Ulaskom u NATO Crna Gora nije postala “završen posao” za Zapad, smatra Richard Kraemer, istraživač Instituta za istraživanje spoljne politike Univerziteta Pensilvanija, koji je prošle sedmice objavio izvještaj pod nazivom “Visiti o koncu: Ruska strategija destabilizacije Crne Gore“ na kojem je radio sa Veskom Garčevićem i Reufom Bajrovićem.
U intervju za RSE Kraemer odgovara zbog čega insistira na daljem snažnom angažmanu NATO i Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, koliko su unutrašnji problemi Crne Gore prepreka na tom putu, a koliko spoljni faktori to jest sami problemi koji potresaju i EU i NATO-a.
Kraemer govori i o interesima i uticaju Rusije na region cijelog Balkana ne samo pravoslavnog dijela, kampanji širenja dezinformacija, nedostatku kredibilnih izvora informacija te zašto je problem korupcije u svim društvima u regionu zapravo pozivnica Rusiji za dolazak na Balkan.
RSE: U Vašoj analizi o Crnoj Gori i ruskom miješanju, koji ste sa kolegama uradili za Institut za istraživanje spoljne politike Univerziteta Pensilvanija (Foreign Policy Research Institute), Vi ste zapravo objasnili šta se događalo u Crnoj Gori od 2015. kada je riječ o ruskim pokušajima da blokiraju ulazak Crne Gore u NATO uključujući i pokušaj državnog udara. U međuvremenu je Crna Gora postala članica NATO-a, a još uvijek se čeka da pravosudni sistem dokaže krivicu za pokušaj državnog udara. Sa druge strane, podrška političkim snagama koje podržava Moskove opala je u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa. No Vi ste ipak upozorili da i pored neuspjeha puča budućnost napretka Crne Gore prema zapadnim integracijama ostaje nejasna. Možete li mi objasniti zašto?
Kraemer: Zaista ima naznaka o nastavku napretka na bazi demokratske tranzicije i integracije prema Zapadnoj Evropi što je veoma afirmativno. Ali ono što smo željeli da pokažemo sa ovim izvještajem je da to nije jednostavno “završen posao” i će opreznost, kao pri svakoj vrsti tranzicije ka demokratiji, biti važna. Tako da u slučaju Crne Gore i pored ovih pozitivnih naznaka koje ste naveli ostaju neki problemi.
Recimo pitanje generalno otvorenog i širokog medijskog prostora preko kojeg će Crna Gora moći da dobije jasne, slobodne i tačne informacije. Tu je i pitanje do koje mjere, kako smatramo, antidemokratske opozicione snage imaju uticaja na javne emitere, na akademiju nauka kao i do koje su mjere zaista u poziciji da utiču na napredak Crne Gore ka demokratskoj tranziciji.
I konačno želio bih da dodam, da ponekad ima, nekada sa dobrom namjerom ali pogrešno vođenog razmišljanja na strani Zapada da jednom kada zemlja postane članica NATO-a, uvijek će biti dio NATO-a, a istorija je pokazala da to nije slučaj. Primjera radi sa Francuskom (u vrijeme De Gaullea) kada je dugo vremena bila izvan komandnih struktura.
I naravno da zaključim, da po pitanju domaćeg plana i odnosa sa Zapadom, želimo da akteri i u Crnoj Gori i svi koji su zabrinuti za Crnu Goru budu svjesni da je demokratija regionalno gledano jača, ali da joj još uvijek treba konsolidacija a to zahtijeva konstantan angažman.
RSE: Pretpostavljam da ćete se saglasiti sa mnom da je proces EU integracija krucijalan za Crnu Goru kao i druge balkanske zemlje. Ali ima puno problema na tom putu i unutrašnjih i spoljnih. Unutrašnji problem su slabe institucije i vrlo spore reforme. Konkretno, u Crnoj Gori vladajuća partija vodi dobru spoljnu politiku, sa zapadnog stanovišta gotovo bez greške, jednako kao i dobrosusjedsku. Ali na unutrašnjem planu postoji puno problema sa korupcijom, nepotizmom, kronizmom, sporim reformama. Kako, po Vašem sudu, to može uticati na buduće oblikovanje politike u Crnoj Gori, posebno ako se uzme u obzir procjena da Rusija vjerovatno neće odustati?
Kraemer: Postoje dva dijela u tom pitanju. Do koje će mjera korupcija i praksa kronističkog kapitalizma uticati na Crnu Goru u tom procesu, a onda i kako će Rusija imati benefite od toga ako se nastavi angažovati.
Kada je riječ o prvom, to će uvijek da bude problem. Ono što sam vidio u drugim zemljama na putu ka Evropskoj uniji u posljednje, sada već dvije decenije, nema “srebrnog metka” koji će u potpunosti eliminisati koruptivnu kulturu, ali je svakako umanji. Ja vjerujem u slobodno tržište na kojem će oni akteri koji su možda navikli na takvo ponašanje shvatiti da će morati da ga promijene, jer u suprotnom neće moći da se bave biznisom na način na koji se to radi u EU već decenijama.
Mislim da moramo biti realistični, korupcija je ukorijenjena i u nekim članicama EU kao što je Italija. Tako da sve treba staviti u perspektivu. Ne vjerujem da će u potpunosti doći, hajde da kažemo do izlječenja, ali vjerujem da će Crna Gora prigrabiti priliku na putu integracija ka Evropskoj uniji i učiniti napore ka okončavanju korupcije kao prakse.
A kada je riječ Rusiji, mislim da je korupcija ne samo u Crnoj Gori, već i širom Balkana zapravo vrata preko kojih se može ostvarivati politički uticaj, i to sve do sposobnost manipulacije tržištem energije. U mjeri u kojoj ekonomski i pravosudni sistem nijesu transparentni i ne primjenjuju vladavinu prava, ove zemlje same pozivaju Rusiju da dođe i manipuliše i političkim i ekonomskim sistemom na dugoročnu štetu građana, da ne pominjem budućnost zemlje.
- Toby Vogel: Balkan u EU tek oko 2030.
- Ben Cardin: Prepustili smo Zapadni Balkan Rusiji
- Mark Galeotti: Srbija potencijalni trojanski konj Rusije u EU
RSE: Pitaću Vas o ruskom uticaju u drugim balkanskim državama takođe, ali prije toga-šta je sa EU i njenim unutrašnjim problemima?Trenutno imamo na čulu EU vođstvo koje pokušava da sačuva EU kakvu poznajemo sa njenim institucijama i vrijednostima. I to je prilično težak proces imajući u vidu broj problema sa kojima se suočavaju. Ali mnogi znakovi ukazuju da ćemo nakon izbora za Evropski parlament sljedeće godine imati desničarske stranke u veoma snažnoj poziciji. Ima čak nekih predviđanja da bi mogle činiti skoro polovinu EU parlamenta. Ali da ne nagađamo. No ono što znamo je da su mnoge od tih stranaka u dobrim odnosima sa Kremljom. Dakle, šta bismo u tom kontekstu mogli očekivati u budućnosti?
Kraemer: Mislim da je to odlično pitanje i ujedno ono na koje je veoma teško odgovoriti, jer uključuje veliki stepen spekulacije. Već dugo sam uključen u pružanje podrške civilnom društvu širom svijeta, a sve je počelo u centralnoj Evropi. Mislim da su mnoge od populističkih politika nastale na sukobima između dijelova civilnog društva u Evropi uključujući i EU. Ja ovo vidim kao rekalibriranje.
Ima mnogo ljudi koji smatraju da su ostavljeni izvan sve više otvorenih društava i sve integrisanije Evrope i ono što smo prvo vidjeli kao reakciju je pad povjerenja javnosti u Evropi.
Imajući u vidu taj proces i osjećaj da su marginalizovani i da nijesu osjetili benefite širih integracija, oni sada odgovaraju reaktivno. Ja ne mislim da će to biti dugoročno, makar kada je riječ o istraživanjima javnog mnijenja koje sam primjera radi vidio u Poljskoj - to ne znači da je i pored svega što se tamo dešava EU odbačena kao takva, to ne znači da većina Evropljana dovode u pitanje svrhu NATO-a.
Dakle, vjerujem da uprkos rastu desničarskih stranka postoje još uvijek vrijednosti koje čine EU i koje nijesu samo ekonomske. Pozitivna strana je da uprkos rastu ovih stranka, partije lijevog i desnog centra su pokazale da su spremne da sarađuju i budu partneri u vlasti, što daje nadu da neće biti baš toliko hiperboličnih rasprava o kraju EU.
A vizavi Rusije biće teško, postoje standardi, postoje zakoni, postoje prakse koje poštuju suverenitet ovih nacija i njihove izborne procese. Postoji puno napora da se uzvrati na rusku kampanju širenja dezinformacija, ne samo tokom izbornih procesa već i generalno.
Do izvjesne mjere mislim da Kremlj nastavlja da propagira narativ, jedan koji je veoma socijalno konzervativan, drugi koji je privlačan nacionalistima svih boja kao i jedan koji ima veoma ekskluzivan pogled na to ko je član tog društva a ko nije. Nažalost, dok god ta retorika ima podršku i promociju Kremlja imaće i svoje pristalice među tim strankama.
A hoće li takva politika rezultirati njihovim suštinskim političkim odnosima, mislim da je suviše rano govoriti o tome.
RSE: Krajem juna lideri EU su na posljednjem samitu dali zadatak šefici diplomatije Federici Mogherini da napravi akcioni plan do kraja decembra ove godine za „koordinirani odgovor EU koji će odgovoriti na rastući izazov kampanje dezinformacija“. Plan, kako su naveli, targetira Rusiju i njihove napore na širenju dezinformacija na Zapadnom Balkanu i drugdje u Evropi. Nije prvi put da EU posljednjih godina pokušava da ublaži uticaj ruske propagande, naročito u medijskom prostoru balkanskih država. Ali do sada bez uspjeha. Kako Vi gledate na ovo?
Kraemer: Mislim da bi trebalo da se vratimo korak unazad. Ja bih podsjetio da je u određenom vremenskom periodu u centralnoj Evropi, na sjeveru i jugu, postojalo strano medijsko prisustvo iz Zapadne Evrope zbog čega je bilo moguće ići naprijed i osigurati profesionalne standarde i naročito novinarsku etiku koja ja pomagala jačanju slobodnog i fer medijskog okruženja, čime su te države u tranziciji imale pristup onome što se smatraju kredibilni mediji.
Od kada su se te kompanije povukle, na žalost vidjeli smo da druge snage ulaze i potokopavaju integritet i kredbilitet koji građani očekuju od medija.
Tako dok podržavam činjenicu da EU ide naprijed da regulacijom i na druge načine da odgovori na ruske dezinformacije te poboljša medijsku sliku u regiji, mislim da se to u velikoj mjeri mora usaglasiti sa privatnim sektorom u čijem će interesu biti da gradi i uspostavlja novinarske standarde i profesionalnu etiku.
RSE: A šta je sa uticajem Rusije na druge države Balkana, prevashodno u BiH sa akcentom na Republiku Srpsku i naravno na Srbiju. Kakva je Vaša procjena? Trenutno djeluje da Rusija mnogo više uticaja pokušava da ostvari u Srbiji i RS?
Kraemer: Saglasan sam sa tim. U stvari prvi izvještaj koji sam sa svojim kolegama uradio u martu bio je među ostalim i o ruskom angažovanju u RS i njihovom ekonomskom intervenisanju u BiH. Generalno, trenutno postoje dvije perspektive po pitanju Rusije. Jedna je ima li ili ne Rusija ekonomske interese i očekivanja, što je djelimično čak i benigno, ili postoji li ili ne jasna agenda Rusije za Zapadni Balkan.
Mislim da smo kroz njihove odnose sa RS i (Miloradom) Dodikom, kroz raspoređivanje određenih snaga i podrške nekim aktivistima u Srbiji i Crnoj Gori uključujući i pokušaj puča, vidjeli da su u svemu proaktivni i da imaju jasnu agendu i to ne samo u državama u kojima postoji velika pravoslavna srpska manjina. Pogledajte šta se dešava sa Agrokorom i odnosima sa Hrvatskom.
Ono što se dešava je korištenje svih ekonomskih prilika, i to ne samo preko pozivanja na pravoslavno bratstvo, pokušaja zbacivanja vlade, ili sumnje u svrhu Humanitarnog centra u Nišu. Činjenica da imaju gasovod i direktne veze sa Banjalukom je nešto zbog čega je veoma teško procijeniti do koje su mjere vlada RS i posebno Milorad Dodik u mogućnosti da djeluju samostalno.
Sve to mi ukazuje da se ne radi samo osiguravanju finansijskih interesa Moskve u regionu, već su to direktne intervencije i tu se radi o jasnom planu držanja regiona u nestabilnosti, a korupcija svemu tome ide na ruku.
RSE: Makedonija je sada na putu ka NATO-u nakon što su razriješili dugogodišnji spor sa Grčkom oko imena, ali proces još nije okončan. Da li očekujete da vidimo iste ili slične pokušaje kao u Crnoj Gori i ovdje?
Kraemer: Ne mogu biti siguran u vezi toga. Imajući u vidi što se dogodilo u Crnoj Gori može biti ili da je lekcija naučena kako da im se to više ne ponovi. Ja bih se stoga suzdržao od predviđanja da bi se nešto slično moglo ponoviti. Ali ono što možemo predvidjeti sa većom izvjesnošću je vjerovatni nastavak podrške nekim političkim aktivistima te manipulacija medijskom sferom.
RSE: Na kraju, u sažetku Vašeg izvještaja ste rekli “da bi u cilju sprečavanja preokreta na putu Crne Gore ka Zapadu, SAD i NATO saveznici morali pod hitno da rade na produbljivanju njihovog angažmana sa ovom državom". Kako te naveli "bez preduzimanja mjera za jačanje vojne saradnje, podrške demokratskim reformama i ubrzavanja procesa EU integracija te obnavljanja podrške programima za jačanje vladavine prava Zapad neće biti spreman da odgovori na destabilizujuće poteze Rusije”.
Ovo se može odnositi i na druge države takođe. Ali sigurna sam da ste svjesni šta se trenutno događa između američke administracije ili bolje da kažem predsjednika (Donalda) Trumpa i NATO saveznika. Stoga, koliko je realistično da ovo što ste savjetovali uskoro može da se dogodi?
Kraemer: Nekolike stvari o tome. Prva je da je NATO sigurno, sasvim sigurno mnogo više nego samo SAD i mislim da je jednostavno mnogo duži nego jedna administracija u Vašingtonu. I kao neko ko je američki istraživač, moj fokus je uvijek na pomaganju informisanja donosioca odluka ovdje u Vašingtonu i brinem o budućnosti Balkana u transatlantskoj Alijansi.
Ali tu su, naravno, i naše kolege sa druge strane Atlantika i te druge članice mogu same za sebe dati podršku Crnoj Gori i osigurati da se te integracije produbljavaju i u unutar NATO-a kao i na druge institucije.
Ponekad imam osjećaj da sa nevjericom govorimo o tome koliko je realistično da se NATO proširi na Makedoniju. Da, ovo je godina kada se nalazimo u teškoj poziciji, da, trenutno je transatlantska Alijansa pod pritiskom i nijesmo sigurni šta će se dogoditi na samitu NATO-a.
Ali to su odnosi koji su bili na veliku dobrobit velikog broja društava već decenijama. I dok moramo da budemo oprezni i radimo na tome da uspostavimo koheziju i nivo saradnje i dijelimo vrijednosti koje su nas povezivale već dugo, mislim da je dugoročno jasno da će biti teških vremena ali i da ćemo proći kroz njih.
Moramo na sve ovo da gledamo kao na trenutno stanje i svi moramo sarađivati na benefit svih članica u budućnosti, prije nego što postanemo previše pesimistični po pitanju budućnost sjevernoatlantske organizacije i drugih transatlantskih partnerstava.
Facebook Forum