Lustig za RSE: Gdje god mogu govorim o Srebrenici

Branko Lustig, hrvatski je producent i glumac židovskog porijekla. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen. Kao najbolji producent nagrađen je dvjema filmskim nagradama Oscar, i to 1993. godine za film Schindlerova lista, te 2001. za film Gladijator.

Dvostruki je dobitnik i nagrade Zlatni globus za navedene filmove. Za RSE kaže da je zločin to što djeca u školama ne uče o genocidu u Srebrenici. Smatra da djeca koja su preživjela genocid imaju životnu zadaću da govore o tome kako se to ne bi više nikome ponovilo. Lustig još uvijek ne vidi u mladima pokretače svijeta bez zla i mržnje.

RSE: Gospodine Lustig, diljem svijeta svjedočite o strašnom koncentracionom logoru čija ste bili žrtva samo zato što ste Židov. BiH je imala na desetine logora u proteklom ratu prije 20 godina, a u Srebrenici se dogodio genocid. Nitko o tome još uvijek ne svjedoči na način kao što vi to radite. Primjerice, o genocidu u Srebrenici u školskim udžbenicima nema ni slova.

Lustig: To je zločin. To je samo za sebe zločin. I mislim da je to nedopustivo. Ja gdje god mogu govorim o Srebrenici. Na mene je ostavila jako veliki utisak kad sam bio tamo. Gledajući ovo sve što se dešava u Hagu i imajući svoju kćer koja je bila u Hagu, učestvovala u suđenju kao pravnik, ja ne mogu da shvatim da se to dešava i mislim da je država ta koja bi se morala boriti da se to tumači svaki dan. Mi smo u Zagrebu nosili čak i one bijele trake za Prijedor i nosimo male cvjetiće za Sreberenicu. Što se mene tiče, ja činim najviše što mogu. Ja znam da se dogodilo, ja sam bio tamo, ja sam vidio, prema tomu ja ne mogu čak ni da shvatim da ima ljudi koji kažu da se nije dogodilo.

RSE: Što je s medijima?

Lustig: Mediji ne govore o pravim stvarima. Govore o stvarima koje su negdje na marginalijama. Nije važno da li je pjevaljka dobila sina ili nije dobila, ma koga to briga. Važne su druge stvari. Kantrida je važna. To što se desilo na Kantridi, i to se nastoji zataškati, a gurati na istoj stranici neke stvari koje nisu tako važne. Mnogo je važnije da li su dobili seljaci novac ili nisu dobili - stvari koje su važne za ljude, ljudi su važni, da li će moći skrapti kraj s krajem, da li će imati dosta novaca za kruh, da li će imati novaca da se voze tramvajem. Obični tramvaj poskupljuje svakim danom sve više i više. To su stvari koje su važne.

RSE: Za negiranja genocida je kod nas velikim dijelom zaslužna politika. Vidite li vi u skorijoj budućnosti da bi se netko mogao usprotiviti takvoj politici negiranja?

Lustig: To je jako teško jer ima jako puno ljudi koji žive od politike. I kada ćete prvo maknuti one ljude koji žive od politike, onda ćete moći da maknete politiku. A tako dugo dok cijelo gospodarstvo jedne zemlje ovisi o politici, vrlo je teško.

RSE: Kako je moguće da u svijetu u kojem se nikada više nije pričalo o demokraciji, kako je moguće da nakon Aušvica i Srebrenice i danas u svijetu imamo užasne pokolje ljudi, a što je najtužnije - i djece? I opet samo iz razloga što su drugi i drugačiji.

Lustig: Treba ići u škole, treba ih učiti. To je zato jer ne uče dovoljno. I zato ih se može tako gurati. Da su više školovani, ne bi ih se moglo gurati.

RSE: Mnogo je djece koja su preživjela genocid u Srebrenici. Što mislite, imaju li i oni poput vas životnu zadaću da svjedoče?

Lustig: Oni se moraju zauzeti. Ne smiju stajati sa strane. Ne smiju šutjeti i pustiti svoje majke da govore. I tako dugo dok svi zajedno nećemo o tome govoriti, tako dugo je problem.

RSE: Vidite li vi danas u mladima snagu da budu neki novi pokretači svijeta bez zla i mržnje?

Lustig: Za sada još ne, ali nadam se da hoću. I to uskoro.