Predstava “Dantonova smrt” bosanskohercegovačkog reditelja Dine Mustafića i Albanskog nacionalnog pozorišta iz Skoplja, osvojila je Grand Prix nagradu na Panalbanskom festivalu koji je održan od 23. do 30. septembra u Tirani. Predstava je premijerno izvedena u maju ove godine, a ovo je treća saradnja bh. reditelja sa teatrom iz Skoplja. Nagrađena predstava otvorila je jednu važnu i veliku temu, prilično bolnu u današnjoj nestabilnoj Evropi, kaže između ostalog u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Dino Mustafić.
RSE: Za predstavu “Dantonova smrt” dobili ste Grand Prix nagradu na Panalbanskom festivalu u Tirani, o kakvoj nagradi je riječ?
Mustafić: Nagrada je došla sa festivala koji se obnovio nakon 20 godina u Tirani. Radi se o najvećem festivalu umjetničkih predstava, teatarskih produkcija sa albanskog govornog područja. Ove godine u osam festivalskih dana, bilo je 14 pozorišta iz Kosova, Crne Gore i Albanije i predstava koju pominjete je produkcija Albanskog nacionalnog teatra iz Skoplja, za premijeru koju sam imao ove godine u maju. To je inače moja treća saradnja sa ovim ansamblom i ovom pozorišnom kućom. Naime, prije toga sam radio dramatizaciju romana Ismaila Kadarea "General mrtve vojske" , a potom Havelovog dramskog teksta "Prosjačka opera". Ta naša suradnja je više puta imala obostrano lijepo iskustvo. Tako smo na primjer sa "Generalom mrtve vojske" po prvi puta nakon 30 godina kao albanska produkcija gostovali u Beogradu. "Prosjačka opera" je također imala vrlo lijep prijem i kod kritike i kod publike. A evo "Dantonova smrt" je na prvom internacionalnom gostovanju dobila taj laskavi epitet kao najbolja predstava festivala.
RSE: U jednoj izjavi rekli ste da predstavom postavljate i pitanje da li je revolucija danas uopšte moguća.
Mustafić: Mi smo istraživali ovaj tekst, koji sanjam da ću biti u prilici da postavim od svojih studentskih dana, i evo to mi se napokon i ostvarilo kroz ovu predstavu. Naime, sigurno da danas ne možemo uspoređivati ono iskustvo i vrijeme kada se stvorila Francuska Republika, kada su ljudi revolucionarnim metodama dolazili do svog sna o pravednijoj, jednakijoj ili bratskijoj državi. Danas smo svjedoci općeg pada standarda ekonomskih i ljudskih prava, vladavine jedne druge masovne korporacije umjesto kraljevske monarhije. Očigledno da je u takvoj interpretaciji naš Danton danas jedan umorni junak koji zasićen revolucijom iz onog vremena pokušava da shvati ne samo okolnosti zbog kojih se revolucija pokrene nego i taj mehanizam u kojem oni koji su vjerovali, stvarali i borili se za socijalno pravedniji svijet, za vladavinu prava budu naposlijetku giljotirani ili u modernom smislu riječi eskomunicirani, medijski delegitimisani i diskreditirani samo zbog drugačijeg i različitog mišljenja.
Mi u pozorištu ne nudimo odgovore, uvijek možemo postavljati esencijalna pitanja, tako smo to činili i u ovoj produkciji, želeći da još jednom vidimo koliko današnji svijet u skoro drugoj dekadi 21. stoljeća može da se prepozna u univerzalnim vrijednostima koje smo dobili u stvaranju civilizacijskih vrednota i univerzalnih vrijednosti. Mislimo da smo ovom našom predstavom otvorili jednu važnu i veliku temu, poprilično bolnu u današnjoj nestabilnoj Evropi, kada vidimo da sve manje ima revolucionarnog duha, a sve više pokornosti, manipulacije ili ako hoćete namjerno zatvorenih očiju, jer ići u takvom svijetu uzdignute glave je danas pitanje hrabrosti, opstanka, dostojanstva ljudske vrste. Ali nažalost to je manjina, dok je većina izabrala da zabije glavu u pijesak.
RSE: Ima li dakle nakon ovoga što kažete "Dantona" u regiji danas?
Mustafić: Upravo smo u sjajnoj interpretaciji Refeta Abazija studiozno se bavili likom Dantona, čovjeka koji se zalagao za modernu i evropsku Francusku, potom je i sam bio žrtva sopstvenih revolucionarnih sudova koje je kreirao. Nisam siguran da mi danas na Balkanu imamo političare vizionare, junake koji bi mogli podsjećati na romantiziranog Dantona. Nisam siguran zapravo, jer je kod nas politika izgubila respekt, ako hoćete i kontekst. Ona je sve više lišena sadržaja ideološkog, ona na posljetku sve više postaje biznis, postaje prostor za bavljenje uglavnom anonimnih i nekompetentnih ljudi bez vizije, snova i strasti koji su isključivo vođeni Makijavelističkim ciljem očuvanja pozicje moći i nametnute hijerarhizacije društvenoga poretka. Tako da mislim da, a to je ono što je publika osjetila na izvedbi u Skoplju, a vidim i kolege u žiriju u Tirani, je ovo predstava koja savremeno, iz našeg iskustva pokušava da odgovori ili da nas podstakne na razmišljanje upravo na ovu temu.
Dakle, radi se o političkom i angažiranom teatru u kojem su se mogle prepoznati i mnoge makedonske političke, historijske i egzistencijalne dileme, kojima smo evo svjedočili i referendumskim pitanjem i neuspjehom nove reformističke vlade Zaeva da to nametne kao nacionalno pitanje.
RSE: Znači li to da su "ovdašnji Dantoni" uvijek na nekoj ivici i možda skrajnuti i izopšteni upravo od društva iz kojeg dolaze i upravo zbog političara o kojima ste govorili?
Mustafić: Ja msilim da imate potpuno pravo. S obzirom da vodimo ovaj razgovor u vrijeme predizborne kampanje u BiH mi možemo vidjeti da većinu tih izbornih poruka, slogana, pa i rečenica koje smo čuli više-manje pratimo kontinurano skoro dvije decenije i tu se ne mijenja nikakav politički model niti dominantni narativ. Naprosto se uvijek kreira situacija straha, distance jednih od drugih, obično se prijeti ratovima, sukobima i drugim društvenim procesima koji bi mogli disoulirati BiH sa vrlo izraženim secesionističkim i segregacisjkim nacionalizmom. Dakle, nema tu u BiH ništa novo, to je sada možemo reći jedan evropski trend jačanja desnih populističkih politika, favoriziranje prema autortarnim vođama poput Putina ili Erdogana, koji su na neki način slika i prilika, da ne kažem duhovni mentori ili idoli balkanskih lidera kako bi oni voljeli zavladati svojim malim nahijama.
Tako da ja mislim da u kontekstu toga, teatar uvijek poput ogledala stvari gleda i komentariše i nekako vidim da nam je teatar dosta prezentno pružio sliku iskrivljenih, licemjernih lica koja nas u izbornim ciklusima bombarduju iz godine u godinu.
RSE: Ovo je samo jedan od projekata koje radite u regiji, šta su naredni planovi?
Mustafić: Ja ću po završetku festivala MESS otići na jesenju premijeru koju sam na ljeto radio na Barskom festivalu u Crnoj Gori, radi se o dramatizaciji romana Džona Stajnbeka "O miševima i ljudima". Potom ću raditi dva iznimno važna teksta Fasbinderovog "Južnjaka", po prvi puta upravo na albanskom prijevodu u Gradskom pozorištu Skadar, i hrvatskoga pisca Matu Matišića "Anđeli Babilona" u subotičkom Mađarskom pozorištu.
RSE: Hoće li sarajevska publika imati priliku da uskoro vidi predstavu "Dantonova smrt"?
Mustafić: Iskreno se nadam da će produkcija te predstave sve učiniti da dođu i u Sarajevo. Naravno to će ovisiti i o interesu onih koji ovdje mogu biti domaćini unutar nekog festivala ili teatarske razmjene, ali generalno vrlo malo nažalost se posljednjih godina radi i na regionalnoj i na internacionalnoj razmjeni između bosanskohercegovačkih umjetnika, regionalnih i svjetskih. Da nema festivala poput SFF, MESS-a ili Jazz Fest-a mi bi već bili duboko u onom što je politički trend, a to je proces izolacionizma i odsustva, da kažem, kulturnog i civilizacijskog dijaloga.
Facebook Forum