Dr. fra Ivan Šarčević, ugledni profesor i franjevački intelektualac, u intervjuu za RSE govori o sve češćim istupima hrvatskih političara da su Hrvati u BiH ugroženi. Zbog suprotstavljenog mišljenja o toj tezi čak mu se prigovaralo da ne voli Hrvate.
RSE: Fra Ivane, politički, vjerski, pa i pojedini kulturni predstavnici danas vrlo često govore o ugroženosti Hrvata u BiH. Smatrate li da su Hrvati ugroženi u BiH, i ako jesu, odakle ta ugroženost dolazi?
Šarčević: Dejtonskom kreacijom ove zemlje gotovo smo svi mi u zemlji ugroženi. Možda to neko ne osjeća. No, ako se govori o ugroženosti u širem smislu, u ovoj zemlji svi prolaze loše ondje gdje su manjina. Ja mislim da cjelokupno ovo stanje ovisi puno od nesređenosti ove države i da bi novo htijenje da se ova zemlja uredi, možda, pomoglo da to bude bolje.
RSE: Zbog vašeg stava o položaju Hrvata u BiH vi vrlo često imate suprotstavljene strane. Čak vam se prigovara da ne volite Hrvate u BiH. Je li bilo nekih izravnih sučeljavanja i kako gledate na takve komentara na svoj račun?
Šarčević: Ja mislim da je tu riječ o takozvanoj herceg-bosanskoj politici, ili ono što je jedan moj profesor i kolega kazao - ’od onih koji su iz Bosne, ali su politički Hercegovci’. Sučeljavanja dolaze najviše iz toga što ja, nisam sam tu, želim ukazati na katastrofalne posljedice politike koja je vođena od 1990. naovamo, a njezino je središte, kao i sada, najviše iz Hercegovine. A time ne bih želio uopće, ja sam dužan to reći, obezvrijediti toliko onih malih ljudi u Hercegovini kojima ovaj Tuđmanov projekt bogatih obitelji ništa nije dobro donio. Oni se i dalje muče oko svoga kruha i rade.
RSE: Kako vi gledate na angažman međunarodne zajednice u BiH?
Šarčević: Mi nismo takvi agresivci da ćemo ih tako netolerantno prihvatiti. Uvijek kad odu iz ove zemlje, dive se našoj gostoljubovosti - jer mi u svojoj skromnosti... to nas je povijest učila. Te potencijale oni trebaju kod nas buditi i onda zaustavljati ove što stvaraju umjetne granice, a oni često podržavaju te umjetne granice. I s druge strane, vidite kako djeluju licemjerno i dvolično, govore o Europi bez granica, a ovdje se verificiraju ratne granice, granice mržnje, granice kroz škole, bezbroj je tih naših granica.
RSE: Vi ste ujedno i čovjek iz medija. Kako ocjenjujete medijsku scenu u BiH?
Šarčević: Imamo vrlo plitke medije. Ništa bolja situacija nije ni u crkvama i religijskim zajednicama. Često su to mediji, bilo tiskani bilo elektronski, za vlastitu produkciju vlasnika, za neširenje horizonata, za neotvaranje foruma dijaloga, za senzaciju. Mediji neki, koji su politički jasni pod čijom su komandom, pokazuju se kao mediji koji su najširi, a to je varka, a imaju dobru plaću, daju dobro novinarima - na tim medijima često ima takve perfidije i laži da je to zbilja teško uopće i gledati i čitati.
RSE: Pred nama su još jedni izbori. Politički predstavnici će vjetrojatno sada puno više dolaziti u džamije i crkve. Kolika je u tome odgovornost religijskih zajednica? Što mislite, piju li više takva slikanja vode kod građana?
Šarčević: Moje nekakvo viđenje, osobito Katoličke crkve i moje franjevačke zajednice, a čini mi se i Islamske zajednice, da je krenulo jedna određena vrsta kritičkoga odmaka i distanciranja od te vrste politikantstva i manipuliranja s vjerom. A da će političari krenuti u to na neke druge načine, to je sigurno - ili, pa i mi smo ljudi unutar crkava, ćemo se i mi, možda, dati potkupiti. Nije možda - nego sigurno i toga će biti.
