Ali nije normalno i ja to stalno govorim političarima da imaju samo svoje interese i da je on kriterij i mjerilo svega. Ja mislim da političari prenose svoje frustracije. Svaka stranka bi željela da ima 100 posto vlasti. Ako je nema onda te svoje frustracije preko medija prenosi na druge ljude. Treba biti realan
Napredak je više napravio nego svi Hrvati Njemačke. Hrvati Viteza imaju više nepokretne imovine nego svih 100.000 Hrvata Austrije. Mnogi govore da ovdje nema ekonomskog prosperiteta i budućnosti. Ima.
RSE: Stalno se govori da su Hrvati ugroženi i da nemaju prava?
Topić: Kojih nemamo prava? Nemamo političkih prava. Ali ovakvo uređenje BiH ne valja i to svi znaju samo nemaju dovoljno snage i hrabrosti da to mijenjaju na bolje. Kojih nemamo vjerskih prava? Imamo sva. Kojih nemamo kulturnih prava? Imamo sva. Iz hrvatske perspektive ću vam reći ovo, jer nam neki govore da ne možemo živjeti kao Hrvati. Uzet ću samo za primjer Napredak jer to najbolje znam. Napredak je više napravio nego svi Hrvati Njemačke. Hrvati Viteza imaju više nepokretne imovine nego svih 100.000 Hrvata Austrije. Mnogi govore da ovdje nema ekonomskog prosperiteta i budućnosti. Ima. Ali uvijek ima problema.
RSE: Je li jedino rješenje za BiH ulazak u EU
Topić: Ja sam rekao da budući da se naši političari nikada neće dogovoriti ni oko čega, mada mogu da je najbolje da nas uzme Europa ovakve kakvi jesmo. Ja govorim da bi to moglo biti 2014. godine. Mi ćemo tada morati igrati po europskim pravilima. Mislim da je to najbolje i najrealnije.
RSE: Rekli ste da ljudi u BiH najprije trebaju pomoći sami sebi tj. da se trebaju okrenuti radu i stvaralaštvu, a da onda uz to dolaze i rezultati. No kako pomoći mladima koji čekaju svoje mjesto u društvu, a koji ne potječu iz bogatih obitelji, niti imaju nekog da ih pomogne. Trebaju krenuti od nule, a to danas baš i nije lako?
Topić: Ja ću sada biti netipičan. Nevjerojatno je koliko je novih radnih mjesta otvoreno. Treba imati na umu da je u ratu uništeno 70 posto radnih mjesta u industriji. U Kreševu nema nezaposlenih, nema ni u Srebreniku. Ja razumijem da ima nezaposlenih, ali ima i u velikim europskim zemljama nezaposlenih. Mladi se trebaju posvetiti više sebi, trebaju imati samopouzdanja i trebaju raditi. na žalost i to je dio ove priče ali mnogi neće da rade. Ja to govorim iz iskustva. Mnogi od naših stipendista neće da rade iz poniženja. Šta fali prati suđe, mnogi neće da kopaju. Ja mislim da mnogi neće da obrađuju zemlju. obišao sam cijelu Jugoistočnu Europu, nema nigdje manje obrađenog zemljišta nego u BiH. Šta fali obrađivati zemlju? Danas imate sela u kojima nema ni jedne krave. Mi hoćemo u Švicarsku i da budemo kao Švicarska, a zaštitni znak Švicarske je krava Milka.
RSE: Kako gledate na posljednje izmjene Ustava RH koje su glasovanje svele na pet konzuarnih predstavništava. Znači li to početak procesa kojim će Hrvatska u budućnosti prestati brinuti o Hrvatima izvan domovine i prestanak slanja materijalne pomoći kulturnim i svim drugim institucijama u BiH koje bi teško opstale bez te pomoći?
Topić: Ne treba se zbog toga brinuti. Nama svima treba Hrvatska jer je ona naš partner, ali ne trebamo sad gledati na to kao da Hrvatska treba rješavati naše probleme. Ne treba. Što bismo mi odlučivali o Krapini? Nema potrebe. Možda je ovo sada sve za nas drastično. Hrvatska bi trebala imati poseban stav prem Hrvatima, ali i Bosni i Hercegovini. Treba imati na umu da je Hrvatska 1991. godine dobila 180.000 Hrvata iz BiH, a iz cijelog svijeta se u Hrvatsku nije vratilo par stotina Hrvata. Druga stvara je ta što Hrvatska u našu zemlju uvozi godišnje preko milijardu maraka roba i usluga. Hrvatska ima sportiste koji postižu izvanredne uspjehe, a porijeklom su iz BiH. Postoji i opcija koju smo i mi iz Napretka predlagali, a to je da se osnuje jedna posebna agencija za Hrvate iz BiH. Jer, kad je u sve umiješana politika onda se uvijek postavlja pitanje interesa, a to nije dobro. Također bi trebalo da Sabor Hrvatske usvoji jednu platformu koja bi bila obvezujuća za sve stranke, a ne da se mijenja stav prema Hrvatima u BiH kako koja stranka dođe na vlast.
