Član rukovodstva Unije slobodnih sindikata Aleksa Marojević za RSE, između ostalog, komentariše seriju štrajkova koji potresaju crnogorsku privredi u prvih pet mjeseci ove godine.
Marojević: Čestitam radnicima u Evropi međunarodni Dan rada 1. maj, iako bi se moglo reći da razloga za slavlje nema baš previše.
Imam u vidu situaciju u Crnoj Gori, gdje objektivno, obzirom na ukupne ekonomske i socijalne prilike, mislim da zaposleni nemaju razloga za slavlje, imaju razloga za brigu. Socijalne tenzije u Crnoj Gori su dostigle jedan visok nivo, rekao bih zabrinjavajući. Svakako da je to rezultat, ne samo neke globalne ekonomske krize, nego i problem strukturalne prirode vezan za privredu Crne Gore i industrijsku proizvodnju, za jedan posve i po svim kriterijima, elementima i parametrima neuspješan 20-godišnji proces privatizacije privrede u Crnoj Gori.
Marojević: Ako bismo i ta dešavanja i postignute sporazume posmatrali po osnovu iskustava koje imamo do sada u sindikatu i koja imaju zaposleni u Crnoj Gori, onda bismo rekli da ni tu očekivanja nisu uopšte sjajna. Mi ne mislimo da će to biti nešto što će na nekoj dugoročnijoj osnovi popraviti stanje. Činjenica je da je Vlada uvijek izlazila u susret „strateškim investitorima“, a mi u sindikatu smatramo da u Crnoj Gori odbijamo izuzetno loše investitore. Vlada je uvijek pravila anekse ugovora i tako urušavala prava zaposlenih, a ne prava prodavaca ili prava kupaca i kapitala u tim preduzećima. Ovo što se dešavalo u Valjaonici su samo neka svježija dešavanja.
Imali smo krajem minule godine velike probleme u Željezari. Smatramo da se suštinski i dugoročno ne rješavaju problemi. Ovo što se dešava sa posljednjim sporazumom je samo gašenje požara. Dugoročno mislim da će se ti problemi i dalje nastaviti i da oni nisu neke globalne ekonomske prirode, nego da su to strukturalni problemi, problemi nefunkcionisanja pravne države, problemi nekih obećanja koja se olako daju od strane odgovornih, a kasnije se ne izvršavaju. Normalno, kada strpljenje zaposlenih više ne može da se kontroliše, onda dolazi do ovih pojava koje smo imali u Alminijskom kombinatu. Ne mislim da će se nešto tako prekinuti i da ćemo mi u nekom kraćem periodu dobiti neku efikasnu državu, efikasne institucije i da će ono, što se potpiše u vidu sporazuma, imati priliku, da makar od strana poslodavaca ili Vlade, bude ispoštovano.
Manje krivim poslodavce, više državu
Marojević: Često kažem da manje krivim poslodavce, a više krivim državu Crnu Goru. Za nas je zabrinjavajuće što ne funkcionišu državni organi, ne funkcionišu institucije. Ne funkcionišu organi koji po prirodi posla imaju obavezu da štite primjenu zakonske norme.
Imamo situaciju o kojoj mi u Uniji pričamo kako se formirala Unija. Imamo Zakon o državnim i drugim praznicima koji zaposlenima garantuju da u dane državnih i drugih praznika ne treba da rade. Mogu da rade samo zaposleni u industriji i privredi čija priroda posla ne dozvoljava prekid rada, a takvi su rijetki u Crnoj Gori. Mogu da rade i zaposleni u službama koji su nezamjenjiv dio života i rada građana. Godinu dana smo vršili monitoring poštovanja Zakona o državnim i drugim praznicima. Devedeset posto poslodavaca, trgovinskih, ugostiteljskih, zanatskih radnji i preduzeća jednostavno rade i zaposlenima se ne dozvoljava da praznuju svoje praznike. Imamo inspekciju koja najveći dio svoga posla stavlja u funkciju zaštite poslodavaca i kršenja Zakona.
Sa jednog og radničkih protesta u Crnoj Gori, Foto: Savo PrelevićOno što je po meni suštinski bitno u Crnoj Gori jeste da profunkcioniše pravna država, da se stavi u funkciju pravna norma i da institucije sistema rade svoj posao. Ne vidim da će se to brzo desiti, imajući u vidu naša loša iskustva, upravo zbog nefunkcionisanja institucija i organa. Zbog toga imamo situacije koje imamo, imamo konfliktne odnose u sferi rada. Bojim se da će te tenzije, imajući u vidu neke ukupne ekonomske prilike i probleme koje ima crnogorska privreda i industrijska proizvodnja, eskalirati svakako u nove sukobe i nove konflikte. Imaćemo stalno jednu destabilizaciju sfere rada, opštu nesigurnost radnog mjesta jer se u Crnoj Gori vrši izuzetno žestok pritisak na zaposlene.
Zaposleni su pod pritiskom da ih ne vide direktori, da ih ne vide vlasnici, da ih ne vidi neko iz vlasti. Tako imamo situaciju da je jedan dug period zastrašivanja radnika i uzurpacije njihovih prava dovela do toga da oni misle da njihov izraz nezadovoljstva može biti sankcionisan. Izuzetno je mali odziv radnika čija je životna i radna egzistencija ugrožena u velikoj mjeri. Ne mogu da skupe ni neki potreban nivo građanske hrabrosti da slobodno izraze svoj stav na način da će 1. maja, na Međunarodni praznik rada, pokazati odgovornima u državi kako oni doživljavaju svoju poziciju.
Konglomerat lošeg
Marojević: Moglo bi se reći da je to jedan konglomerat svega lošeg što se sakupilo u određenom periodu i što daje tako loše rezultate. Procesom privatizacije smo izuzetno nezadovoljni. Smatramo da taj proces nije urađen na pravi način, nismo dobili kvalitetne investitore.
Ako pođemo od onih osnovnih opredjeljenja - zbog čega se ušlo u proces privatizacije? Da se obnove i modernizuju sredstva za rad, proizvodnja, da se sačuvaju radna mjesta, da se otvore nova radna mjesta, da dobijemo efikasan menadžment i da se povećaju zarade i standard zaposlenih. Moglo bi se reći da ni jedan od tih kriterija nismo zadovoljili u Crnoj Gori.
Preduzeća su uglavnom kupovana od strane ljudi koji su bili politički i rodbinski vezani, koji su za male pare dobili veliku imovinu a nisu ni imali namjeru, a vjerovatno nisu imali ni sposobnosti, da stave u funkciju sredstva za rad, da ih obnove i da organizuju proizvodnju. Mnogi su trgovali tom imovinom, preprodavali. Što se tiče investitora iz inostranstva, tu smo izuzetno nezadovoljni i čudimo se kako to da u Crnoj Gori nismo dobili neki veći broj uspješnih svjetskih investitora.
Svi investitori iz inostranstva odmah i za kratko vrijeme osjete domaći ambijent u kojem država ne funkcioniše u tim segmentima, ili im je možda neko sa pozicije države i državnih organa obećao ili omogućio da rade šta god hoćete, da kradu i uzurpiraju, a da se država u to neće miješati. Država se umiješa samo onda kada radnici na radikalniji način izraze nezadovoljstvo, suočeni sa gubitkom radnih mjesta, gubitkom proizvodnje. Po meni je svako značajan veliki broj proizvodnih preduzeća koji je za sve ove godine u Crnoj Gori ugašen. Po meni to znači da je strategija Vlade Crne Gore da se industrijska proizvodnja u Crnoj Gori ugasi i da se Crna Gora orjentiše na život preko uslužnih djelatnosti. To je svako pitanje koje bi tražilo odgovor od odgovornih.
Stiče se utisak da se prema industrijskoj proizvodnji, i poslodavci i država, odnose previše neodgovorno, što ne govori u prilog tome da je industrijska proizvodnja budućnost, o kojoj bi država trebala da se na neki način aktivnije pozabavi.
Marojević: Kada bismo posmatrali koliko se Vlada zalagala, onda bismo kazali da je Vlada velike društvene pare ulagala da gasi neke požare, umjesto da ta sredstva usmjeri na kvalitetne socijalne programe, a investitore obaveže da rade posao koji su bili dužni da rade po zakonima Crne Gore i po kupoprodajnim ugovorima. Država je tu odigrala jednu nezahvalnu ulogu i ne bih mogao da je pohvalim. Ako bih davao neku ocjenu, posmatrajući ukupno stanje u privredi, onda bi Vlada dobila neprolaznu ocjenu.
*****
Pročitajte i ovo:
Praznik jada, a ne rada
Riješen spor radnika i ruskih vlasnika KAP-a
Radnici KAP-a otjerali vlasnika, zauzeli fabriku
Otkazi u KAP-u, radnici traže da država otjera vlasnike
Predizborni period u znaku štrajkova
Poslovodstvo 'Aluminija' uzelo od radnika 2,5 miliona
Vlada i KAP potpisali ugovor o poravnanju
Rješavanje problema KAP-a i nikšićke Livnice
Ćutanje države na štrajkove radnika
Radnici nikšićke Hladne valjaonice štrajkuju glađu
RSE: Kako radnici u Crnoj Gori obilježavaju 1. maj - slave li, ili protestuju? Da li mislite da im je pravo na rad u dobroj mjeri uskraćeno?
Marojević: Čestitam radnicima u Evropi međunarodni Dan rada 1. maj, iako bi se moglo reći da razloga za slavlje nema baš previše.
Imam u vidu situaciju u Crnoj Gori, gdje objektivno, obzirom na ukupne ekonomske i socijalne prilike, mislim da zaposleni nemaju razloga za slavlje, imaju razloga za brigu. Socijalne tenzije u Crnoj Gori su dostigle jedan visok nivo, rekao bih zabrinjavajući. Svakako da je to rezultat, ne samo neke globalne ekonomske krize, nego i problem strukturalne prirode vezan za privredu Crne Gore i industrijsku proizvodnju, za jedan posve i po svim kriterijima, elementima i parametrima neuspješan 20-godišnji proces privatizacije privrede u Crnoj Gori.
RSE: Sedmicu za nama obilježila su dva štrajka u Valjaonici i u KAP-u. Štrajkači u Valjaonici prekinuli su protest, a Vlada, poslovodstvo Kombinata alminijuma i sindikalna organizacija te kompanije potpisali su sporazum kojim se, kako je rekao ministar ekonomije, Vujović, stvaraju preduslovi za održavanje kontinuiteta proizvodnje i realizaciju svih obaveza koji proizlaze iz razvojno-socijalnog programa. Šta će to po Vama u slučaju KAP-a dugoročno da znači?
Marojević: Ako bismo i ta dešavanja i postignute sporazume posmatrali po osnovu iskustava koje imamo do sada u sindikatu i koja imaju zaposleni u Crnoj Gori, onda bismo rekli da ni tu očekivanja nisu uopšte sjajna. Mi ne mislimo da će to biti nešto što će na nekoj dugoročnijoj osnovi popraviti stanje. Činjenica je da je Vlada uvijek izlazila u susret „strateškim investitorima“, a mi u sindikatu smatramo da u Crnoj Gori odbijamo izuzetno loše investitore. Vlada je uvijek pravila anekse ugovora i tako urušavala prava zaposlenih, a ne prava prodavaca ili prava kupaca i kapitala u tim preduzećima. Ovo što se dešavalo u Valjaonici su samo neka svježija dešavanja.
Imali smo krajem minule godine velike probleme u Željezari. Smatramo da se suštinski i dugoročno ne rješavaju problemi. Ovo što se dešava sa posljednjim sporazumom je samo gašenje požara. Dugoročno mislim da će se ti problemi i dalje nastaviti i da oni nisu neke globalne ekonomske prirode, nego da su to strukturalni problemi, problemi nefunkcionisanja pravne države, problemi nekih obećanja koja se olako daju od strane odgovornih, a kasnije se ne izvršavaju. Normalno, kada strpljenje zaposlenih više ne može da se kontroliše, onda dolazi do ovih pojava koje smo imali u Alminijskom kombinatu. Ne mislim da će se nešto tako prekinuti i da ćemo mi u nekom kraćem periodu dobiti neku efikasnu državu, efikasne institucije i da će ono, što se potpiše u vidu sporazuma, imati priliku, da makar od strana poslodavaca ili Vlade, bude ispoštovano.
Manje krivim poslodavce, više državu
RSE: Situacija koju ste opisali podsjeća na status quo ili pat poziciju. Što bi trebalo mijenjati kako bi radnici u Crnoj Gori bili zaštićeni i zadovoljni, budući da od njih zavisi proizvodnja?
Marojević: Često kažem da manje krivim poslodavce, a više krivim državu Crnu Goru. Za nas je zabrinjavajuće što ne funkcionišu državni organi, ne funkcionišu institucije. Ne funkcionišu organi koji po prirodi posla imaju obavezu da štite primjenu zakonske norme.
Za nas je zabrinjavajuće što ne funkcionišu državni organi, ne funkcionišu institucije. Ne funkcionišu organi koji po prirodi posla imaju obavezu da štite primjenu zakonske norme.
Imamo situaciju o kojoj mi u Uniji pričamo kako se formirala Unija. Imamo Zakon o državnim i drugim praznicima koji zaposlenima garantuju da u dane državnih i drugih praznika ne treba da rade. Mogu da rade samo zaposleni u industriji i privredi čija priroda posla ne dozvoljava prekid rada, a takvi su rijetki u Crnoj Gori. Mogu da rade i zaposleni u službama koji su nezamjenjiv dio života i rada građana. Godinu dana smo vršili monitoring poštovanja Zakona o državnim i drugim praznicima. Devedeset posto poslodavaca, trgovinskih, ugostiteljskih, zanatskih radnji i preduzeća jednostavno rade i zaposlenima se ne dozvoljava da praznuju svoje praznike. Imamo inspekciju koja najveći dio svoga posla stavlja u funkciju zaštite poslodavaca i kršenja Zakona.
Zaposleni su pod pritiskom da ih ne vide direktori, da ih ne vide vlasnici, da ih ne vidi neko iz vlasti. Tako imamo situaciju da je jedan dug period zastrašivanja radnika i uzurpacije njihovih prava dovela do toga da oni misle da njihov izraz nezadovoljstva može biti sankcionisan. Izuzetno je mali odziv radnika čija je životna i radna egzistencija ugrožena u velikoj mjeri. Ne mogu da skupe ni neki potreban nivo građanske hrabrosti da slobodno izraze svoj stav na način da će 1. maja, na Međunarodni praznik rada, pokazati odgovornima u državi kako oni doživljavaju svoju poziciju.
Konglomerat lošeg
RSE: Boksiti, Valjaonica, KAP, Telekom, zaposleni u bjelopoljskim preduzećima - spisak kompanija čiji su radnici protestovali i štrajkovali unazad neko vrijeme je zbilja podugačak. U čemu je suštinski problem zaposlenih u privatizovanim kompanijama u Crnoj Gori? Da li je to loša privatizacija ili novi vlasnici koji ne poštuju kolektivni ugovor, ili i jedno i drugo?
Marojević: Moglo bi se reći da je to jedan konglomerat svega lošeg što se sakupilo u određenom periodu i što daje tako loše rezultate. Procesom privatizacije smo izuzetno nezadovoljni. Smatramo da taj proces nije urađen na pravi način, nismo dobili kvalitetne investitore.
Ako pođemo od onih osnovnih opredjeljenja - zbog čega se ušlo u proces privatizacije? Da se obnove i modernizuju sredstva za rad, proizvodnja, da se sačuvaju radna mjesta, da se otvore nova radna mjesta, da dobijemo efikasan menadžment i da se povećaju zarade i standard zaposlenih. Moglo bi se reći da ni jedan od tih kriterija nismo zadovoljili u Crnoj Gori.
Kada bismo posmatrali koliko se Vlada zalagala, onda bismo kazali da je Vlada velike društvene pare ulagala da gasi neke požare, umjesto da ta sredstva usmjeri na kvalitetne socijalne programe.
Svi investitori iz inostranstva odmah i za kratko vrijeme osjete domaći ambijent u kojem država ne funkcioniše u tim segmentima, ili im je možda neko sa pozicije države i državnih organa obećao ili omogućio da rade šta god hoćete, da kradu i uzurpiraju, a da se država u to neće miješati. Država se umiješa samo onda kada radnici na radikalniji način izraze nezadovoljstvo, suočeni sa gubitkom radnih mjesta, gubitkom proizvodnje. Po meni je svako značajan veliki broj proizvodnih preduzeća koji je za sve ove godine u Crnoj Gori ugašen. Po meni to znači da je strategija Vlade Crne Gore da se industrijska proizvodnja u Crnoj Gori ugasi i da se Crna Gora orjentiše na život preko uslužnih djelatnosti. To je svako pitanje koje bi tražilo odgovor od odgovornih.
Stiče se utisak da se prema industrijskoj proizvodnji, i poslodavci i država, odnose previše neodgovorno, što ne govori u prilog tome da je industrijska proizvodnja budućnost, o kojoj bi država trebala da se na neki način aktivnije pozabavi.
RSE: Na skali od jedan do pet, koju ocjenu biste dali Vladi za zalaganje u zaštiti prava radnika i zašto?
Marojević: Kada bismo posmatrali koliko se Vlada zalagala, onda bismo kazali da je Vlada velike društvene pare ulagala da gasi neke požare, umjesto da ta sredstva usmjeri na kvalitetne socijalne programe, a investitore obaveže da rade posao koji su bili dužni da rade po zakonima Crne Gore i po kupoprodajnim ugovorima. Država je tu odigrala jednu nezahvalnu ulogu i ne bih mogao da je pohvalim. Ako bih davao neku ocjenu, posmatrajući ukupno stanje u privredi, onda bi Vlada dobila neprolaznu ocjenu.
*****
Pročitajte i ovo:
Praznik jada, a ne rada
Riješen spor radnika i ruskih vlasnika KAP-a
Radnici KAP-a otjerali vlasnika, zauzeli fabriku
Otkazi u KAP-u, radnici traže da država otjera vlasnike
Predizborni period u znaku štrajkova
Poslovodstvo 'Aluminija' uzelo od radnika 2,5 miliona
Vlada i KAP potpisali ugovor o poravnanju
Rješavanje problema KAP-a i nikšićke Livnice
Ćutanje države na štrajkove radnika
Radnici nikšićke Hladne valjaonice štrajkuju glađu
