Prije 25 godina, 31. januara, oglasio se Radio Slobodna Evropa, program na južnoslavenskim jezicima. O tome kakva je pozicija Balkanskog servisa danas, što je bilo najizazovnije 1994, te kako se boriti sa lažnim vijestima, govori osnivač i prvi direktor Servisa na južnoslavenskim jezicima, danas glavni urednik Radija Slobodna Evropa Nenad Pejić.
RSE: Kako bi opisali položaj Radija Slobodna Evropa na Zapadnom Balkanu nakon četvrt stoljeća postojanja programa?
Pejić: Plašim se da je Slobodna Evropa danas potrebnija nego ikad. Naravno, nije potrebnija nego u ratno vrijeme, ali sve što se nakon rata događalo pokazuje koliko je ovaj radio važan. Naprosto zato što su podjele veće nego ikad, a mladi ljudi se u školama educiraju na podjele i mržnju. Nažalost, mi na Balkanu smo sve više podijeljeni, sve siromašniji i sve manje znamo što se dešava.
RSE: Još prije 15-tak godina znalo se reći da je vrijeme Balkanskog servisa prošlo, pokazalo se da to, nažalost, nije tako?
Pejić: To je proizlazilo iz nešto većeg optimizma, a i svijet u to vrijeme nije bio toliko zainteresiran za Balkan. Kada pogledate što pišu današnje novine u svijetu i kako se Balkan polagano, ali sigurno vraća u naslove, za sada tek u analizama, gdje se govori o opasnosti manjeg nasilnog sukoba, vidite da se stvari nisu popravile ni izdaleka.
RSE: Živimo u vremenu lažnih vijesti i tabloida. Kako se svakodnevno suprotstaviti svijetu dezinformacija oko nas?
Pejić: Treba reći dvije stvari. Lažne vijesti su slabe što se tiče sadržaja, naprosto jer su lažne, ali su jake po pitanju promocije. Iza njih, naime, uvijek stoji neki interes koji ima novaca. Mi smo dobri u sadržajima, jer su oni istiniti, ali smo slabi u njihovom promoviranju. Postoji razmišljanje da je naš posao samo u tome da napravimo dobru priču koja će naći svoj put do slušatelja i čitatelja. Mislim da se neusporedivo više mora raditi na promoviranju istinitih vijesti.
S druge strane, u zadnjih nekoliko mjeseci i društvene mreže su poduzele dosta ozbiljne korake da identificiraju lažne vijesti tako da bi korisniku unaprijed bilo jasno da li one dolaze sa stranica koje su markirane kao „crvene“, znači opasnost, ili sa stranica koje su markirane kao „zelene“, znači da mogu da prođu. Uz to, mnoge države u Evropi su poduzele neke zakonske mjere da se kažnjavaju oni koji namjerno šire lažne vijesti. Hoću reći da su se društva probudila i da konačno nešto poduzimaju protiv toga, jer internet koliko god bio prilika za slobodu i iznošenje različitih mišljenja, jest i prilika za manipulaciju.
RSE: Osnovali ste Program na južnoslavenskim jezicima koji se emitirao iz Minhena od 31. januara 1994, a od 1995. iz Praga. Od radija prerasli smo u multimedijalni servis… Što bi izdvojili na tom dugom putu preobrazbe medija i što je Vama bilo najizazovnije u toj promjeni?
Pejić: Pa ako ćemo pošteno reći, najizazovnije je bilo formirati takvu redakciju jer je u to vrijeme bilo potpuno neobično da ljudi iz tih posvađanih država i država koje su u ratu, rade zajedno u jednoj redakciji. To je bio ozbiljan izazov, ali on se rješava na jednostavan način i to uspostavljanjem profesionalnih principa koji se trebaju poštovati. S druge strane, radeći iz Praga može vam se dogoditi da izgubite jednu emocionalnu podlogu sa prostorom za koji izvještavate. Tako možete objaviti neki razgovor ili priču koja je izuzetno profesionalna, ali je objavite u trenutku kada to može imati sasvim suprotan efekt. Sjećam se jednog primjera. Na dan kada se dogodio strašni zločin na Markalama, objavili smo priču o ljudima koji su rekli da se nemaju namjeru vratiti u BiH. Dobio sam žestoke reakcije slušatelja: "Zašto ste to objavili upravo na dan zločina?" Vjerojatno da sam ostavio priču za kasnije, ona ne bi izgubila na vrijednosti, ali bi je ljudi primili sasvim drugačije.
RSE: Novinarstvo na Balkanu i danas ima jedan nacionalni ogrtač, da ne kažem i oštriju riječ, i mržnja se i dalje širi?
Pejić: Mislim da su mediji na Balkanu danas manje slobodni nego prije rata. Imate naravno više medija, ali sama količina ne donosi slobodu medija. Nažalost, ekonomska situacija je takva da novac za podršku medijima dolazi od tajkuna, njih uglavnom kontrolira vlast, ili su dio te vlasti, i oni reklamama uvjetuju podršku medijima, i zapravo ne podržavaju neovisne medije. Ti mediji onda ovise o pomoći iz inozemstva, a te je pomoći sve manje.
Facebook Forum