Milojević: Kriza u bh. ekonomiji je domaći proizvod

BiH u 2011. ulazi u ozbiljnu krizu, možda najtežu u posljednjih 20 godina i može se očekivati ozbiljna deflacija odnosno nedostatak novca, koji će uništiti veliki broj malih i srednjih preduzeća, kaže u analizi ekonomske situacije u BiH prof. Aleksa Milojević, direktor Ekonomskog instituta u Bijeljini.

Vodeće političke elite u BiH su kroz kriminalnu privatizaciju ostvarile velika materijalna bogatstva a da nisu doprinijele bogatstvu BiH. Istovremeno, velika je masa obespravljenih radnika i osiromašenog stanovništva koja jedva preživljava, pa se mogu očekivati socijani nemiri, do sada neviđeni u BiH, ocjenjuje Milojević.

RSE: Gospodine Milojeviću, kakve su ekonomske procjene za 2011. godinu u BiH? Ekonomisti i bankari procjenjuju da će ovo biti teška, možda najteža godina u protekle dvije decenije. Slažete li se s tim?

Sve je manja mogućnost daljih prodaja jer ono što je glavno, to smo prodali ili je propalo zbog pogrešne privatizacije.

Milojević: Mislim 2011. najava jedne dublje krize, to znači da je kriza naš domaći proizvod i da to nije uvozna kriza. Mislim da će, prije svega, ponestati novca. Mi nemamo novac zato što nemamo proizvodnju. Naš novac potiče od prodaja i od zaduživanja, od kredita. Sve je manja mogućnost daljih prodaja jer ono što je glavno, to smo prodali ili je propalo zbog pogrešne privatizacije. Na drugoj strani, umjesto novih zaduživanja, stižu nam obaveze otplata po kreditima, tako da će ova kriza otvoriti u cjelini problem naše ekonomije. Mi moramo temeljito promijeniti privredni sistem, moramo vratiti državu na centar, velikim dijelom okrenuti leđa slobodnom tržištu, i da država počne da stvara krupna preduzeća kao osnovne stubove ekonomskog razvoja. Mislim da će 2011. godina velikim dijelom istopiti našu zabludu da je naša razvojna šansa u malim i srednjim preduzećima, bez krupnih. Samo kad postoje krupna, onda se za njih vežu grozdovi malih i srednjih preduzeća. Mislim da smo prihvatili jednu potpuno neprihvatljivu privatizaciju, za koju se jasno vidi da je uništila krupna preduzeća i da je to rezultat samo pogrešne privatizacije.

RSE: Ali, šta sada?

Milojević: Mislim da se može dogoditi ono što ne bi niko želio – da će ta promjena privrednog sistema ići vrlo teško zbog toga što je svaki privredni sistem raspored interesnih grupa. Mi sad imamo jednu vrlo tešku situaciju u BiH – da su naše vodeće političke elite u suštini elite koje su kroz privatizaciju ostvarile velika materijalna bogatstva, a da nisu doprinijeli bogatstvu Bosne i Hercegovine. I oni će, naravno, žestoko braniti ovu poziciju. Ono što je nemilo i što je moguće očekivati s obzirom da ovaj privredni sistem, ja mislim, vodi do našeg skoro potpunog biološkog uništenja, a ne ekonomskog uništenja, do jednog takvog siromaštva koje nema granica, da će to, vjerovatno, kumulirati socijalne energije otpora i da će se pod tim socijalnim energijama otpora morati promijeniti privredni sistem.

Imamo precijenjenu valutu

RSE: BiH je, upravo zbog ovoga o čemu govorite, duboko podijeljeno društvo.

Konvertibilna marka

Milojević: Ja mislim da je ona podijeljena i socijalno i nacionalno upravo zbog nefunkcionisanja ekonomije. Duboko sam uvjeren – kada bi se uvelo akcionarstvo u BiH, onakvo kakvo je ostvareno u Sloveniji gdje su radnici većinski vlasnici u svojoj privredi od 58 posto, da bi se te razlike smanjile, i nacionalne razlike bi se smanjile, mi bismo bili jedno mnogo sretnije društvo, ne bismo uživali u ovakvim podjelama. Podjele su rezultat pogrešne odluke, pogrešnog privrednog sistema, pogrešnog načina zarađivanja. Samo tada kada se podjednako mukotrpno budu zarađivali i profiti i nadnice, kada ne bude profita bez nadnica, kada raste i profit i nadnice, onda je to društvo sretno, onda to ne vodi porastu socijalnih i svakih drugih razlika, nego vodi sjedinjenju naroda.

RSE: Profesore, spomenuli ste da će u 2011. biti evidentna nestašica novca. Kakvi problemi mogu nastati iz toga?

Ja mislim da je naša valuta precijenjena bar 300 posto. To znači – mi imamo ogromne dugove i ogromne deficite, a na drugoj strani imamo vještački čvrst devizni kurs.

Milojević: To je pojam deflacije, a deflacija je okarakterisana kao najpogubnija ekonomska bolest. To je stanje kada preduzeća masovno propadaju, kada dugovi rastu i kada se povećava nezaposlenost. Mi imamo jedan veoma težak monetarni problem, to je problem valutnog odbora. Mi nemamo svoju centralnu banku koja je u stanju da podešava materijalne vrijednosti sa novčanim vrijednostima, koja je u stanju, na neki način, mjeri ekonomsku vrijednost valute. Mi u BiH imamo izuzetno precijenjenu valutu. Ja mislim da je naša valuta precijenjena bar 300 posto. To znači – mi imamo ogromne dugove i ogromne deficite, a na drugoj strani imamo vještački čvrst devizni kurs. Taj čvrst devizni kurs je jedna velika šteta za privredu zbog toga što on čini inostrane robe jeftinim, a domaće robe skupim. Znači, mi ne možemo da izvozimo, a buja uvoz, što samo gura u povećani platni deficit. Ti dugovi i taj deficit je skoro tri puta veći od našeg društvenog proizvoda, a to znači da je naša valuta skoro tri puta precijenjena. Znači, nije realan kurs dvije marke za euro, nego je vjerovatno šest maraka za euro. Onda kada valutni odbor propadne, a svugdje gdje je bio valutni odbor, on je imao svoj kraj, svugdje su se nakon toga pojavili ogromni ekonomski poremećaji. Mislim da na to skoro niko ne obraća pažnju, a mi smo, sa tog stanovišta skoro na samoj granici ekonomskog sloma.

RSE: Profesore Milojeviću, prognoze za 2011. su vam vrlo pesimistične. Može li ovo stizanje do dna ipak značiti da se nekad mora krenuti gore?

Milojević: Ja sam optimista. Optimista sam zato što se kod nas nije uspjelo da se proda sve što je najvrednije. Imamo dovoljno resursa za jedan potpuni, novi ekonomski zaokret, samo je potrebno promijeniti privredni sistem. Ja mislim da bi nama bio spas da ekonomska nauka - koja je potpuno poništena u ovoj zemlj, mi nemamo državni ekonomski institut – počne raspravu. Ne političari da pričaju o ekonomiji jer oni nikada neće objaviti krizu, zato što oni egzistiraju na bazi sijanja nekih lažnih nada, nego da se ekonomski instituti pojave sa svojim objektivnim ekonomskim analizama i da izazovu pozitivnu društvenu reakciju za pozitivnu društvenu promjenu. Mislim da bi to moglo da spasi ovo društvo.