RSE: Dragana, u najnovijoj studiji USAID-a navedeno je da crnogorski zvaničnici zloupotrebljavaju moć i prolaze nekažnjeno jer nema kontrole i ne primjenjuju se zakoni protiv korupcije. Reagovao je odmah Invel sektor koji kaže da su stranci u pravu, u Vladi tvrde da nijesu dobro sagledali pravo stanje stvari. Šta na to kaže novinarka koja, između ostalog, piše i o korupciji?
Babović: Mislim da je izvještaj realna slika današnje Crne Gore i ne slažem se s mišljenjem predstavnika Vlade da nijesu dobro sagledali stvari. Očigledno da se neko potrudio da potpuno dobro i realno sagleda probleme sa kojima se Crna Gora nosi od svoje nezavisnosti. Predstavnici Vlade kažu neće negirati ovaj izvještaj zato što je urađen samo za potrebe Agencije za međunarodni razvoj. Mislim da će ovaj izvještaj njima poslužiti da konačno donesu odluku da li ima smisla da svoj novac, koji jako cijene, više ulažu u Crnu Goru kad se govori o borbi protiv korupcije. Mi smo skoro imali i analizu koja je rađena za potrebe Agencije za antikorupciju, a odnosila se na integritet službenika u lokalnim samoupravama, pa je ta analiza pokazala da građani ocjenjuju da najviše korupcije ima u oblasti izdavanja dozvola, građevinarstva, jer to su očigledno najunosniji poslovi danas u Crnoj Gori. Ali na tu analizu u Crnoj Gori niko od državnih organa nije reagovao - valjda zato što je rađena za domaće tržište. Ovaj izvještaj je, po meni, sasvim jedna realna slika vremena u kojem živi Crna Gora.
RSE: Dakle, korupcija u planiranju prostora i građevinarstva raširena je na svim nivoima. U vrhu vlasti nema volje da se uhvate u koštac sa tim. To je jedan od zaključaka studije USAID-a. A „Vijesti“ su puno pisale o slučajevima korupcije na lokalnom nivou, naročito na primorju. Da li su državne institucije reagovale na vaše tekstove i možda tražile neke informacije koje bi im eventualno bile korisne u istrazi?
Babović: Što se tiče konstatacije da nema volje, naši zvaničnici svakodnevno ponavljaju da imaju volju, ali to se ne pokazuje u praksi. Jedini primjer u kojem su oni reagovali - nisu tražili informacije od „Vijesti“, nego sa na osnovu tekstova objavljenih u „Vijestima“ pokrenuli istragu protiv nekog nikšićkog biznismena. To je čuveni slučaj Lipci, gdje dugo inspektori nisu smjeli da dođu da vide šta se tamo radi i taj slučaj je završio pred sudom. Sa druge strane imate slučaj Zavala, koji je mnogo bliži Podgorici, koji traje više od godinu i po dana. Policija i tužilaštvo naizmjenično rade provjere u tom slučaju - da li se radilo o korupciji, bespravnoj gradnji, ali on neće još dugo stići do suda jer, po jučerašnjim najavama vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić, u septembru se može očekivati odluka tužilaštva – koja može biti odbacivanje krivične prijave ili zahtijevanje istrage koja će opet trajati jednu godinu. To su vam to dva konkretna primjera - u jednom gdje je pokazalo političku volju, a u drugom evo vidjećemo.
RSE: A zašto u slučaju Zavale nije pokazala političku volju?
Babović: Zato što se u slučaju Zavala spominje aktuelni potpredsjednik Vlade.
RSE: Evo čuli smo za Lipce - koliko su te istrage bile uspješne? Da li i u kojoj mjeri policija i tužilaštvo koordinisano djeluju i da li na toj realciji vi kao novinar primjećujete neke probleme?
Babović: Po zakonu trebalo bi da policija radi po nalogu tužilaštva. Međutim, kad se policija oglasi i kaže da su završili posao, onda redovno ide i saopštenje tužilaštva da policija može da završi posao samo kad tužilac odluči da je taj posao završen. I mislim da oni u suštini nemaju koordinaciju - jer ako se u krivičnoj prijavi pominju milioni, a u zahtjevu za sprovođenje istrage se svede na nekoliko stotina hiljada, onda očigledno da koordinacija negdje nije dobra.
RSE: A kada policija i tužilaštvo završe svoj posao u istrazi, predmet dolazi, dakle, do suda koji odlučuje da li ima dokaza za osuđujuću presudu. Dragana, da li iskreno očekujete da će sud kazniti vinovnike korupcije i kriminala u oblastima koje naročito ističe USAID - planiranje prostora i građevinarstvo?
Babović: Da bi sud mogao da kazni počinioce takvih krivičnih djela, on mora imati čvrste dokaze. Tužilaštvo je to koje podiže optužnicu, ta optužnica mora da ima čvrste dokaze da bi prošla provjeru suda. Mislim da je tu veći problem što su oslobađajuće presude, ustvari, posljedica nedovoljnog broja dobrih dokaza da bi ishod bio drugačiji. Tužilaštvo svoje optužnice, makar je do sada bila praksa i za druga krivična djela, bazira uglavnom na nalazima vještaka. I to je njihov glavni adut pred sudovima - koji se, takođe, može pobijati novim vještačenjima, ekspertizama, tako da mislim da u tom redoslijedu „krivica“ je najmanja na sudovima, jer sudije odlučuju da li za neko krivično djelo postoje dokazi ili ih nema - i priča je završena.
RSE: Koliko je danas teško novinarima da istražuju korupciju? Da li su institucije danas otvorenije nego što su bile prije sticanja nezavisnosti? I čemu su sve novinari izloženi u toku istrage korupcije i slučajeva kriminala?
Babović: Ako mislite da je nezavisnost nama donijela veći pristup informacijama, onda se varate. Mislim da su institucije jako zatvorene. Jedini svijetli primjer je u Crnoj Gori, makar iz mog iskustva, Ministarstvo pravde. Nazatvorenija institucija danas u Crnoj Gori je državno tužilaštvo, po mom sudu. Kažem vam, za sve važne igrače ne možete dobiti informacije zvaničnim putem, tako da se mi u nekoliko slučajeva tužimo pred Upravnim sudom zbog uskraćivanja prava na slobodan pristup informacijama.
RSE: A kada istražujete korupciju, iz vašge iskustva, da li ste bili izloženi prijetnjama i uvredama, provokacijama?
Babović: Naravno da ima problema. Ja sam ih lično imala u jednoj vrlo zanimljivoj priči kako je prevarant usred centrale Evropske komisije uspio da sebi da zvanje nekog šefa direktorata, čini mi se, koji je navodno posredovao da neki privrednici u Crnoj Gori dobiju kredite pomoći za razvoj svog biznisa. A posrednik je bio neki gospodin iz Beograda, sa kojim smo mi razgovarali i rekli mu da mi imamo te podatke, onda je ona zaprijetio - ima on, kaže, žestoke momke za lomljenje kostiju. Ja sam podnijela krivičnu prijavu. Doduše, do sada me policija nije obavještavala šta je po toj prijavi uradila. Ali šta znam, to je svakodnevnica ljudi koji se bave ovim poslom. Naći ćete vi i političara nervoznog, naći ćete i ekonomistu nervoznog... Ja stvarno ništa od tog ne doživljavam lično, niti se prepoznajem u njihovim kvalifikacijama. Radim svoj posao. Do kada - vidjećemo.
Babović: Mislim da je izvještaj realna slika današnje Crne Gore i ne slažem se s mišljenjem predstavnika Vlade da nijesu dobro sagledali stvari. Očigledno da se neko potrudio da potpuno dobro i realno sagleda probleme sa kojima se Crna Gora nosi od svoje nezavisnosti. Predstavnici Vlade kažu neće negirati ovaj izvještaj zato što je urađen samo za potrebe Agencije za međunarodni razvoj. Mislim da će ovaj izvještaj njima poslužiti da konačno donesu odluku da li ima smisla da svoj novac, koji jako cijene, više ulažu u Crnu Goru kad se govori o borbi protiv korupcije. Mi smo skoro imali i analizu koja je rađena za potrebe Agencije za antikorupciju, a odnosila se na integritet službenika u lokalnim samoupravama, pa je ta analiza pokazala da građani ocjenjuju da najviše korupcije ima u oblasti izdavanja dozvola, građevinarstva, jer to su očigledno najunosniji poslovi danas u Crnoj Gori. Ali na tu analizu u Crnoj Gori niko od državnih organa nije reagovao - valjda zato što je rađena za domaće tržište. Ovaj izvještaj je, po meni, sasvim jedna realna slika vremena u kojem živi Crna Gora.
RSE: Dakle, korupcija u planiranju prostora i građevinarstva raširena je na svim nivoima. U vrhu vlasti nema volje da se uhvate u koštac sa tim. To je jedan od zaključaka studije USAID-a. A „Vijesti“ su puno pisale o slučajevima korupcije na lokalnom nivou, naročito na primorju. Da li su državne institucije reagovale na vaše tekstove i možda tražile neke informacije koje bi im eventualno bile korisne u istrazi?
Što se tiče konstatacije da nema volje, naši zvaničnici svakodnevno ponavljaju da imaju volju, ali to se ne pokazuje u praksi.
Babović: Što se tiče konstatacije da nema volje, naši zvaničnici svakodnevno ponavljaju da imaju volju, ali to se ne pokazuje u praksi. Jedini primjer u kojem su oni reagovali - nisu tražili informacije od „Vijesti“, nego sa na osnovu tekstova objavljenih u „Vijestima“ pokrenuli istragu protiv nekog nikšićkog biznismena. To je čuveni slučaj Lipci, gdje dugo inspektori nisu smjeli da dođu da vide šta se tamo radi i taj slučaj je završio pred sudom. Sa druge strane imate slučaj Zavala, koji je mnogo bliži Podgorici, koji traje više od godinu i po dana. Policija i tužilaštvo naizmjenično rade provjere u tom slučaju - da li se radilo o korupciji, bespravnoj gradnji, ali on neće još dugo stići do suda jer, po jučerašnjim najavama vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić, u septembru se može očekivati odluka tužilaštva – koja može biti odbacivanje krivične prijave ili zahtijevanje istrage koja će opet trajati jednu godinu. To su vam to dva konkretna primjera - u jednom gdje je pokazalo političku volju, a u drugom evo vidjećemo.
RSE: A zašto u slučaju Zavale nije pokazala političku volju?
Babović: Zato što se u slučaju Zavala spominje aktuelni potpredsjednik Vlade.
Nema koordinacije između policije i tužilaštva
RSE: Evo čuli smo za Lipce - koliko su te istrage bile uspješne? Da li i u kojoj mjeri policija i tužilaštvo koordinisano djeluju i da li na toj realciji vi kao novinar primjećujete neke probleme?
Babović: Po zakonu trebalo bi da policija radi po nalogu tužilaštva. Međutim, kad se policija oglasi i kaže da su završili posao, onda redovno ide i saopštenje tužilaštva da policija može da završi posao samo kad tužilac odluči da je taj posao završen. I mislim da oni u suštini nemaju koordinaciju - jer ako se u krivičnoj prijavi pominju milioni, a u zahtjevu za sprovođenje istrage se svede na nekoliko stotina hiljada, onda očigledno da koordinacija negdje nije dobra.
RSE: A kada policija i tužilaštvo završe svoj posao u istrazi, predmet dolazi, dakle, do suda koji odlučuje da li ima dokaza za osuđujuću presudu. Dragana, da li iskreno očekujete da će sud kazniti vinovnike korupcije i kriminala u oblastima koje naročito ističe USAID - planiranje prostora i građevinarstvo?
Babović: Da bi sud mogao da kazni počinioce takvih krivičnih djela, on mora imati čvrste dokaze. Tužilaštvo je to koje podiže optužnicu, ta optužnica mora da ima čvrste dokaze da bi prošla provjeru suda. Mislim da je tu veći problem što su oslobađajuće presude, ustvari, posljedica nedovoljnog broja dobrih dokaza da bi ishod bio drugačiji. Tužilaštvo svoje optužnice, makar je do sada bila praksa i za druga krivična djela, bazira uglavnom na nalazima vještaka. I to je njihov glavni adut pred sudovima - koji se, takođe, može pobijati novim vještačenjima, ekspertizama, tako da mislim da u tom redoslijedu „krivica“ je najmanja na sudovima, jer sudije odlučuju da li za neko krivično djelo postoje dokazi ili ih nema - i priča je završena.
Manji pristup informacijama
RSE: Koliko je danas teško novinarima da istražuju korupciju? Da li su institucije danas otvorenije nego što su bile prije sticanja nezavisnosti? I čemu su sve novinari izloženi u toku istrage korupcije i slučajeva kriminala?
RSE: A kada istražujete korupciju, iz vašge iskustva, da li ste bili izloženi prijetnjama i uvredama, provokacijama?
Babović: Naravno da ima problema. Ja sam ih lično imala u jednoj vrlo zanimljivoj priči kako je prevarant usred centrale Evropske komisije uspio da sebi da zvanje nekog šefa direktorata, čini mi se, koji je navodno posredovao da neki privrednici u Crnoj Gori dobiju kredite pomoći za razvoj svog biznisa. A posrednik je bio neki gospodin iz Beograda, sa kojim smo mi razgovarali i rekli mu da mi imamo te podatke, onda je ona zaprijetio - ima on, kaže, žestoke momke za lomljenje kostiju. Ja sam podnijela krivičnu prijavu. Doduše, do sada me policija nije obavještavala šta je po toj prijavi uradila. Ali šta znam, to je svakodnevnica ljudi koji se bave ovim poslom. Naći ćete vi i političara nervoznog, naći ćete i ekonomistu nervoznog... Ja stvarno ništa od tog ne doživljavam lično, niti se prepoznajem u njihovim kvalifikacijama. Radim svoj posao. Do kada - vidjećemo.
