Ketrin Ešton (Catherine Eshton), bivša visoka predstavnica Evropske unije (EU) za spoljne poslove, pozvala je Kosovo i Srbiju da sjednu za pregovarački sto i pronađu odgovore na svoja neslaganja.
Ona je rekla da njihova budućnost zavisi od odnosa koje uspostavljaju sa EU i odnosa zemalja regiona.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), koji je rađen mejlom, osvrnula se na vrijeme kada je posredovala u dijalogu između ove dvije zemlje i kako cijeni svoj doprinos ovom procesu.
Kao dva velika uspjeha u periodu od 2009. do 2014. godine, kada je bila šefica evropske diplomatije, ističu se Briselski sporazum o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova i postizanje iranskog nuklearnog sporazuma.
Za Briselski sporazum je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir.
Ešton podvlači da je u vrijeme ruske aneksije Krima, EU reagovala adekvatno uvodeći sankcije, te dodaje da Brisel i ranije imao svijest o uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, što je sada postalo očito.
O svojim diplomatskim iskustvima je napisala knjigu "I šta onda? Priče iznutra o diplomatiji 21. vijeka", koja je bila povod za razgovor za RSE.
Učešće Ešton je, inače, planirano na ovogodišnjoj 16. Ljetnjoj školi za mlade diplomate "Gavro Vuković" u Crnoj Gori, gdje će se okupiti mlade diplomate iz cijelog svijeta.
RSE: U knjizi napisali ste da niste uživali u periodu kada ste bili visoka predstavnica EU, ali da jeste bilo trenutaka dubokog zadovoljstva, čak radosti. Šta vam je bilo najteže? Karakteri onih između kojih ste posredovali ili same situacije u kojima, u cilju postizanja kompromisa, svako pomalo gubi?
Ešton: Teško je bilo gledati izazove sa kojima se toliko ljudi suočava zbog konflikata, haosa i katastrofa.
Za sve one koji pokušavaju da pomognu, uvijek postoji osjećaj da nikada ne možete učiniti dovoljno – ja sam se zaista tako osjećala.
Zadovoljstvo i radost dolaze od onih trenutaka kada vjerujete da ste možda uspjeli u stvaranju promjena.
Nisu u pitanju gubici – kompromis je nekako postala riječ koju ne cijenimo. Tokom pregovora tražite rješenje problema, najčešće sa onima sa kojima imate spor.
Kompromis potiče od zadržavanja fokusa na budućnosti, pokušavajući da postignete ono što je najbolje za vašu zajednicu ili državu i odlučujući šta je bitno.
Dobri pregovorarači rade tiho i dosljedno – ulažući kapljice, kapljice njihovih napora da nađu rješenja.
RSE: Imali ste uticajnu ulogu u postizanju istorijskog Briselskog sporazuma 2013. godine. Međutim, Srbija i Kosovo od tada nisu postigle veliki napredak u normalizaciji odnosa. Koga kriviti za to?
Ešton: Svaka od strana zna da budućnost i jedinih i drugih dijelom leži u njihovim odnosima sa EU, a dijelom u odnosima unutar njihovog regiona. A to znači naći način da napravite budućnost koja će donijet mir, bezbjednost i ekonomski uspjeh objema.
Nikada neće biti lako – Briselski sporazum je bio samo početak – ali od obje strane zahtjevam da sjednu za sto i pronađu rješenja.
Zamislite scenu – dvojicu premijera, istih godina, iz istog regiona, koji se nikada nisu sreli i koji nose nade i težnje svog naroda, uz jedan osjećaj istorije i traume iz prošlosti.
Bilo je hrabro čak biti u istoj prostoriji.
Izazov je bio priznati prošlost, i gubitke i patnje tolikog broja ljudi, i usmjeriti se da mladi ljudi sa Kosova i iz Srbije mogu očekivati budućnosti u EU.
Najveća prepreka liderima svugdje je da budu spremni da krenu naprijed. Lakše je ne činiti ništa. Na sreću, obje strane su bile spremne da to urade.
O evropskim integracijama
RSE: EU posjeduje veoma snažnu polugu u podsticanju Srbije i Kosova da implementiraju Sporazum, prije svega dražima evropskih integracija.
Međutim, čini se da to nije poslužilo, imajći u vidu zasićenost proširenjem unutar EU. Koristeći ovu polugu, kako EU nije uspjela da pogura obje strane da prevaziđu razlike i nađu zajedničko tlo?
Ešton: Razumijem da širom regiona postoji zabrinutost da EU nije entuzijastična po pitanju proširenja kao što je bila ranije.
Nema sumnje da zemlje Zapadnog Balkana pripadaju unutar EU. Posvećenost EU ja jasna u djelu Miroslava Lajčaka da nastavi da radi sa Srbijom i Kosovom.
Međutim, zemlje koje žele biti dio EU imaju još puno da rade, i dio manjka entuzijazma je zbog manjka napretka onih koji žele da postanu članice. To nije lak put, ali se veoma isplati.
RSE: U knjizi ste pojasnili da se ne postiže sve najbolje kroz rad formalnih organizacija, poput EU, NATO ili UN.
"Kao sa posredovanjem između Srbije i Kosova, njihova uloga (SAD) bila je tiha, najvećim dijelom skrivena ali, bez obzira na to, suštinska", napisali ste.
Da li smatrate da u ovom trenutku SAD imaju veći uticaj od EU, naročito na Kosovu?
Ešton: Vjerujem u saradnju sa prijateljima i saveznicima kako bi se našla rješenja.
SAD imaju naročit odnos sa Kosovom, što je značilo da su mogle da ih uvjere i podrže na putu onoga što će postati Briselski sporazum. Nije u pitanju ko ima veću moć – u pitanju je moć zajedničkog rada.
RSE: Kakva je vaša procjena sveukupne situacije na Balkanu?
Dok nekada zaraćene strane promovišu saradnju, uglavnom na ekonomskom polju, gotovo sve prepreke, kao npr. etnički sukobi, ostaju neriješene (Kosovo i Bosna).
U isto vrijeme, demokratije na Balkanu imaju problem sa rasprostranjenom korupcijom, nepoštovanjem vladavine prava i gušenjem medijskih sloboda.
Dok EU generalno kritikuje te trendove, djeluje da ih ponekad namjerno ignoriše u pokušaju da navede autoritarne balkanske lidere da se usklade sa geopolitičkim dogovorima, takozvane stabilitokratije. Na primjer, srpski predsjednik Alesandar Vučić po pitanju Kosova.
Ešton: EU se zasniva na principima – demokratija, ljudska prava, vladavina prava samo su neki od njih. U radu sa tim zemljama, oni ostaju dio tekućeg dijaloga.
Nije samo uloga EU da gura Zapadni Balkan – takođe je na svakoj od zemalja da se odluči da napravi promjene kako bi se obračunala sa pitanjima koja su neophodna za članstvo u EU
RSE: U kolumni "Ne zatvarajte vrata Zapadnom Balkanu" za Politiko 2021. godine, vi i drugi autori ste ocijenili da je alternativa tome povratak jednoj podijeljenoj Evropi, okruženoj silama koje niti imaju njegove interese niti vrijednosti u srci.
"Ostavljanje Zapadnog Balkana u stalnoj zoni sumraka na marginama Evrope bio bi strateški poraz – jedan koji bi se mogao izbjeći". Da li je EU mogla učiniti više?
Ešton: Nije samo uloga EU da gura Zapadni Balkan – takođe je na svakoj od zemalja da se odluči da napravi promjene neophodne kako bi se obračunala sa svim pitanjima koja su neophodna da bi postale članice EU. Tako da se nadam da ćemo vidjeti više učinjenog od strane svih kako bi se odgovorilo na ove izazove.
O ruskom i kineskom uticaju
RSE: U posljednjoj godini vašeg mandata – 2014. godine, Rusija je anektirala Krim. Da li smatrate da je pravovremena reakcija na aneksiju mogla spriječiti invaziju na Ukrajinu februara 2022.? Šta se moglo uraditi drugačije?
Ešton: Reagovali smo na vrijeme, uveli smo sankcije Rusiji i pokušali da podstaknemo pregovore.
Razumijevanje situacije nakon što se ona dogodila je uvijek teško – nismo tada znali ono što znamo sada.
Međutim, u godinama intervenisanja, ono što se dešavalo u Ukrajinini nije bilo visoko na agendi kao što je, po mom mišljenju, trebalo.
RSE: U odnosu na period kada ste bili šefica evropske diplomatije, koliko, po Vašem mišljenju, Rusija danas utiče na dijalog i na situaciju na Zapadnom Balkanu?
Ešton: Uvijek smo bili svjesni ruskog uticaja i angažmana na Zapadnom Balkanu. Događaji u Ukrajini su to učinile očitijim.
RSE: U periodu kada ste napustili Brisel, gotovo se nije ni pričalo o kineskom uticaju. Sada imamo primjere Kine koja širi svoj uticaj kreditima, donacijama i infrastrukturnim projektima širom Zapadnog Balkana, čak i u pojedinim članicama EU.
Građani kineski uticaj ne vide kao prijetnju koliko ruski. Biste li se složili?
Ešton: Kineski izazov je drugačiji od situacije sa Rusijom.
Nadam se da ćemo imati više ulaganja napora u razvijanju jednog strateškog pristupa Kini koji prepoznaje te veze i zabrinutosti.
Sjećam se da je Kina imala ulogu sa ostatkom P5+1 (pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN, plus Njemačka) u iranskim pregovorima i nadam se da će Kina nastaviti da igra pozitivnu ulogu u multilaterlanom sistemu o kojem se moramo brinuti.
