Promena Ustava Srbije čini reformu pravosuđa u toj zemlji specifičnom, mada su se i neke druge države suočavale sa tom vrstom izazova, podvlači predsednik grupe GRECO i sudija Vrhovnog suda Hrvatske Marin Mrčela, u „Intervjuu nedelje“ Radija Slobodna Evropa.
Pre dva meseca on je upozorio da Srbija, koja je u maju 2018. godine uspostavila telo za saradnju sa GRECO-om, nije ispunila sugestije te organizacije, tela Saveta Evrope sa zadatkom da monitoringuje primenu antikorupcionih standarda u pojedinim državama.
Od 1999. godine kada je GRECO (The Group of States against Corruption) osnovan okuplja 49 evropskih država i Sjedinjene Američke Države. Srbija se grupi priključila 2003. godine.
U Skupštinu Srbije nedavno su stigli predlozi Vlade Srbije za promenu Ustava. Predlog koji je potpisala premijerka Ana Brnabić sadrži smernice za ustavne izmene u oblasti pravosuđa. Osvrtom na ovaj dokument od devet strana počinjemo i razgovor sa Marinom Mrčelom.
Mrčela: Ono što za sada znam i što je javno, jer svi naši dokumenti su javni kada se donesu, je da je Republika Srbija dobila trinaest preporuka, da je Republika Srbija nažalost u non-compliance postupku. To znači da nije učinila dovoljno u prevenciji korupcije jer od tih trinaest, sedam je preporuka djelomično provedeno, a šest nije uopće. Ovaj novi izvještaj vjerojatno ima nekakve nove podatke, koji će biti važni, ali ja to ne mogu komentirati.
RSE: Kako biste opisali tu neefikasnost Srbije? Ukoliko dakle govorimo o trinaest preporuka, praktično nijedna nije realizovana, a pritom šest potpuno. Kako biste to opisali?
Mrčela: Mi koristimo dvije riječi, za sve države, koje su u takvoj situaciji, a to je - globalno nezadovoljavajuće. Srbija nije jedina u tome. Ali to, naravno, nije isprika, niti je dobro.
RSE: Sa kojom bi smo državom mogli da je poredimo?
Mrčela: Ne uspoređujemo države zato što poredbe obično imaju prizvuk nekakve percepcije, a mi se ne bavimo percepcijom. To rade druge organizacije. One imaju svoje indekse. Mi volimo dati konkretne preporuke. Ima šesnaest država koje su u non-compliance proceduri. Recimo, Francuska je jedna od njih, Makedonija, Bosna i Hercegovina. Teško je to uspoređivati, zato što su situacije u svakim državama drugačije. Za Srbiju je možda teže ispuniti preporuke jer se traži promjena Ustava. Opet, to nije specifičnost za Srbiju. I druge države su mijenjale svoj Ustav. Za dvanaest država smo izdali preporuku da promijene ili da moraju promijeniti Ustav. Neke su već promijenile. To je najteže. Zašto? Zato što za promjenu Ustava obično treba politički konsenzus.
RSE: Srbija je 2006. godine na referendumu usvojila aktuelni Ustav. Prigovori „Venecijanske komisije“ (savetodavno telo Saveta Evrope specijalizovano i za ustavna pitanja) na način izbora sudija i tužilaca stigli su već 2007. godine. Jedanaest godina kasnije zemlja nije uspela da promeni Ustav. Šta je razlog tolikoj sporosti?
Mrčela: Vjerojatno je tu stvar odnosa političkih snaga. Za svaku promjenu Ustava treba politički konsenzus. Kad treba politički konsenzus, onda političari moraju biti svjesni da konsenzusom pokazuju političku volju za borbu protiv korupcije. To je važno. Bilo koju preporuku GRECO-a, uključujući i te najteže, a to su promjene Ustava, treba prihvatiti i treba ih ispuniti, zato što one pokazuju političku volju za borbu protiv korupcije.
RSE: Kako da naterate nekoga da pokažete političku volju, da je realizuje, ukoliko i ovo razvlačenje sa ustavnim izmenama, ali i nekih drugih zakonskih regulativa, pokazuju da govorimo o političkim elitama koje ne prepoznaju njihovu relevantnost ili bitnost. Kako ih podstaći?
Mrčela: Mislim da civilno društvo tu treba uraditi svoj dio posla.
RSE: Govorimo o društvima u kojima je civilno društvo, iz najrazličitijih razloga, na udaru?
Mrčela: Točno, ali se zato civilno društvo treba boriti. U toj borbi mogu jako pomoći mediji.
RSE: Opet govorimo o društvu, kakvo je srpsko, u kojem su mediji, po izvorima svih relevantnih institucija, na primer Amnesty international ili Freedom house, takođe na udaru.
Mrčela: Ne znam konkretno o tim pritiscima ništa, ali sam siguran da mediji, ako jesu nezavisni i ako jesu oni koji žele doista promjenu, onda će pokazati stvari onakvim kakve jesu, to jeste objektivno i natjerati političare da se o tome razmišlja. Po mom iskustvu, kada gledam svih ovih 49 država, onda je gotovo najdjelotvorniji i najefikasniji pritisak od medija. U nekim državama, kada je problem korupcija, ljudi izađu na ulice. Međutim, u većini država se o tome razmatra javno. Oni koji istupaju u medijima i sami mediji, stvaraju jednu atmosferu u kojoj su te promjene nužne i atmosferu u kojima do tih promjena mora doći.
RSE: U Skupštinu Srbije je nedavno stigao predlog, sugestije Vlade Srbije, za ustavnu reformu. Mislite li da one sadrže elemente koji će smanjiti politički uticaj na izbor sudija i tužilaca? Vaš osnovni zahtev je da se izbor tužilaca i sudija izmesti iz sfere političkog uticaja, odnosno srpskog Parlamenta, kako je suštinski sada.
Mrčela: Ja ne mogu komentirati konkretne prijedloge. Mogu vam reći koji je standard. Standard vijeća Evrope je da najmanje pola članova sudbenog vijeća, ako ono postoji, bude imenovano od sudaca, a da drugi mogu biti sveučilišni profesori, pravnici i tako dalje. U nekim državama su to i članovi Parlamenta, ali su onda oni u manjini.
Zašto je to važno? Zato što u toj situaciji mora postojati većina sudaca koji su izabrani od samih sudaca, a ne postavljeni od nekoga, ne po funkciji. To pokazuje demokratičnost i neovisnost u djelovanju sudbene vlasti. Političari ne smiju imati odlučujuću odluku u imenovanju, napredovanju i sankcioniranju sudaca jer to onda stvara dojam utjecaja politike na sudbenu vlast. Politika ne smije utjecati na sudbenu vlast. Ne smije čak niti biti dojam da je to tako. Onda se mijenjaju suci, ovisno o tome kada se promijeni politika. Onda se donose nekakve popularne odluke, koje odgovaraju političarima na vlasti. To nije posao sudbene vlasti.
RSE: Kako biste opisali izazov pred kojim je Srbija? Podsetiću vas na izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u evrointegracijskim procesima iz aprila meseca ove godine, u kom se navodi da je Srbija, jedna od država regije, „zarobljena“ od strane organizovanog kriminala i korupcije. To zvuči kao izuzetan izazov, pogotovu za državu koja ima fragilno pravodsuđe.
Mrčela: To je sigurno izazov. I zato je važno da postoje neovisne institucije i neovisni ljudi, koji taj posao moraju napraviti onako kako je to sukladno najvišim standardima u Evropi.
RSE: Šta bi u tom smislu Srbija mogla da nauči iz hrvatskog iskustva?
Mrčela: Svaka država ima svoje posebnosti.
RSE: Hrvatska se nosi sa izrazito komplikovanim slučajevima koji i drugim državama mogli poslužiti kao primer. Na primer, mogu govoriti o biznismenu Ivici Todoriću, bivšem vlasniku „Agrokora“ (u novembru isporučen iz Velike Britanije Hrvatskoj, gde očekuje suđenje). U Srbiji je ta kompanija imala 10.000 zaposlenih, tako da je i ovdašnja javnost vrlo zainteresovana. Radi se o sumnji na korupciju, velikom slučaju, sa puno elemenata. Da li hrvatsko pravosuđe može da odgovori tom izazovu i kako?
Mrčela: Može, samo taj postupak nije još ni krenuo. Svi ti veliki postupci, su zapravo jedan test za državu, za bilo koju državu, da pokaže kakav je, ne samo zakon, omogućuje li zakon efikasnu borbu. Svi ti veliki predmeti su jedan test.
Ali, ne bi bilo dobro stvarati zaključak na temelju velikih predmeta. Zato što je tih predmeta nekoliko. Vjerujem i u Srbiji, a i u svim državama koje vuku porijeklo iz eks Jugoslavije, je jedan te isti problem, a to je veliki broj predmeta i dugotrajni postupci. To smo naslijedili. Tu govorimo o milionima predmeta i o stotinama tisuća predmeta. Stvarati zaključak ili dojam na temelju dva ili tri predmeta, je teško.
RSE: Zašto?
Mrčelo: Ovi veliki predmeti nose jednu posebnu težinu zato što su vrlo opsežni.
RSE: Ali i značajnu pouku baš zato što se čitav region nosi sa sličnim problemima?
Mrčela: Da, to je apsolutno. Zato kažem da moraju postojati najviši standardi, zato moraju postojati ljudi koji te postupke rade, od policije, tužilaštva i sudaca, koji imaju najviše stručne i moralne kvalitete da se taj posao napravi, onako kako se treba napraviti.
RSE: Šta je hrvatsko pravosuđe naučilo iz svih slučajeva koji se vode protiv bivšeg premijera Ive Sanadera? On je prvi premijer u regionu koji je završio na sudu. Dva procesa su, od šest, završena?
Mrčela: Ne mogu vam komentirati te predmete jer sam u nekima i sam sudjelovao.
RSE: Da li ta kompleksnost samih predmeta, na primer tih koji se odnose na Sanadera, govori da je i tako osjetljive predmete moguće završiti? Kakvo je to pravosuđe moralo da bude pa da odgovori na te izazove?
Mrčela: U svakom predmetu vi na kraju dođete do toga da trebate odgovoriti sa da, ili sa ne, na jedno ili na dva pitanja. To je u svakom predmetu, bez obzira je li riječ o krađi ili je riječ o korupciji na najvišem mogućem nivou. Samo je stvar kako do toga doći brzo i u nekakvom razumnom roku. To je naravno u velikim predmetima teže, zato što krađa ima spis od sto ili pedeset stranica, a ovi imaju od nekoliko tisuća.
RSE: Kakav bi bio vaš savet kako se u pravosuđu odupreti političkim pritiscima?
Mrčela: Kao prvo, treba postojati ustavna i zakonska obaveza za to, da je i proklamacija neovisna i nepristrana. Onda trebaju postojati mehanizmi koji će to sucima omogućiti. Suci te mehanizme moraju koristiti. Suci moraju znati da oni nisu tu da donose popularne odluke, nego da donose odluke na temelju Ustava i zakona. Ako u Ustavu piše da su oni neovisni i nepristrani i da nitko nema pravo vršiti pritisak na njih onda se oni tako trebaju ponašati i odbiti svaki mogući utjecaj, ako bi on postojao.
RSE: Da li ste bili u dilemi devedesetih, kada se kod vas našao slučaj novina Feral tribjun, koje niste kaznili po tužbi bivšeg hrvatskog predsednika Franje Tuđmana?
Mrčela: Ne mogu to komentirati zbog toga što se držim ovog pravila da konkretne predmete, osobito ne moje, ne komentiram.
RSE: Jeste li bili tada pod pritiskom? Šta vas je uveravalo da možete da doterate stvar do kraja, po profesionalnoj savesti?
Mrčela: Ja sam sudac postao 1988. godine i svakom postupku sam pristupio na jednak način.
RSE: U legislativi koja određuje nadležnosti Visokog saveta sudstva (11 članova, od čega 8 bira Skupština) koji bira sudije u Srbiji i Državnog veća tužilaca (11 članova, od kojih osam bira Skupština) koje biraju tužioce, stoji da su to nezavisna tela. Kada uđete u njihovu strukturu, način izbora članova, onda vidite da su zapravo zavisni od političke volje. Znači, može pisati da je sudija nezavisan, može pisati da se bira iz nezavisnih izvora, ali faktički to tako nije. Šta onda reći sudijama, pravosudnim radnicima?
Mrčela: Tu ima jedan dio gdje i suci, sami po sebi, moraju biti takvi.
RSE: To je zaista veliki test za ličnost?
Mrčela: Jeste, ali zato je sudački posao težak. Upravo o tome je riječ. Ako imate čovjeka, ili osobu, koja nema moralne kvalitete i stručne da bude sudac, onda u Ustavu i zakonu može pisati šta god hoćete. Ako vam čak i u Ustavu piše da možda postoji nekakva ulica kroz koju se može napraviti nekakav utjecaj, a imate čvrstu i stabilnu osobu, koja ima nekakvu moralu vrijednost, stručnu i karakternu, onda to opet nije važno.
Što ja obično uvijek kažem, između dobrog zakona i lošeg suca, te dobrog suca i lošeg zakona, ja uvijek biram ovo drugo, da je sudac dobar, da ima moralne kvalitete, onakve kakve treba imati i da zna svoj posao. On će i u lošem zakonu naći načina da odluka bude zakonita i pravedna i pravična.
RSE: Kakav je status Mađarske u GRECO-u?
Mrčela: Status Mađarske je takav da su oni u non-compliance postupku.
RSE: Kako ste doživeli potez te države da praktično lupe šamar makedonskom pravosuđu time što su prihvatili dolazak Nikole Gruevskog, bivšeg premijera Makedonije, u tu državu?
Mrčela: To je konkretno, a ja ne mogu konkretne predmete komentirati.
RSE: Kako sarađivati na nivou regiona u borbi protiv korupcije, ako jedna država praktično opstruira drugu?
Mrčela: Teško, ali zato postoje razni mehanizmi i razna tijela koja mogu imati međunarodnu suradnju. Bez međunarodne suradnje nema učinkovite borbe protiv korupcije.
RSE: Ivo Vejgel, poslanik u Evropskom parlamentu i izvestilac za liberalne partije za Srbiju, je tražio da se unutar pregovora Srbije i Evropske unije o poglavljima 23 i 24 (pravosuđe i ljudska prava) unese i stavke o napretku u istrazi o više od 140 ubijenih ljudi u obračunima sa mafijaškim obeležjima, za šta nemamo, skoro ni u jednom slučaju, sudski epilog. Šta mislite o tom predlogu?
Mrčela: Mogu reći da bilo koji dojam, čak i dojam, ne stvarna situacija, nego dojam, da pravosuđe ne radi svoj posao, nije dobar. Nije dobar niti zbog pravosuđa, nije dobar niti zbog države, a najgore je to što nije dobar niti zbog građana. Građani trebaju vjerovati u institucije i trebaju vjerovati u ljude, koji te institucije vode, koji, u konačnici, vode njih. Prema tome, mislim da se treba stvoriti jedan sistem u kojem će ljudima trebati omogućiti sa svoj posao rade, onako kako po zakonu trebaju raditi, neovisno i nepristrano i moraju postojati mehanizmi kontrole.
RSE: Pretpostavljam da mislite na nezavisne mehanizme?
Mrčela: Naravno.
RSE: To znači od civilnog društva?
Mrčela: I od civilnog društva, ali mora postojati mehanizam kontrole unutarnji. To se odnosi i na parlamentarce i na ministre i na suce i na tužitelje. Oni moraju pokazati da su spremni da sami, iz svojih redova, isključe one, koji tamo ne trebaju biti.
RSE: To znači da bi Agencija za borbu protiv korupcije, ovde u Srbiji, što je parlamentarno telo, morala biti na neki način efikasnija? Da li ste imali uvid u nacrt zakona odnosno izmene Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije?
Mrčela: Jesam, ali ih ne mogu komentirati pošto će oni tek doći.
RSE: A koje bi to Srbija smernice u borbi protiv korupcije morala zauzeti ovim zakonskim izmenama?
Mrčela: Ispuniti preporuke GRECO-a.
RSE: Najvažnija bi bila, osim ustavnih?
Mrčela: Sve su preporuke važne, treba ispuniti svih 13 preporuka.
RSE: Razgovaramo na kraju 2018. godine. To je poslednja godina primene strategije reforme pravosuđa, usvojene 2013. godine. Srbija je prošla vrlo turbulentan period. Imala je jednu neuspelu pravosudnu reformu, praktično odbačenu. Da li je to jedan specifikum po kojem se srpsko pravosuđe razlikuje od ostalih koje posmatrate?
Mrčela: Imate države u kojima reforma pravosuđa traje već dvadeset godina jer se zove reforma pravosuđa. Mi na ovim područjima imamo situaciju da se zakoni prečesto mijenjaju. Da se ne zna što se sa zakonom želi postići, da se promjene donose od danas do sutra, da se ne uvažava ono što praksa misli o svemu tome. To je kompleksno pitanje gdje Srbija nije nikakav izuzetak. Kompleksna je situacija, ali ona nije nerješiva.
Facebook Forum