Direktorica Vanjskopolitičke inicijative BiH Lejla Ramić Mesihović, koja je magistarski i doktorski rad posvetila pitanjima vanjske politike Makedonije i stanja albanske nacionalne svijesti u kontekstu stabilnosti juga Balkana, te autorica knjige "Makedonija čedo realpolitike 20. vijeka" koja izlazi iz štampe ovih dana, ocjenjuje kako najnovije krize u Makedoniji počinju 2001. godine kada je ta zemlja bila na ivici građanskog sukoba.
Ramić Mesihović kaže da se razlog za trenutnu situaciju manjim dijelom može pronaći i u neriješenom "albanskom pitanju". Ipak to pitanje se više koristi kako bi se ostvarili neki drugi interesi, naročito interesi vladajućih struktura koji uprkos rezultatima posljednjih izbora ne daju vlast.
RSE: Šta je pravi uzrok političke krize u Makedoniji?
Ramić Mesihović: Politička kriza nije počela 2016. nakon posljednjih izbora, na kojima je vladajuća VMRO DPMNE izgubila 10 poslaničkih mjesta, a socijaldemokrati Zorana Zajeva dobili 15 poslaničkih mjesta više nego ranije. Prisjetimo se 2015. godine i afere "prisluškivanje" od strane struktura bliskih VMRO DPMNE. Taj skandal je dugo zataškavan, a prisluškivanja su, ispostaviće se kasnije, bila usmjerena na sve ljude koji nisu dijelom vladajuće elite.
Ako gledamo još ranije SDSM je izbačen sa sjednice Sobranja u decembru 2012. godine na kojoj se usvajao budžet za 2013. godinu. Tako da je polarizacija zapravo krenula u decembru 2012. godine. Zanimljiva je isto tako i činjenica odnosno nalazi i procjene Centra za istraživačko novinarstvo Makedonije SKUP, koji samo gledajući nekretnine koje VMRO DPMNE posjeduje u Makedoniji zaključuje da se radi o nekretninama vrijednim 60 miliona eura. U izvještaju povlače paralelu sa još nekoliko vrlo bitnih evropskih stranaka u puno bogatijim zemljama, a mi pričamo sve vrijeme o zemlji koja je jedna od najsiromašnijih na kontinentu. Zanimljivo je da u komparaciji navode da CDU Angele Merkel posjeduje imovinu vrijednu oko 50 miliona eura, dakle 10 miliona manje vrijednu imovinu.
Da se vratimo na posljednje izbore. Dakle, nakon izjednačenja praktično vladajuće VMRO DPMNE i Zajevih socijaldemokrata (SDSM) postaje jasno da bez albanskih stranaka nema natpolovične većine u parlamentu. Albanci su skloniji SDSM-u, ali kako su i sami na posljednjim izborima bili isfragmentirani (od dvije su nastale četiri stranke) svjedočili smo stvaranju "Albanske platforme" uz pomoć fasilitacije Edija Rame. Nikola Grujevski (VMRO DPMNE) odmah se suprotstavlja toj platformi proklamujući (Platformu za Makedoniju), tako da smo odmah tu imali neku vrstu polarizacije, radikalne polarizacije na političkoj sceni.
RSE: Koliko sa tim ima veze neriješeno "albansko pitanje" ili se to samo koristi za ostvarenje nekih drugih interesa?
Ramić Mesihović: Albansko pitanje je samo dio ove cijele priče. Ja ću podsjetiti da je Makedonija bila na ivici građanskog sukoba 2001. godine koji je zaustavljen odnosno ograničen u svom opsegu i teritoriji na kojoj je vođen. Tada je potpisan "Ohridski sporazum" kojim su predviđene ustavne i zakonske promjene koje su trebale omogućiti kvalitativno i kvantitativno uključivanje Albanaca u društveno politički život Makedonije.
U posljednje vrijeme se najviše govorilo o jeziku, znači davanju ravnopravnosti albanskog jezika ne samo tamo gdje su Albanci većina, nego na teritoriji cijele države.
Lider Demokratske unije za integracije DUI (još uvijek politički najjače albanske partije u Makedoniji) Ali Ahmeti je nedavno rekao: "Kada želite otvoreno da vam kažem - problem koalicije između VMRO DPMNE i DUI nije zbog Zakona o jezicima, niti da predsjednik Sobranja bude iz DUI, nego produžavanje mandata Specijalnom tužilaštvu".
Dakle, pravni procesi, posebno oni koji su bili vezani za sukobe interesa, zloupotrebu položaja i korupciju nisu nešto što VMRO DPMNE priželjkuje. Na to ukazuje veliki broj analiza, procjena na kraju krajeva i afera koje su sami generisali posljednjih 10 godina.
Što se tiče "albanskog pitanja", u Makedoniji ali i u cijelom regionu ključ pristupa "albanskom pitanju" je da se na Albance koji dijele životni prostor sa drugima u jednoj državi zapravo počne gledati kao na dio rješenja, činjenicu, sunarodnjake, a ne konstantni problem i kad se takav odnos iskaže onda je vrlo izvjesno da će se i sami Albanci početi tako ponašati.
Ono što nikako ne doprinosi, a to je bio dominantni diskurs i način ponašanja do sada je zatezanje. Čim se zatežu odnosi tu se stvara konflikt i tu nema nikakvog manevarskog prostora za progres.
RSE: Koja su moguća rješenja, ali i zapleti?
Ramić Mesihović: Makedonija je zapravo čedo realpolitike 20. vijeka, napravljena kako bi se kreirao svojevrstan balans snaga u Narodnoj Republici Jugoslaviji. Zbog te teritorije se vodio Drugi balkanski, treba se i toga sjetit. Dobro treba izanalizirat do koje mjere postoje rizici i teritorijalni geopolitički apetiti koji su vladali i postojali prije 100 godina. Takođe treba dobro razmisliti o svim akterima koji su tada bili aktuelni sa svojim aspiracijama i prije 100 godina i promatrati kako se te iste zemlje u svom društveno političkom mainstreamu i sada odnose prema tom prostoru i prema tim ljudima.
Ja bih u ovom kontekstu promatrala i recentne izjave albanskih dužnosnika i iz Albanije i Kosova o opciji ujedinjenja u odsustvu jasne evropske perspektive. Takođe implikacije za Makedoniju, zapadnu Makedoniju se moraju imati u vidu. Sve ostalo je površno i pogrešno.
Facebook Forum