Zdenka Kovačiček je hrvatska džez i rok pjevačica koji mnogi nazivaju hrvatska Dženis Džoplin. Na glazbenoj sceni je 60 godina. Iza nje su brojni albumi na hrvatskom i engleskom jeziku, surađivala je sa brojnim autorima, a za svoj rad dobitnica je brojnih nagrada. Nedavno je nastupala u Sarajevu u sklopu manifestacije Dani Zagreba u Sarajevu.
RSE: Nedavno ste nastupili u Sarajevu u sklopu manifestacije Dani Zagreba u Sarajevu. Nije vas dugo bilo na ovim prostorima. Kako je bilo na koncertu?
Kovačiček: Mislim da je bilo odlično. To bi morali pitati publiku. Po reakciji i oduševljenju na kraju, kada smo dodavali biseve, mislim da je bilo odlično.
RSE: Koliko ste inače, kroz ovih 60 godina karijere, često nastupali u Sarajevu?
Kovačiček: To ne znam na pamet, bilo je jako često. Još u vrijeme Indexa, Bodo Kovačević je svirao džez i zvao me u klub, gdje me je pratio na gitari. Puno je bilo velikih koncerata. Prije nekoliko godina sam bila sa Zabranjenim pušenjem jer sam gostovala na njihovom albumu u pjesmi Bog vozi mercedes. Nastupali smo na Baš Čaršiji i u klubu Sloga. Gostovala sam prije dvije godine sa Sinanom Alimanovićem na Baščaršijskim večerima. On je održavao krasne džez koncerte i zvao me skoro svake godine. Nije da me dugo nije bilo na ovim prostorima.
RSE: Teško je pobrojati sve uspjehe u vašoj bogatoj glazbenoj karijeri. Možemo se prisjetiti vaših početaka i otkuda ljubav prema džezu?
Kovačiček: Ljubav prema glazbi mislim da se rodi s čovjekom, samo to treba otkriti na vrijeme. Ja sam to otkrila već sa pet godina. Tada sam bila član pionirskog kazališta u kojem sam pjevala, plesala, glumila. Sa 13 godina sam bila članica dua Hani. Onda sam otišla u inozemstvo, gdje sam provela 10 godina. Vjerojatno sam tada definitivno otkrila moju ljubav prema džezu pjevajući u američkim klubovima u Njemačkoj. To su bile američke baze. Tu sam se susrela sa autentičnim džezerima, bluzerima, pjevačima soula, pravim crnim izvođačima. Mislim da sam tada otkrila taj moj veliki afinitet.
Vratila sam se 1970. Otkrili su me i u Hrvatskoj. Odmah sam počela suradnju sa Miljenkom Prohazkom, pobijedila sam na Opatijskom festivalu, surađivala sam sa Boškom Petrovićem, Vanjom Lisakom, sa našim najvećim i najboljim džezerima. Onda sam počela snimati. Mene je zanimala sva dobra glazba. Istovremeno sam surađivala i sa rokerima, pjevala na festivalima. Džez je oduvijek bio moja najveća strast.
RSE: Koliko danas često nastupate i koliko džez, kao glazbeni pravac, danas ima nove publike?
Kovačiček: Džez se proširio. Postoji jako puno pravaca u koje se uključuje džez – etno džez, pop džez, rok džez. U ono vrijeme sam uvijek pokušavala džez spojiti sa rokom. Rok-džez je bio moj pravac.
Danas mi je drago što se džez uključuje u sve kategorije, zato što su konačno spoznali da je džez visoka glazbena kategorija i da on diže rejting svakome žanru u koji se pokušava uključiti. Džez slušaju mladi sve više. Imam veliki hit iz 1984. godine, pjesmu Frka, sa istoimenog albuma. Album je ponovo sada izdat. Onda možda i nije bio prepoznat jer je bio previše moderan. To je bila neka avangarda.
Na youtubu, ako pogledate, pjesma Volim te kao konja, ima 300.000 klikova. Frku je ponovo remasterirao jedan mladi duo. To je danas slušano i meni je drago. Oni su obnovili tu moju staru pjesmu. Pjesmu Mali crni brat je napravio Tihomir Pop Asanović u ono vrijeme. Istu pjesmu je ponovo snimila grupa Dementronomes feat i postala je veliki hit.
Puno je reizdanja mojih starih pjesama. To pokazuje da smo mi već tada bili korak izvan vremena i tek sada mladi to otkrivaju. Sve te moje snimke i stare kompozicije imaju u sebi elemente džeza. Ja sam od samog početka, uvijek uključivala elemente džeza jer mi je to nekako ležalo. I u pop i u rok i u šlagere sam unosila džez u interpretaciju.
RSE: Kako vi danas gledate na današnje mlade i na glazbu uz koju odrastaju?
Kovačiček: Što se mene tiče, oni otkrivaju neke moje kvalitetne stvari. To su svakako oni mladi koji su inteligentni, talentirani i koji se ne žele prepustiti stihiji prodaje glazbe kao umjetnosti. Oni otkrivaju glazbu kao umjetnost. Nadam se da će se oni baviti glazbom cijeli svoj život kao ja. Nisam krenula u tu profesiju iz interesa, nego iz čiste ljubavi prema umjetnosti.
RSE: Surađivali ste sa brojnim autorima sa ovih prostora - sa Kornelijom Kovačom, Goranom Bregovićem. Koje je razdoblje u vašoj karijeri vama najdraže?
Kovačiček: Teško je to reći. Imala sam nekoliko faza. U nekim sam se bavila samo rokom. Surađivala sam sa Telefon bluz bendom. U fazi džeza sam surađivala sa Boškom Petrovićem, Vanjom Lisakom. Iz tog razdoblja imam dva prekrasna albuma Happy jazz. Usporedo sam pjevala džez i izdavala albume. Imam pet albuma džeza. Surađivala sam sa Big bandom TV Ljubljana.
Teško mi je reći. Svako razdoblje je nosilo neku moju novu inspiraciju. Kada sam napunila baterije jednog žanra, otkrila neke nove suradnike, otkrila neku svoju novu energiju, onda sam posvetila jedno razdoblje samo tom žanru.
Obišla sam sve festivale 70-tih i 80-tih godina zabavne glazbe. Uvijek sam nastupala na večerima koje je nagrađivalo žiri, ne toliko publika. To su bile posebne večeri, posebne kvalitete. Posebno mi je zadovoljstvo što sam možda upisala u povijest naše glazbene scene neke novosti, neke vanserijske snimke i albume koji će, nadam se, biti zabilježeni u povijesti naše glazbe.
RSE: Ima li neki projekt na kojem trenutačno radite?
Kovačiček: Upravo se spremamo snimiti nekoliko novih kompozicija Tihomira Popa Asanovića. Jurica Popović je jedan mladi kompozitor koji stvara neku posebnu glazbu. Volim ljude koji imaju svoj stav prema glazbi, koji donose nešto novo, neke nove poglede, koji se ne povode za trendom, za nekim standardima.
Bila sam nedavno na maloj turneji sa grupom Time. To je bila prva postava, koja uključuje Popa Asanovića, Vedrana Božića, Maria Mavrina i Ratka Divjaka. Imali smo krasne koncerte u Novom Sadu i Beogradu. Nadam se da ćemo posjetiti i Sarajevo. Mislim da su oni glazbenici koji su obilježili povijest naše glazbe.
Vidim da publika još uvijek voli to vrijeme i tu glazbu, pa i moju glazbu iz tog vremena. Rado sam se uključila u taj projekt. Veselim se tom našem novom projektu. Nadam se da će biti prihvaćen jer još uvijek postoje nostalgičari za nekim vremenima kada je kvalitetna glazba imala svoje mjesto, koje se danas teško zadržava i obranjuje. Mladi ipak streme nekim širokim novim pravcima, a to je uglavnom elektronska glazba, disko glazba. Pokušavam spojiti to neko vrijeme prošlo i sadašnje.
Facebook Forum