Sport u Bosni i Hercegovini, čini se nikada nije bio u goroj situaciji. Ovaj društveni segment vodio je građane BiH, bar na trenutak, iz beznađa i stvarao iluzije. Bilo je rezultata. No, iz godine u godinu, sve je manje uspjeha sportista iz BiH, naročito u kolektivnim sportovima. Obzirom na ulaganja i sistemska rješenja, kakve nudi država, svaki uspjeh se može okarakterisati kao slučaj. O tome razgovaramo sa urednikom sporta u agenciji Anadolija, Bakirom Tirom.
RSE: Završen je kvalifikacijski ciklus. Fudbalska reprezentacija BiH ostala je bez šansi za učešće na još jednom velikom takmičenju. Šta su problemi, ako u ekipi imamo sjajne pojedince?
Tiro: Mnogo je problema uzrokovalo da mi ne odemo ni u baraž za svjetsko prvenstvo. Mi imamo sjajne pojedince, ali nemamo sjajnu ekipu. Fudbal je kolektivna igra. Zasniva se na kolektivu, na disciplini. U modernom fudbalu se puno trči, a toga je nama dosta nedostajalo. Mi imamo nekoliko sjajnih pojedinaca, nemamo čitav tim.
Moramo biti realni. Imamo dva ili tri top evropska igrača, ostalo je neki prosjek, ili malo iznad prosjeka. Ne treba da se zanosimo da smo mi neka evropska velesila. Da jesmo možda među deset ili petnaest najboljih ekipa i da možda zaslužujemo da idemo na prvenstvo, to je tačno, ali za to se mora stvoriti puno preduslova.
Taj poraz na Kipru i neodlazak u baraž će koštati selektora, Mehmeda Baždarevića i njegove saradnike u stručnom štabu daljnje saradnje. Nogometni fudbalski savez BiH, izvršni odbor, 19. oktobra, na sjednici, neće dati saglasnost za nastavak saradnje sa selektorom i krenuće u potragu za novim rješenjem. Glavni favorit za to upražnjeno mjesto, odnosno njihova prva želja je Meho Kodro. Vidjeti ćemo šta će se dešavati oko realizacije dogovora sa njim. Pominje se još i Robert Prosinečki i Amar Osim, kao ozbiljniji kandidati. Sada je sve na bazi špekulacija i u narednom periodu, odnosno do nove godine, je cilj da izaberu novog selektora, kako bi on imao vremena da pripremi ekipu za predstojeću ligu nacija, odnosno start kvalifikacija za EP 2020.
RSE: Licitacija imenima za novog selektora odmah je počela nakon poraza na Grbavici od Belgije. Ko bi po Vama, i na koji način, mogao predvoditi ekipu BiH do plasmana na Evropsko prvenstvo, ali kroz novi sistem takmičenja, ligu nacija?
Tiro: Najpouzdanija i najprovjerenija informacija iz više izvora koje sam dobio iz Nogometnog saveza je da je njihova želja domaći stručnjak, zvučno ime, i neko ko dobro radi, neko ko je zapadno evropski orijentisan. Nesporno je da je selektor Mehmed Baždarević puno radio. Novi trener treba da nastavi sa tim radom i tim tempom, ali i da napravi još jedan iskorak koji je njemu nedostajao, a to jeste čvrsta ruka u svlačionici. Da dovede disciplinu, da pojedine igrače usmjeri, da pokuša napraviti od tih iole zvijezda, igrače ukomponovane u jak kolektiv.
Dakle, njihov prvi izbor, prva trenutna želja je Meho Kodro. Neophodan je trener koji će donijeti i to što je imao Baždarević, da puno radi, da na osnovu profila igrača, koje imamo, prilagodi naš sistem igre. Ono najvažnije što nam je nedostajalo je ozbiljnost, disciplina, poštivanje dresa sa državnim grbom, čvrsta ruka u svlačionici.
RSE: Već mjesecima traje nezadovoljstvo, kako stručnjaka, tako i navijača, sportskih radnika, radom Fudbalskog saveza. Zašto je to tako? Šta se dešava?
Tiro: Fudbalski savez danas i prije pet godina je nebo i zemlja. To se ne može porediti. U zemlji, u kakvoj živimo, mislim da je Fudbalski savez jedna od organizacija koja funkcioniše na bolji način. Tu u zadnjih pet-šest godina nije bilo klasičnih etničkih podjela. Funkcionisali su kako treba da funkcioniše sportski kolektiv. Ne treba zaboraviti da je Fudbalski savez jedan od rijetkih strukovnih saveza koji ima predsjednika. Nije to uradila domaća pamet. Mi smo otišli zbog politike u suspenziju. To je nama nametnuto od strane UEFA-e i FIFA-e. Neke stvari su se popravile, a svakako da ima prostora za napredak.
Pojedine kritike ne stoje. Kada god klubovima ne ide, žale se na savez. Neka se osvrnu na svoj nerad, na svoje uslove, svoju infrastrukturu. Savez ne može praviti stadione, ne može Savez disciplinovati, može kažnjavati. Klubovi su ti koji treba da educiraju i disciplinuju svoje navijače. Govorimo o konkretnim primjerima. Ne može Savez praviti igrače u klubovima. Klubovi treba da imaju svoj educirani trenerski kadar. Puno je stvari. To je zamršeno klupko. Ne kažem da je Savez idealan, ali u ambijentu i u zemlji u kakvoj živimo, smatram da sasvim korektno rade svoj posao.
RSE: Stanje nije bolje ni u drugim savezima. Pred početak kvalifikacija, Košarkaški savez napustili su čelni ljudi. Otišli su članovi Upravnog odbora saveza, Mirsad Đonlagić, Sejo Bukva, potpredsjednik, i Mevludin Delibašić. Oni su podnijeli ostavke zbog nedostatka sluha države za sport. Kako to komentarišete?
Tiro: Država odnosno državne institucije maćehinski se ponašaju prema sportu, sportistima uopšte i strukovnim savezima. Stanje u Rukometnom i Košarkaškom savezu je još gore, nego u Fudbalskom savezu.
Puno problema se nagomilalo godinama u Košarkaškom savezu. Nagomilan je dug koji je donekle prethodna uprava uspjela vratiti. Imali smo i fantastične rezultate u mlađim kategorijama. Ovi ljudi, koji su sada podnijeli ostavke, nisu bili kadra da se uhvate u koštac sa problemima i jednostavno su odstupili. To je jedna tačka gledišta.
Druga tačka gledišta je da je tačno da država apsolutno ne pomaže svoj sport, naprotiv, dešavaju se stupidne situacije, a nema načina da se to sankcioniše. Predsjednik jedne regije, odnosno entiteta, ne ulaže u domaći sport i domaće selekcije, a nagradi svoje građane koji nastupaju za druge selekcije i osvoje određene medalje. Konkretno mislim na Milorada Dodika i vladu RS-a, koja na kapaljku, odnosno gotovo nikako, ne daje sredstava za državne selekcije.
Specifična je politička situacija. Specifično se odražava na sport. Ono što se može i mora uraditi je sistemsko finansiranje sporta u narednom periodu sa državnog nivoa. Ne mogu lokalni klubovi i lokalne sportske organizacije dobijati novac sa državnog nivoa već Olimpijski komitet. Strukovni savezi, odnosno državne reprezentacije, se moraju finansirati sa državnog nivoa, a ne da te rupe krpi uvijek, gotovo u svakoj situaciji, Kanton Sarajevo. Više puta se desilo da FBiH uplati pare, a da to ne uradi RS. To je kap u moru. Da ne bude zabune, nije sada da su ovi pozitivci, a drugi negativci.
Jedan posto budžeta iz svih budžeta entiteta i države bi bilo sasvim korektno. Kada bi se toliko sredstava izdvajalo da se finansira sport, to bi bilo sasvim dovoljno, ali mora da se izdaja sistemski i da to bude uređeno na normalan način.
RSE: Evo i rukometna selekcija isto tako ne zna hoće li početi pripreme. Savezu su blokirani računi. Koliko je sport pod pritiscima politike? Koliko i zašto se politika gura u ovu sferu? Šta može biti motivacija igračima kada pročitaju ovakve i slične tekstove, parafraziram, državu ne zanimaš, a ti kao sportista treba da daš svoj maksimum na terenu?
Tiro: Ne znam, to samo ima kod nas, u našoj zemlji. Nemoguće je da se ovakva katastrofalna politička situacija, sa ovakvim katastrofalnim političkim liderima, pogubnim, prije svega po svoje narode, a onda i za nas kolektivno, kao zajednicu, ne odrazi na sport. Ljudi koji sjede u Rukometnom savezu, kao i u većini strukovnih sportskih saveza, su produžena ruka političara. I u saveze se dolazi većinom putem stranaka, putem političke linije, tako da se ni ne može očekivati bolja slika u sportskim savezima.
Ako ste dobili priliku da radite u Savezu, ne možete se oslanjati samo na državu, koja mora dati više novca. To nisu humanitarne ustanove da vi samo dođete i primate platu. Treba raditi, ima puno prostora u sportu kroz koji se neki određen novac može zaraditi. Možda ne može kao na Zapadu, ali sam uvjeren, da ako ste isparavan sportski radnik, ima prostora da se može i zaraditi, a ne samo čekati milostinja od države.
RSE: Lijepe vijesti ipak nisu zaobišle u potpunosti ovu državu. Imamo sportašicu u kući slavnih. Košarkašica Razija Mujanović primljena je tamo prije nekoliko dana. Damir Džumhur osvojio je svoj prvi ATP turnir.
Tiro: Država nije stala iza Damira Džumhura kada mu je novac bio najpotrebniji, kada se razvijao, to je bilo na kapaljku. Momak je svojim talentom izašao na pravi put. Vjerujem da njegovo vrijeme tek dolazi. Napravio je dobre stvari, i za sebe i za promociju ove zemlje. Mada, čisto sumnjam da naši političari imaju sluha da to prepoznaju i da se barem ugledaju na države u regiji. Neki su izgradili svoj imidž u svijetu koji je bio puno gori nego bosanski, pa su ga popravili kroz sport, konkretno mislim na Hrvatsku i Srbiju.
Dakako da je dobra stvar što je Razija Mujanović primljena u kuću slavnih. To je pozitivna vijest za ovu zemlju, ali ona je produkt onog bivšeg sistema. Damir je individualnim kvalitetom uspio iz ove kaljuže, a Razija je rasla i sportski se razvijala u bivšoj zemlji, koja je puno pažnje posvećivala sportu.
Facebook Forum