Gost je politički analitičar i član Foruma 2010, Dritan Abazović, koji govori o spekulacijama u vezi sa navodnim odlaskom premijera Mila Đukanovića sa političke scene, novim pokušajima opozicije da osnaži savez tri najjače partije tog bloka, kao i šansama Crne Gore da do kraja godine dobije status kandidata za EU.
Abazović: Mislim da se po pitanju odlaska premijera Đukanovića sa političke i javne scene zaista u Crnoj Gori dešava jedna politička novela, jedna sapunica, koja više služi za uveseljavanje masa i za popunjavanje medijskih stupaca.
Opozicija u Crnoj Gori je stvorila mit o Milu Đukanoviću kao o nepobjedivoj ličnosti, tako da mu sve ovo ide u prilog. On je sebe prikazao, ali i mediji su mu u tome pomogli, kao nedodirljivog, sve do momenta kada on sam ne bude napustio političku scenu. Sve dok on bude bio tu, njegove pozicije ne mogu biti ugrožene. To samo govori o jednoj nesposobnosti i nekreativnosti opozicije koja nikako ne može da pronađe moduse, nego stalno, tim špekulacijama o njegovom odlasku, želi da stvori sebi pozicije.
Mislim da će premijer Đukanović napustiti javnu scenu, ali lično mislim da se to neće desiti uskoro. Jednostavno mislim da je došlo i kod njega do jednog prezasićenja i da bi on želio na jedan korektan način da se izvuče iz toga. Velika zamjerka premijeru Đukanoviću jeste da ipak nije stvorio adekvatne ličnosti koje bi mogle, na jedan dobar i kvalitetan način, da ga zamjene.
Špekulacije, ne samo o njegovom odlasku i o njegovom naslijedniku, će se nastaviti u jednom daljnjem periodu, ali to samo govori o jednoj palanačkoj svijesti koja vlada u Crnoj Gori, a ne o nečemu konkretnom. Meni sve to izgleda kao da sahranjujete čovjeka dok je još živ, pa hoćete da vidite ko će da mu dođe na sahranu.
Milo Đukanović glasa na lokalnim izborima, Podgorica, 23. maj 2010.
Abazović: Naprotiv. Mislim da Brisel jako cijeni gospodina Đukanovića, mada ne znam zašto. Valjda zato što je on iskazivao u nekim teškim vremenima jedan profil koji jako vole ljudi na Zapadu, a to je ličnost koja nije ekstremna u svojim stavovima, nego koja pokušava da pronalazi neki balans. S druge strane, obavio je i neke poslove za njih, ali su oni svjesni da jedno rukovodstvo, koje se 20 godina nije mijenjalo i koje je vodilo zemlju, i kroz rat i kroz mir, ne može da bude i ono koje će da vodi zemlju i kroz Evropsku uniju.
Da li su mu direktno sugerisali ili ne, mislim da to niko ne može da kaže, osim gospodina Đukanovića. U svakom slučaju, postoje pritisci da se on politički penzioniše i da se udalji sa javne scene, kako bi i ova zemlja doživjela one promjene koje je trebala da doživi ranije, kako bi mogla u tu evropsku priču da uđe sa jednim novim refrešom političke scene, koji je naprosto neophodan i koji je nemoguće da se desi prije negoli određene strukture, među kojima je i gospodin Đukanović, napuste svoje pozicije.
S druge strane, i sam gospodin Đukanović, bez obzira na bilo kakve sugestije, vjerovatno, kada bi mogao da ode bez nekih velikih posljedica po svoju partiju i po državu Crnu Goru, bi se i sam povukao. Poslije 20 godina, mislim da je došlo i kod njega do prezasićenja.
Crnoj Gori treba defosilizacija političke scene
Abazović: Opoziciji nedostaje jedna politička snaga i jedna nova kreativnost, jedna nova priča, kako bi uvela u političke tokove Crne Gore svoju strategiju. Sve se bazira na nekim špekulacijama da će doći do rascijepa unutar DPS-a. Nisam siguran da će doći do rascijepa unutar DPS-a, mada je i to jedan od mogućih scenarija. To se inače dešava kada veliki lideri napuštaju pozicije jer je DPS jedna velika interesna grupa. Vjerovatno će brzo shvatiti da im se rascjep kosi sa njihovim ličnim interesima i da će ipak morati da progutaju neke stvari da očuvaju partiju.
Opozicija se, po meni, tu ponaša na neodgovoran način. Čeka da se nekome desi nešto loše, u smislu rascijepa, da bi ona mogla da zaposjedne njihove pozicije, koje ne možda da osvoji normalnim putem i nekom kampanjom, koja bi mogla da privuče veći broj birača, nego što je to bilo do sada.
Abazović: Mislim da je gospodin Radulović krenuo sa jednom dobrom namjerom, koja je i prije postojala u Crnoj Gori, i prije su postojale takve platforme i pokušaji da se napravi jedan veći senzibilitet vezan za civilni sektor, za nezavisne intelektualce i prave opozicionare unutar Crne Gore. Što ja vidim kao problem, jeste da je gospodin Radulović možda malo i kasno shvatio da partija, kojoj on pripada, do sada nije uspjela da nađe jedan pravi kurs. Mislim da će to zakašnjenje da košta i gospodina Radulovića i tu političku platformu. Ipak se to trebalo desiti mnogo ranije, ali zbog politike koju je na pogrešan način vodio lider Pokreta za promjene, nije moglo da se desi onda kada je bila realna šansa da se to desi.
Ponovno nuđenje političkih platformi za mene nije ništa novo. To su viđeni scenariji. Crnoj Gori treba defosilizacija političke scene, a to znači da moraju da se inkorporiraju neki novi ljudi, inače će uvijek da se vuče ista etiketa - opet pokušavaju istu stvar već po hiljaditi put, a ne mogu da uspiju u tome. Zbog toga mi ta platforma ne izgleda kao nešto što će napraviti neku veću privlačnost za ljude koji nisu na političkoj sceni, ili za ljude koji žele promjene u Crnoj Gori, ali u svakom slučaju, poštujem gospodina Radulovića i njegovu inicijativu.
Performans MANS-a u Podgorici usmjeren protiv korupcije, 9. decembar 2009. Foto: Predrag Tomović
Abazović: Ne očekujem da ćemo do kraja ove godine dobiti status kandidata. Sigurno je da ćemo mi, vjerovatno veoma brzo, dobiti status kandidata. Problem u Crnoj Gori je demagogija i upotreba jezika u smislu manipulacije javnim mnijenjem, a to se dešava stalno. Propagiraju kandidaturu kao nešto pozitivno. To i jeste jako pozitivno, ali ipak Crna Gora treba da osjeti promjene, treba da osjeti reforme unutar same države, što se ipak ne dešava na terenu.
Postoji velika priča o evropskim integracijama. Inače je karakteristika crnogorske vlasti da se hvata za velike priče. Te priče su vezane za Evropsku uniju i za NATO. Uspjeh u tim velikim pričama se pokazuje kao najveći politički rezultat. Zaista bih volio da mi dobijemo status kandidata, isto kao što bih voleo da se integracija Crne Gore u NATO završi što ranije, ali bih isto tako volio da reforme unutar samog crnogorskog društva osjete svi građani na jedan način koji do sada nisu osjetili. Da vide kako se institucije sistema ponovo počinju da funkcionišu.
Abazović: Zaista se to ne osjeća. Možemo da govorimo o nekim pomacima. Pošto je u Crnoj Gori mentalitet takav, govori se o nekim statistikama, kako se nešto postizalo, kako su sudovi bili funkcionalni, ali konkretno, to ne možemo da osjetimo.
Vrijeme je majstorsko rešeto i njega ne možete da osjetite, ne možete da osjetite da ste prije pet godina živjeli na isti način kao što živite i danas. Postoje neka poboljšanja, ali konkretno ne vidite da sudovi potpuno nezavisno funkcionišu, ne vidite kako funkcioniše zdravstvo na jedan drugačiji način, školstvo ili policija. U Crnoj Gori i dalje ne možete reći da vidite kako taj birokratski sistem stvara uslove za strane investicije, za slobodan razvoj biznisa, koji neće biti opterećen nekim ličnim vezama. Vi to i dalje u Crnoj Gori ne osjećate, već se sve završava na ovim velikim pričama i velikim demagogijama. Inače se velika laž guta mnogo lakše nego manja.
RSE: Ponovo se špekulisalo o odlasku premijera Đukanovića sa političke scene. Prema pisanju pojedinih medija, to se očekuje već u oktobru. Za upućenije, to je i suviše rano, te oni ne očekuju da će se Đukanović povući do kraja godine. Šta vi mislite?
Abazović: Mislim da se po pitanju odlaska premijera Đukanovića sa političke i javne scene zaista u Crnoj Gori dešava jedna politička novela, jedna sapunica, koja više služi za uveseljavanje masa i za popunjavanje medijskih stupaca.
Opozicija u Crnoj Gori je stvorila mit o Milu Đukanoviću kao o nepobjedivoj ličnosti, tako da mu sve ovo ide u prilog. On je sebe prikazao, ali i mediji su mu u tome pomogli, kao nedodirljivog, sve do momenta kada on sam ne bude napustio političku scenu. Sve dok on bude bio tu, njegove pozicije ne mogu biti ugrožene. To samo govori o jednoj nesposobnosti i nekreativnosti opozicije koja nikako ne može da pronađe moduse, nego stalno, tim špekulacijama o njegovom odlasku, želi da stvori sebi pozicije.
Špekulacije, ne samo o njegovom odlasku i o njegovom naslijedniku, će se nastaviti u jednom daljnjem periodu, ali to samo govori o jednoj palanačkoj svijesti koja vlada u Crnoj Gori, a ne o nečemu konkretnom.
Mislim da će premijer Đukanović napustiti javnu scenu, ali lično mislim da se to neće desiti uskoro. Jednostavno mislim da je došlo i kod njega do jednog prezasićenja i da bi on želio na jedan korektan način da se izvuče iz toga. Velika zamjerka premijeru Đukanoviću jeste da ipak nije stvorio adekvatne ličnosti koje bi mogle, na jedan dobar i kvalitetan način, da ga zamjene.
Špekulacije, ne samo o njegovom odlasku i o njegovom naslijedniku, će se nastaviti u jednom daljnjem periodu, ali to samo govori o jednoj palanačkoj svijesti koja vlada u Crnoj Gori, a ne o nečemu konkretnom. Meni sve to izgleda kao da sahranjujete čovjeka dok je još živ, pa hoćete da vidite ko će da mu dođe na sahranu.
RSE: Postoje mišljenja da odlazak Đukanovića traži Brisel. Navodno mu je sugerisano da dalje država ne može sa njim na čelu. Da li mislite da mu je ova suštinska poruka Brisela direktno rečena?
Abazović: Naprotiv. Mislim da Brisel jako cijeni gospodina Đukanovića, mada ne znam zašto. Valjda zato što je on iskazivao u nekim teškim vremenima jedan profil koji jako vole ljudi na Zapadu, a to je ličnost koja nije ekstremna u svojim stavovima, nego koja pokušava da pronalazi neki balans. S druge strane, obavio je i neke poslove za njih, ali su oni svjesni da jedno rukovodstvo, koje se 20 godina nije mijenjalo i koje je vodilo zemlju, i kroz rat i kroz mir, ne može da bude i ono koje će da vodi zemlju i kroz Evropsku uniju.
Da li su mu direktno sugerisali ili ne, mislim da to niko ne može da kaže, osim gospodina Đukanovića. U svakom slučaju, postoje pritisci da se on politički penzioniše i da se udalji sa javne scene, kako bi i ova zemlja doživjela one promjene koje je trebala da doživi ranije, kako bi mogla u tu evropsku priču da uđe sa jednim novim refrešom političke scene, koji je naprosto neophodan i koji je nemoguće da se desi prije negoli određene strukture, među kojima je i gospodin Đukanović, napuste svoje pozicije.
S druge strane, i sam gospodin Đukanović, bez obzira na bilo kakve sugestije, vjerovatno, kada bi mogao da ode bez nekih velikih posljedica po svoju partiju i po državu Crnu Goru, bi se i sam povukao. Poslije 20 godina, mislim da je došlo i kod njega do prezasićenja.
Crnoj Gori treba defosilizacija političke scene
RSE: Koliko ste zagovornik teze pojedinih analitičara kako stvarne promjene u Crnoj Gori neće doći s polja, niti će se desiti da opozicija pobijedi na izborima, već će prije svega scenario biti takav da će se podjelom ili rascjepom u DPS-u dogoditi nešto kvalitativno na političkoj sceni u Crnoj Gori?
Abazović: Opoziciji nedostaje jedna politička snaga i jedna nova kreativnost, jedna nova priča, kako bi uvela u političke tokove Crne Gore svoju strategiju. Sve se bazira na nekim špekulacijama da će doći do rascijepa unutar DPS-a. Nisam siguran da će doći do rascijepa unutar DPS-a, mada je i to jedan od mogućih scenarija. To se inače dešava kada veliki lideri napuštaju pozicije jer je DPS jedna velika interesna grupa. Vjerovatno će brzo shvatiti da im se rascjep kosi sa njihovim ličnim interesima i da će ipak morati da progutaju neke stvari da očuvaju partiju.
Čeka da se nekome desi nešto loše, u smislu rascijepa, da bi ona mogla da zaposjedne njihove pozicije, koje ne možda da osvoji normalnim putem i nekom kampanjom, koja bi mogla da privuče veći broj birača, nego što je to bilo do sada.
Opozicija se, po meni, tu ponaša na neodgovoran način. Čeka da se nekome desi nešto loše, u smislu rascijepa, da bi ona mogla da zaposjedne njihove pozicije, koje ne možda da osvoji normalnim putem i nekom kampanjom, koja bi mogla da privuče veći broj birača, nego što je to bilo do sada.
RSE: Ljuti Đukanovićevi politički protivnici na domaćoj sceni i dosadašnji gubitnici u izbornim okršajima, opozicionari, ponovo pokušavaju da se organiziraju i da osnaže svoj savez. Najnovija vijest iz tog tabora je Deklaracija koju je kolegama uputio potpredsjednik Pokreta za promjene, Branko Radulović. Šta taj dokument može donijeti novo, što do sada opozicija nije imala?
Abazović: Mislim da je gospodin Radulović krenuo sa jednom dobrom namjerom, koja je i prije postojala u Crnoj Gori, i prije su postojale takve platforme i pokušaji da se napravi jedan veći senzibilitet vezan za civilni sektor, za nezavisne intelektualce i prave opozicionare unutar Crne Gore. Što ja vidim kao problem, jeste da je gospodin Radulović možda malo i kasno shvatio da partija, kojoj on pripada, do sada nije uspjela da nađe jedan pravi kurs. Mislim da će to zakašnjenje da košta i gospodina Radulovića i tu političku platformu. Ipak se to trebalo desiti mnogo ranije, ali zbog politike koju je na pogrešan način vodio lider Pokreta za promjene, nije moglo da se desi onda kada je bila realna šansa da se to desi.
Ponovno nuđenje političkih platformi za mene nije ništa novo. To su viđeni scenariji. Crnoj Gori treba defosilizacija političke scene, a to znači da moraju da se inkorporiraju neki novi ljudi, inače će uvijek da se vuče ista etiketa - opet pokušavaju istu stvar već po hiljaditi put, a ne mogu da uspiju u tome. Zbog toga mi ta platforma ne izgleda kao nešto što će napraviti neku veću privlačnost za ljude koji nisu na političkoj sceni, ili za ljude koji žele promjene u Crnoj Gori, ali u svakom slučaju, poštujem gospodina Radulovića i njegovu inicijativu.
RSE: Evropske integracije su jedno od rijetkih pitanja oko kojeg postoji konsenzus u Crnoj Gori. Da li očekujete da će Crna Gora do kraja godine dobiti status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji? Prema nekim informacijama, to se neće desiti prije kraja naredne godine?
Abazović: Ne očekujem da ćemo do kraja ove godine dobiti status kandidata. Sigurno je da ćemo mi, vjerovatno veoma brzo, dobiti status kandidata. Problem u Crnoj Gori je demagogija i upotreba jezika u smislu manipulacije javnim mnijenjem, a to se dešava stalno. Propagiraju kandidaturu kao nešto pozitivno. To i jeste jako pozitivno, ali ipak Crna Gora treba da osjeti promjene, treba da osjeti reforme unutar same države, što se ipak ne dešava na terenu.
Postoji velika priča o evropskim integracijama. Inače je karakteristika crnogorske vlasti da se hvata za velike priče. Te priče su vezane za Evropsku uniju i za NATO. Uspjeh u tim velikim pričama se pokazuje kao najveći politički rezultat. Zaista bih volio da mi dobijemo status kandidata, isto kao što bih voleo da se integracija Crne Gore u NATO završi što ranije, ali bih isto tako volio da reforme unutar samog crnogorskog društva osjete svi građani na jedan način koji do sada nisu osjetili. Da vide kako se institucije sistema ponovo počinju da funkcionišu.
RSE: Po vama, na mikro-planu, građanin još ne osjeća boljitak od te velike priče o evropskim integracijama?
Abazović: Zaista se to ne osjeća. Možemo da govorimo o nekim pomacima. Pošto je u Crnoj Gori mentalitet takav, govori se o nekim statistikama, kako se nešto postizalo, kako su sudovi bili funkcionalni, ali konkretno, to ne možemo da osjetimo.
Vrijeme je majstorsko rešeto i njega ne možete da osjetite, ne možete da osjetite da ste prije pet godina živjeli na isti način kao što živite i danas. Postoje neka poboljšanja, ali konkretno ne vidite da sudovi potpuno nezavisno funkcionišu, ne vidite kako funkcioniše zdravstvo na jedan drugačiji način, školstvo ili policija. U Crnoj Gori i dalje ne možete reći da vidite kako taj birokratski sistem stvara uslove za strane investicije, za slobodan razvoj biznisa, koji neće biti opterećen nekim ličnim vezama. Vi to i dalje u Crnoj Gori ne osjećate, već se sve završava na ovim velikim pričama i velikim demagogijama. Inače se velika laž guta mnogo lakše nego manja.
