Rusija za sada nema jedinstvenu strategiju za Blakan, ali će je vjerujem imati do kraja godine, a u toku iduće ćemo vidjeti kako ona izgleda, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, koordinator Centra za evropsku bezbjednost u Institutu za međunarodne odnose Mark Galeotti.
Ovaj britanski analitičar je za Evropski savjet za međunarodne odnose uradio istraživanje "Kontrolisani haos: kako Rusija upravlja svojim političkim ratom u Evropi".U izvještaju je navedeno da se Moskva koristi "aktivnim mjerama" koje podrazumijavju sve što može pomoći ciljevima Kremlja, a da su ideologija i ciljevi izvršilaca nebitni, samo ukoliko su u korist agende Kremlja, a to je neutralisanje Evrope i proširivanje svoje zone uticaja.
Kako kaže Galeotti, Balkan je među najslabijim tačkama, a Srbija najvažnija karika, jer služi kao lansirno polje Moskve za Balkan. Uvjeren je da će i dalje pokušavati da utiču na zbivanja u Crnoj Gori samo suptilnijim metodama, te nastaviti pritisak na BIH i Makedoniju.
RSE: Osim pokušaja puča u Crnoj Gori, što Rusija snažno negira, ruske aktivnosti su uočljive u Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Mislite li da će Rusija odustati od Crne Gore sada kada je ova zemlja postala članica NATO-a?
Galeotti: Oni će primijeniti pristup, a ne odustati. Apsolutno je jasno da je to bio ruski pokušaj puča i bio je to posljednji trzaj. Rusi zapravo imaju osjećaj da NATO pruža snažno savezništvo. Jednom kada si u NATO-u, ti si zaštićen od određenog oblika ruskog pritiska, onog koji uključuje pucanje.
Ali naravno tu su sve vrste drugih opcija, stvari koje smo imali prilike da vidimo u zemljama kao što je Bugarska, gdje zapravo i dalje postoji određena politička i ekonomska penteracija Moskve. Tako da bi na neki način mogli pokušati da iskoriste Crnu Goru kao neku vrstu “trojanskog konja” unutar NATO-a, ako budu mogli. Vidjećemo kako će se to razvijati. Rusi sasvim sigurno neće odustati od Crne Gore, ali će biti malo suptilniji u načinu na koji budu djelovali.
RSE: Da li je za očekivati i pojačavanje pristiska na Srbiju, BIH, Makedoniju?
Galeotti: Mislim da će to sigurno biti slučaj. I to je za mene jedan od ključnih problema. Previše dugo Evropa i NATO su zapostavljali region Balkana. I mislim da dobijamo naznake da Rusija pojačano gleda na ovo, kao na novu borbu da proširi svoj autoritet i takođe stvori probleme Evropi. Ispostavilo se da je moćni sekretar Savjeta za bezbjednost u Moskvi, Nikolaj Patrušev,suštinski zadužen za Balkan. Interesantano je da je nakon pokušaja puča u Crnoj Gori, Patrušev bio taj koji je brzo doletio u Srbiju u pokušaju da ispegla situaciju i da izvede ruske agente odatle.
Ono što čujem iz Moskve je da u ovom trenutku ne postoji nikakva jasna strategija za Balkan, ali se na njoj radi. I ja pretpostavljam da će do kraja godine imati neki širi program i da ćemo onda početi da gledamo mnogo koordinisanije djelovanje. U ovom trenutku vidimo mnogo individualnih aktivnosti, ali bez jasne koordinacije. Moguće je da ćemo jasniju koordinaciju i strategiju vidjeti sljedeće godine.
I to je ono što mislim da je alarmirajuće i nadam se da će EU i NATO početi da djeluju na način da će ovim zemljama pomoći da se zaštite. Jer to je ključno, pomoći ovim zemljama da ne dozvole da padnu pod uticaj drugih zemlja, ko god da je u pitanju.
RSE: Šta mislite, koja je od ove tri zemlje naslabija tačka?
Galeotti: Ja bih rekao ne toliko slaba tačka, već krucijana, a to je Srbija. Srbija je ključna ne samo zbog dugodišnjih političkih i kulturnih veza, kao i velikog nivoa ruskih investicija, već zato što Rusija zavisi od Srbije, kao njenog lansiranog polja unutar Balkana.
A Srbija ima i dvostruku ulogu, sa jedne strane je srećna da prihvati ruske borbene avione i slično, ali sa druge strane ima i svoju dugodišnju ambiciju da bude dio EU. Tako da je sa ruske tačke gledišta, ako ne mogu da operišu sa relativnom nekažnjivošću u Srbiji, bilo mnogo teže da djeluju bilo gdje drugo na Balkanu. Zbog toga mislim da je ključno pitanje, hoće li Srbija omogućiti Rusiji da je koristi do određene mjere.
RSE: A šta je sa Miloradom Dodikom i RS?
Galeotti: Jasno je da sa ruske tačke gledišta, što više fargmentacije i pukotina te više sporova, to oni više prednosti imaju, ali u konačnici je Beograd ono na šta zaista računaju u smislu strategije koju za region ima Moskva.
RSE: Koliko dugo mislite da će gospodin Aleksandar Vučić moći da sjedi na dvije stolice?
Galeotti: Iskreno, to ne znam. To će zaista zavisti koliko je Evropa ozbiljna. On to može da radi samo zato što mu Evropa dozvoljava da to radi, a on će to činiti dok god može.
Zato što je to način na koji dobijaš benefite kad igraš između velikih zemlja i blokova koji su suprostavljeni. I u datim okolnostima on to čini relativno uspješno.
RSE: Za Evropski savjet za međunarodne odnose uradili ste izvještaj “Kontrolisani haos: kako Rusija upravlja svojim političkim ratom u Evropi”. Između ostalog ste naveli takozvane “aktivne mjere” političkog vođenja rata kao esencijalni dio njihovih napora da ostvare uticaj u Evropi. Koje su to “aktivne mjere”? Možete li nam dati primjere?
Galeotti: Naravno, za Ruse su “aktivne mjere” bilo koja operacija koja će dati rezulatate. To obuhvata sve, od širenja lažnih novinskih priča i dezinformacija, do na primjer djelovanja kroz finasiranje i podržavanje političkih grupa i pojedinica koji su korisni za rusku stvar. Do određene granice sve što je u svrhu tog rata i ima tendenciju da modifikuje političku sredinu u tergetiranim zemljama.
RSE: Šta do ovog trenutka znamo o planiranju i koordinaciji ove ruske kampanje koju ste istraživali ? Je li to jedan centar ili jedna osoba koja komanduje sa svim ?
Galeotti: Ne, evo o čemu se radi.Mi uvjek tražimo neku vrstu savršenog šahiste koji vuče sve konce. Ali u stvari jasno je da to ne funkcioniše na taj način. Rusi su bili prilično pametni i to je ono što nam dodatano otežava da se supostavimo tome.
Ključno je što Vladimir Putin i ljudi oko njega rade tako da su jasno i u generalnim crtama definisali šta žele.Oni žele da vide Evropu podijeljenu, zemlje međusobno zavađene ali i podjeljene na unutrašnjem planu svaka pojedinačno. Oni žele da ohrabe grupe koje žele da razbiju EU ili prosto generalno da stvore podjele.Jer suštinski, ono što Putin želi da uradi je da neutralizuje Evropu.
U tom pogledu svi znaju šta Putin želi, ali umjesto da to bude jedan veliki plan, vi imate jako puno individulanih aktera, koji mogu biti amabasadori ili politički zvaničnici, ili mogu biti špijuni ili ruski beznismeni, mogi biti i lokalni biznismeni koji žele dobar ugovor sa Rusima. Ima puno ljudi koji pokušavaju da urade stvari kojima misle da će pomoći u napredovanju agende Kremlja.
RSE: Sa nekim konkretnim ideološkim predtekstom ili dolaze sa svih strana, desno ili lijevo nebitno?
Galeotti: Ruse nije briga zašto to radite. Njih nije briga da li to radite iz čisto pogodnog uvjerenja o velikoj slovenskoj uniji, ili to radite samo zato što se protivite aktulenoj vlasti i to je način da je svrgnete, ili to radite zato što se nadate da će vam Kremlj dati neki novac. Njih to zaista nije briga.
Tu je Putinova predsjednička administracija ta koja je za sada neka vrsta centaralnog tijela i ono šta rade je da naprosto biraju pobjednike i ignorišu gubitnike. Ljude koji dođu sa inicijativama koje nemaju nikavih izgleda na terenu, jednostavno ignorišu, ali kada dođu ljudi sa idejama i započnu određene mjere koje u očima Kremlja izgledaju kao korisne, onda predsjednička administraija usmjeri svoje fondove i sredstva u tom pravcu. I kao što sam rekao, nije ih brige zašto se to događa, samo oko je korisno za Rusiju.
RSE: Ali ako ih ne možemo identifikovati prema ideolgiji, kako dugačije možemo, bilo kao pojedince ili entitete?
Galeotti: Upravo to je problem. Upravo zbog toga je to mudra i pametna strategija Kremlja. Oni su do određene granice žrtvovali kontrolu da bi stvorili veliki stepen konfuzije.
Šta možemo uraditi? Postoje neki ljudi koji su vrlo očigledni, koji su glasovi koje poznajemo, znamo ko su i većini slučajeva oni su zapravo najmanje važni, osim ako nemaju neki politički pokret ili partiju iza njih. I zapravo moramo pažljivo da gledamo što sve ljudi rade i sigurno ih možemo identifikovati. Jedan primjer o kojem sam govorio i u izještaju je izvjesni ruski, možda se i ne može reći oligarh, već samo bogataš, Konstantin Malofejev, koji se veoma jasno indentifikuje sa ideologijom velike i moćene Rusije, sa pravoslavnim hrišćanskim bratstvom i tako to.
Malofejv je taj koji je doveo Strokova, lidera paramilitarne jedinice na Krim. Bio je umiješan i u dešavanja u Donbasu, a sada ga vidimo veoma aktivnog, i politički i poslovno u regionu Balkana. Jasno je u slučaju Malofejava, da on pravi novac za sebe, ali je takođe i agent Kremlja. Tako da možemo identifikovati neke od ključnih figura koje se stalno pojavljuju na određenim mjestima.
RSE: Da li je korektno reći da su mediji - i tradicionalni i novi, socijane mreže i drugo - imali i još uvijek imaju glavnu ulogu u svemu ovome?
Galeotti: Mislim da bismo morali biti obazrivi. Mediji su po definciji vidljivi pa obraćamo puno pažnje na njih i mislim da su do određene granice izloženi i korišćeni.
Da, naravno da Rusi pokušavaju da koriste sve vrste medija. Iskreno mislim da su mediji bojno polje, bojni prostor preko kojeg pokušavju da poguraju njihove ideje, ali samo širenje priča o samima sebi preko medija, ne znači da će se nešto promijeniti, međutim, mediji kreiraju bolju sredinu za to.
Za mene su mnogo opasnije bojno polje pitanja poput napetog balona korupcije i ekonomske penatracije, takve stvari. I na neki način Rusi rade tako što se koriste pokušajima deformacije medija,na način da ih koriste u drugim oblastima. Na primjer da im pomognu pri usađivanju ideju da nema apsolutno ništa pogrešno ili zabrinjavajuće u vezi sa ogromnim strateškim ruskim investicijama u nekoj zemlji.
RSE: Znamo šta se dogodilo do sada kada je riječ o ruskim naporima da se miješaju u izbore širom svijeta, da ne nabrajamo. Sljedeći izbori stižu ovog mjesaca u Njemačkoj. Obavještajne službe te zemlju su više nego jednom upozorile da ima određenih aktivnosti od strane Rusije da se umiješaju u njemačke izbore. Da li je zaista moguće da se tako nešto dogodi u zemlji kao što je Njemačka?
Galeotti: Da li je tehnički moguće? Odgovor je - da. Imate nedavno upozorene da bi se Rusi mogli umiješati u elektronski izborni sistem. Ali je stvar u tome da bi ih veoma lako mogli uhvatiti kada se sve uporedi sa papirnim glasačkim listićima. Rusi bez dileme imaju tehničke sposobnosti, ali je pitanje da li to ima smisla. Rusija se tako nosi sa Njemačkom, zemljom koja je veoma moćna, i koja isto tako ima veoma jake institucije i sistem za nadledanje, a osim toga, oba glavna kandidata za pobjedu u toj zemlji se ne mogu smatrati ruskim ljudima. Tako da je to teška igra.
Moglo bi biti, i to je vjerovatno ono što su radili do zadnjeg minuta sa Emmanuelom Macronom, da procure određene informacije, dakle ono što su primijenili u Francuskoj, samo da bi pokazali da imaju tu vrstu moći. Ali da budem iskren, već su uspjeli da izgube prilično kredibiliteta u Njemačkoj, naročito u takozvanom “Lisa slučaju”, kada su izašli sa tvrdnjama da su rusko-njemačku djevojku silovali migranti, što se ispostavilo kao kompletna laž. Tako da su Njemci već ljuti i ako se Rusi upetljaju, mislim da će to biti velika pogrešna procjena.
Meta za njih i prilika su, iskren da budem a žalosno je što to vidimo, u sve većem obimu centralna i južna Evropa, zemlje sa relativno slabim institucijama i gdje su jasne partije i kandidati koji imaju pozitivan odnos prema stavovima Kremlja. Tamo su mnogo zainteresovaniji da vide hoće li uspjeti poremetiti ravnotežu.
RSE: Vratiću se na to što ste rekli da gube. Dakle, vi ne vjerujete da Rusija za sada dobija ovu igru?
Galeotti: Mislim da ću blago promijeniti tu formulaciju, ja ne mislim da Rusija pobjeđuje, ali na mnogo načina niti gubi. Ono što Rusija radi je da se koristi prednostima naših sopstvenih neuspjeha i slabosti.
RSE: Uspješno ili ne ?
Galeotti: Ponekad uspješno, češće ne, makar kada se pogleda širi okvir. U svakom slučaju EU prolazi kroz krizni period i čak i bez i najmanjeg ruskog miješanja to bi se svakako dogodilo. Svakako, Rusija je uspjela da tu situciju dodatno podgrije naročito u pojedinim državama. Ali ipak, bilo da je riječ o Viktoru Orbanu u Mađarskoj, ili aktulenoj vladi Poljske ili Brexitu, sve ove stvari bi se vjerovatno dogodile bez i najmanjeg ruskog miješanja. No Rusi su bili u mogućnosti da to koriste, ali isto tako treba reći da su i doživjeli dramatične neuspjehe.
Recimo, okrenuli su Marcona koji je bio relativno neutralan prema njima, da sada bude neprijateljski nastrojen prema Rusiji. Već su spalili mnoge mostove prema Angeli Merkel u Njemačkoj, kao i na drugom mjestima.
Veoma je teško vidjeti naznake stvarnog uspjeha, osim haos. Kratkoročno haos je dobar za Ruse, a otežava Evropskoj uniji postizanje konsenzusa oko bilo čega, no na dugoročno, mislim da Putin spaljuje mnogo političkog kapitala. Postoje zemlje u kojima još uvjek postoje pozitivna osjećanje prema Rusiji, ako ne prema Putinu, ali generalno mi zapravo gledamo jačanje evropskog neprijateljstva prema Rusiji zbog toga što rade.
Facebook Forum