Situacija u našoj zemlji nije baš toliko povoljna za muzičare, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Marija Šestić, renomirana glazbenica iz Bosne i Hercegovine.
Profesorica je na banjalučkoj Muzičkoj akademiji. Pored toga bavi se i pjevanjem, a najčešće izvodi pop, jazz i sevdah. Predstavljala je Bosnu i Hercegovinu 2007. godine na Eurosongu sa pjesmom "Rijeka bez imena". Ona će u ovom mjesecu nastupiti u Banskom dvoru u Banjaluci, u okviru festivala Intime jazz fest, sa renomiranim pijanistima Bojanom Zulfikarpašićem, Vasilom Hadžimanovom i Matijom Dedić.
RSE: Uskoro ćete nastupiti u Banskom dvoru, sa tri vrhunska pijanista: Bojanom Zulfikarpašićem, Vasilom Hadžimanovim i Matijom Dedić, u okviru Intime jazz festa. Kako je došlo do ove suradnje?
Šestić: Intime jazz fest se prvi put održava u Banjaluci. Riječ je o organizaciji Banskog dvora i inicijativi direktora Banskog dvora, Mladena Matovića. Takoreći na njegovu inicijativu sam pozvana da učestvujem na tom Festivalu, obzirom da se radi o regionalnim umjetnicima, koji djeluju internacionalno. Ideja je bila da se spoje neki umjetnici, koji su konkretno iz Banjaluke. Došlo je toga da učestvujem, zajedno na koncertu, sa Matijom Dedićem. Zaista mi je velika čast i zadovoljstvo da budem dio takve priče, sa takvim vrhunskim umjetnicima.
Pročitajte:
RSE: Jeste li već odabrali repertoar koji ćete izvesti i da li ćete imati vremena za probu?
Šestić: Jesmo, odabrali smo. Akcent je na jazzu, obzirom da je jazz festival, ali pokušati ćemo da uradimo nekakvu spojnicu. Obzirom da se bavim i pjevanjem tradicionalnih pjesama, vrlo vjerovatno će se naći i neka sevdalinka na repertoaru i možda neka pjesma od legendarne Gabi Novak. Bilo bi šteta da se ne napravi nekakav omaž tim velikim umjetnicima, koji svakako imaju mnogo veze sa Matijom. Prije svega, biti će akcent na jazz standardima.
Ono što smo mi izabrali za ovu priliku su neki poznatiji jazz standardi jer mislim da će to biti interesantno publici. Prije svega sam gledala da to bude nešto, što volim da pjevam, nešto u čemu uživam dok pjevam, da bi na pravi način prenijela emociju publici koja će biti u tom momentu u sali.
RSE: Na Vašim koncertima možemo čuti različite muzičke žanrove, a upravo jedan od njih je vrlo često jazz. Zašto jazz?
Šestić: Jazz nosim negdje u sebi, vjerovatno zato što se moj otac svojevremeno bavio jazzom, svirao je saksofon. Slušala sam još kao mala tu vrstu muzike, bez obzira što sam se školovala klasično. Dosta mi je pomogla i dosta sam se razvila u saradnji sa Sarajevo jazz gerilom, dosta sam učila od tih sjajnih momaka, nastupajući sa njima. Ovo je prvi koncert na kom ću da pjevam jazz, to nije neka klupska varijanta, samim tim je ozbiljnije.
Već ste pitali da li ćemo imati probu. Matija je veoma zauzet. Sada, kada sam bila u kontaktu sa njim, mislim da je na nekim probama sa bendom u Ljubljani. Proba ne znam da li će se održati. Profesionalci smo, pokušati ćemo dan prije, ako stignemo. Obzirom da sam bila prisutna na nekoliko koncerata, koje je on održao u Banskom dvoru, i solo i zajedno sa Gabi Novak, mislim da neće biti nikakav problem da on osjeti moju frazu i ja njegovu. Vjerujem da će to jako lijepo sve da teče, bez obzira na broj proba, koje ćemo uspjeti ostvariti.
RSE: Spomenuli ste da se bavite i tradicionalnom muzikom, sevdalinkom. Često nastupate na večerima sevdaha, više puta smo Vas gledali u Lisinskom. Kako je došlo do toga da se okušate i u tom muzičkom pravcu?
Šestić: To je bilo slučajno, na inicijativu BHT-a, na večeri predstavljanja evrovizijske pjesme, gdje sam nastupila sa Damirom Imamovićem i njegovim triom. Ideja je bila da otpjevam jedan sevdah sa njima. Do tada nisam pjevala sevdah i nisam znala da li mi to leži ili ne. Međutim, to je zazvučalo dobro i publika je tu dobro reagovala. Onda, poziv po poziv i ja sam se malo više uputila i okušala u tome. Od tada idu i nastupi sa tradicionalnim sevdahom u Lisinskom, Sava centru, u Sarajevu i u brojnim gradovima, pod organizacijom producenta Tomislava Kašljevića.
Početkom mjeseca smo imali koncert sa sevdahom u Lisinskom i u Centru "Sava", koji zaista prošao predivno. Svaki put je velika dvorana, i Lisinskog i Centru "Sava", prepuna i publika je jako sretna. Ja sam jedna od ovih mladih generacija koje se bave sevdahom, ne samo ovim tradicionalnim, nego malo i ovim eksperimentalnijim. Nekome se sviđa više jedan, nekome više drugi. U sklopu tradicionalnih večeri sevdaha, tu su i velika imena, tako da mi je zaista čast dijeliti pozornicu sa ljudima koji su izgradili karijeru, baš u ovoj vrsti muzike.
RSE: Pjesma "Rijeka bez imena", još uvijek je slušana na ovim prostorima. Izvode je često i mladi talenti u okviru talent showa. Čini mi se da je ta pjesma afirmirala samu autoricu, Aleksandru Milutinović, koja je postala mnogo popularnija poslije, kao autor u regiji. Slažete li se sa tim?
Šestić: Sigurno. Aleksandra Milutinović je jako mlada počela da piše za neka poznata imena, za Gocu Tržan i njen prvi solo album "Zagrli". Tada je imala svega 19 godina, a već tada je bila poznata kao autor.
Kada se osvrnem, mi smo zaista bili mlada ekipa: Aleksandra Milutinović i Goran Kovačić, koji potpisuju "Rijeku bez imena". Zaista je divna pjesma. Ne govorim sada iz perspektive što sam je ja pjevala. Meni je bila, u tom momentu, veliki zalogaj.
Vjerujem da mladi učesnici na raznoraznim talent emisijama upravo biraju tu pjesmu da pokažu svoje vokalne sposobnosti. Jako je lijepo da pjesma i dalje živi i da se i dalje izvodi. I meni, nakon ne znam kolikog broja izvođenja, ta pjesma je i dalje nekako draga, i dalje volim da je čujem, nije mi dosadila. To je velika stvar. To je onda pokazatelj da je pjesma zaista lijepa i da će ostati vjerovatno slušana još neko vrijeme.
RSE: Da li se u budućnosti planirate malo više posvetiti pop karijeri i pop pjesmama?
Šestić: Situacija u BiH nije toliko povoljna za muzičare. Možda jeste malo više za muzičare koji djeluju u Sarajevu, jer ipak se tamo mnogo više toga dešava i mislim da ljudi mogu da žive od muzike. Na neki način sam izabrala redovni posao, kako bi to nazvali, karijeru pijaniste na Muzičkoj akademiji. Samim tim imam manje vremena i ne mogu da budem na dvije strane u isto vrijeme. Meni to odgovara, ali dešavaju se i nekakve lijepe saradnje i to je ono što je meni, kao ličnosti, odgovara.
Nisam tip koji voli da je sam na sceni, da se puno eksponira. Meni predstavlja zadovoljstvo da sarađujem sa dobrim muzičarima. Drago mi je što se ukazuju prilike kao što je ova za jazz festival, kao što je saradnja sa momcima iz Sarajevo jazz gerile i sa crnogorskim pijanistom Vladimirom Marašem, učešće na nekakvim, možda tuđim projektima.
Ko zna, sve dolazi u svoje vrijeme, neke stvari se i otvaraju. Volim da se bavim muzikom. Možda se nešto i desi. Toliko puta su mi postavili ovo pitanje da se osjećam glupo da bilo šta govorim vezano za to. Pojavljujem se onoliko koliko meni odgovara. Najbitnije je da čovjek bude iskren prema sebi.
Facebook Forum