Zrinko Ogresta, filmski je redatelj i scenarist iz Hrvatske. Njegovi filmovi osvojili su brojne međunarodne nagrade, među kojima je nominacija za evropsku filmsku nagradu Debitantski film za njegov prvijenac "Krhotine". Njegov posljednji film "S one strane" prikazan je na Berlinskom filmskom festivalu. Za njega je također dobio brojna priznanja.
U intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) Ogresta govori o kinematografiji u Hrvatskoj, ali i u regiji, filmskim festivalima, kao i o svom narednom projektu.
RSE: U Hrvatskoj se godišnje snimi oko desetak igranih filmova. Ovogodišnju selekciju smo imali prilike gledati u Puli, gdje ste bili predsjednik žirija. Kako komentirate kvalitetu i sam izbor tema hrvatskih filmskih autora?
Ogresta: Kao i svake godine, naravno da su prisutne raznovrsne teme, ali generalno, sadržaji ovih filmova prate našu suvremenost ili odjeke bremenite prošlosti. Hrvatski film se nastoji, prije svega, baviti nekim aktualnim temama. Često puta redatelji požele neki film koji se događa u povijesti. Žao mi je što takvih filmova nema, a jedan od temeljnih razloga zato je financijsko stanje kinematografije. Mi smo mala kinematografija koja nema mogućnosti baviti se takvim filmovima. Zbog toga smo u načelu usmjereni ka suvremenom filmu i suvremenim temama.
RSE: Vaš posljednji film "S one strane" prošle godine prikazan je na brojnim festivalima i osvojio je brojne nagrade. Kako ste Vi zadovoljni kako je kritika i publika reagirala na Vaš film?
Ogresta: Naravno da sam zadovoljan, obzirom da je film prikazan u službenom programu jednog od najvećih filmskih festivala, u Berlinu, gdje je i nagrađen. To mu je otvorilo put u cijeli svijet. Prikazan je na svim kontinentima, izuzev u Australiji. Nadam se da će biti i tamo. Dobio je niz nagrada, bio je u selekciji ponajboljih evropskih filmova. Tim se filmom meni posrećilo.
Čovjek ne treba biti previše opterećen nagradama. Nagrade se nekada dogode, nekada ne. One često puta mogu potvrđivati neku vrijednost filma, ali nužno i ne moraju. Postoji čitav niz vrhunskih filmova u evropskoj i svjetskoj filmskoj povijesti koji nisu nagrađivani velikim nagradama, a obilježili su film kao mediji.
RSE: Autori sa prostora Balkana dosta se bave temom posljednjeg rata. Kako ste Vi zadovoljni kako je ta tema predstavljena na filmu? Da li su prisutni neki elementi propagande?
Ogresta: Čini mi se da upravo s tog aspekta, kada govorimo barem o hrvatskom filmu, čitavi niz godina se pojavljuju vrlo zanimljivi filmovi, koji se naslanjaju na prošlost i govore o prošlosti ili o refleksijama te prošlosti. Ono što je za mene, kao filmskog autora, vrlo zanimljivo u svim tim filmovima, je to da su ti filmovi kritički nastrojeni prema samom sebi, prema povijesti vlastitog naroda u zadnjih 20-ak godina.
Čini mi se da je upravo taj element učinio to da je u zadnjih 15-ak godina hrvatski film možda malo odskočio od ostalih kinematografija zemalja u susjedstvu jer se uspio othrvati sa subjektivnošću. Čini mi se da u kinematografijama susjednih zemalja, koje imaju sjajnih filmova, poput srpske, subjektivni dojam još uvijek malo prisutan. Kada to prevladaju, onda će snimati još bolje filmove.
RSE: Kako ste zadovoljni kako su hrvatski filmovi, svih ovih godina, postigli uspjeh u međunarodnim okvirima?
Ogresta: Zadovoljan sam jer mislim da imamo relevantne evropske filmove, koji imaju zavidnu razinu. Međunarodni uspjeh često puta nije možda pratio kvalitetu tih filmova na onoj razini kako bi smo mi priželjkivali. Nije nam se dogodilo da smo dobili Zlatnu palmu, ali smo istovremeno imali filmove u glavnim programima Venecije, Berlina, Kana i osvajali nagrade.
Da bismo možda doživjeli takav uspjeh, nije dovoljno imati samo kvalitetne filmove. Treba imati jaku kinematografsku logistiku, treba lobirati. Donedavno smo bili na jako dobrom putu za to.
Još uvijek imamo HAVC (Hrvatski audiovizualni centar, op.a.) kao temeljnu instituciju hrvatskog filma, koji je svojevrsna vrsta instituta za film u Hrvatskoj i koji je na najbolji način promovirao sve to u Hrvatskoj. U zadnjih godinu dana, dogodili su se tu neki potresi i neke promjene koje, najveći dio filmskog svijeta i profesionalaca, nisu razveselile. U tom smislu je hrvatski profesionalni filmski svijet poprilično jedinstven.
Nadamo se da ćemo se othrvati nekim pokušajima političkih pritisaka, da bi se, i na institucionalni, ali i na sadržajni dio hrvatske kinematografije, utjecalo. Upravo svi uspjesi hrvatske kinematografije, koji su se dogodili u zadnjih desetak godina, dogodili su se upravo zato što takvog pritiska nije bilo.
RSE: U posljednje vrijeme, redovi ste gost na Sarajevo Film Festivalu (SFF). Kakvi su Vaši utisci?
Ogresta: Imam tu sreću da sam tamo, i kao osoba i kao redatelj, vrlo lijepo prihvaćen. Ono što je neobično dirljivo i možda ponajveće iskustvo i uspomena sa SFF-a, to su vrlo otvorene i žive diskusije sa publikom, koja se ne ustručava pitati sve što je zanima. Baš pamtim sa posljednjeg SFF-a da je moj razgovor sa publikom, nakon filma, trajao preko sat vremena. Očigledno ih je film zaintrigirao.
Imamo jedan doista relevantan festival u našoj regiji i vrlo važan. Reperkusije tog festivala su itekako vidljive i na ostalim velikim festivalima. Svatko ko se pojavi na SFF-u, u nekom od vodećih programa, je već uočen. SFF olakšava redateljima sa ovih područja da se otisnu u veliki evropski filmski svijet.
RSE: Kako komentirate uspeh nove generacije redatelja iz BiH, iza kojih su nagrade Srebrni medvjed, ali i Oscar?
Ogresta: Bosanska kinematografija je trajni izvor darovitih ljudi, rađaju se stalno i stalno se ta kinematografija potvrđuje. Vidim da je nedavno jedan film redatelja Drljevića (Alen, op.a.) nagrađen na važnom festivalu u Karlovim Varima. Radujem se što ću ga brzo vidjeti. Riječ je o kinematografiji u kojoj redatelji imaju što reći.
Malo mi je žao što to nema veće suradnje između kinematografije Hrvatske i BiH. Ona postoji, ali čini mi se da prostora za takvu suradnju ima još i da bi mogla biti još veća.
[RSE/Video, listopad 2017.]
RSE: Postoji li ideja za Vaš naredni film i u kojoj je fazi?
Ogresta: Apsolutno postoji, ali o tome nikada ne govorim, čak ni svojoj partnerici. To ja u tišini radim. Riječ je o jednoj vrlo relevantnoj temi i ne želim pričati konkretno o čemu je. Vidjeti ćemo da li će mi to uspjeti. Dugo radim na scenariju i nisam od onih koji misle da se apriori mogu sa svakim sadržajem nositi.
Ovo je jedan vrlo osobit i zahtjevan sadržaj. Okružio sam se nekim relevantnim suradnicima. Vidjet ću hoće li mi to poći za rukom. Budem li zadovoljan, kako će scenarij izgledati, na temelju toga scenarija ću nastaviti snimati film. Ne budem li zadovoljan, čekati ću neki drugi sadržaj.
Facebook Forum