Pavuna je diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Sveučilištu Cambridge. Živi u Švicarskoj, u Lausannei, gdje je profesor fizike na Ecole Polytechnique Federale (EPFL). Objavio je više od 150 znanstvenih radova, redovno predsjedava svjetskim kongresom o nano inženjeringu i novim oksidnim tehnologijama u SAD-u. Predsjedao je i na nekoliko svjetskih konferencija i ljetnih škola o fizici. Savjetnik je nekoliko korporacija u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Japanu, SAD-u, te u Koreji. Doktor Pavuna govori o okosnici projekta na kojem se radi u SAD.
Pavuna: Okosnica je, kao i svuda, ići na nove energije, na nove materijale koji su kompatibilni sa okolišem. Bitno je i novo da je to sada u Americi veliki pomak. Američka administracija nije gurala ekološku stranu energetike. Sada je to poprilično jaka tema, utoliko prije što je i u Americi, kao i svugdje, prilično jak naftaški lobi. To ne znači da će sutra nestati nafte, kao i standardne energije, to samo znači da se pojavila politička volja i jedan konsenzus, kako među američkim znanstvenicima, tako i u administraciji, da se krene novim smjerovima koji su nužni, i planetarno i lokalno u Americi.
RSE: Što su do sada znanstvenici uradili, od vremena kada ste imenovan u tim?
Svi najbriljantniji ljudi u Americi, a poneki i planetarno, koji su s njima povezani, rade momentalno na tehnologijama koje su povezane sa suncem. To nije novo, ali je novo da se ta linija jako pojačala.
RSE: Kako je došlo do toga da ste postali dio tima?
Pavuna: Bio sam u Vašingtonu po stručnoj liniji 1987/1988 godine, kada sam izgradio neki uređaj u Americi. Poslije sam radio neke druge laboratorije 1995/1996 godine. Puno sam radio u Americi i imao sam konferencije s kolegama. Godišnje sam ukupno znao provesti po dva mjeseca u Americi. Totalno sam integriran u američku znanstvenu scenu, iako imam rezidenciju u Švicarskoj i radim za švicarsku tehnologiju.
Puno sam radio i s Kinezima, Tajvancima, Koreancima, Japancima, Evropljanima i Indijcima. Imam jedan prilično zanimljiv dosije. Veliki sam prijatelj mojih kolega u Izraelu. Na neki način sam pola Amerikanac, s tim što sam često u Americi. Svi me znaju. Stručan sam i znaju da znam jer su me čuli beskonačno mnogo puta. Postavio sam projekte u Americi iz Švicarske. Mislim da je tu i određena doza čestitosti. Uvijek kažem istinu, ono što mislim. Kada se rade ovakve stvari, onda su potrebni ljudi koji će govoriti istinu. Lako je potrošiti milijardu dolara u krivom smjeru. Koliko god smo pametni, iskreni i kvalificirani, moramo imati dubinske uvide i u kvalitete ljudi, u projekte i u kompletnu planetarnu dinamiku da bi mogli dokučiti koje će tehnologije i znanja biti relevantni za 10-15 godina. Čak i tamo se dešavaju iznenađenja. Mnogi su me znali, ali znanje nije dovoljno. Moraju vas znati i poznavati i moraju biti sigurni da ste pošten i čestit i da nećete ići okolo i pričati po planeti što se dešava. To se ne smije.
RSE: Da li je čudno da znanstvenici budu ministri u nekoj vladi?
Pavuna: Meni to nije čudno. U SAD-u je uvijek bilo briljantnih ljudi u Vladi. Nobelovce su više uzimali kao savjetnike. Ovaj put je učinjena iznimka. Mislim da je to predsjednik Obama namjerno učinio jer se radi o posebnom vizionaru. Steven Chu je kompletna i izuzetna osoba. Ne samo da je visoko kvalificiran znanstvenik i čovjek, već je dokazao i svoju ideju. On ima snagu probuditi ljude.
RSE: Amerika je svjetska sila u kriznim vremenima. Traži izlaz iz te krize. Kada usporedite ono što se u svijetu radi, ne čini li vam se da zemlje na Balkanu malo sporo reagiraju na izazove današnjice?
Pavuna: Ne samo zemlje na Balkanu. Idemo redom. Čak je i Amerika ponekada u zaostatku. Naše kolege u Kini su brojne i brze. Naučili su sve u Americi i fantastični su. Automatski to znači da i Japan i Koreja moraju biti u toj briljantni. I jesu.
Mi smo u Evropi malo uspavani. Stalno kaskamo za Amerikom. U nekim segmentima Evropa je bolja i solidnija. Za Balkan je to samo djelomično točno.
Amerika nikada nije bila idealna. Izrasla je više-manje niotkuda, s tim da je uvezla puno divnih ljudi i dala im mogućnost, kao pionirima, da se izraze. Čim se Amerika počela igrati financijsko-bankarskih igara, koje je uvezla iz Londona, pala je u krizu. I cijeli planet je u krizi jer te globalističke manipulacije financijsko-bankarskog sustava su neprimjerene. To je planetarna bolest jer su grabljivi bankari više-manje lopovi i zbog toga su napravili ovaj cirkus.
Kako će se male balkanske zemlje, uključujem i jednu Hrvatsku, iz toga izvući? Jednostavno - samosvojnošću. Na isti način kao što se Amerika spojila, na isti način kao što Švicarska preživljava. Danas se traži autentičnost, danas se traži znanje svake osobe. Danas se traži da se osoba probudi. Svaka osoba je božje biće i svaka osoba ima nešto za ponuditi, pa prema tome i svaka nacija i svaka regija. Nije Teksas isto što i Kalifornija, pa ni Hrvatska u odnosu na Sloveniju ili u odnosu na Makedoniju. Ti ljudi se moraju probuditi. To sam nedavno pričao na hrvatskoj televiziji, gledali su i drugi. To je jedan proces koji se već dešava, kao i integracija jer Evropa postoji kakva bila da bila. I tu se mora podići svijest da se ne može stalno gledati na neke spasitelje izvana. Svaka osoba mora biti suverena u ovo vrijeme, kao što i svaka nacija mora paziti na zaposlenje, i naravno na energentsku neovisnost. To je jedan od razloga što američka inicijativa ide u tom smjeru.
