Kinematografija Bosne i Hercegovine donedavno je bila među najatraktivnijim i najplodnijim u regionu. Snimljeno je nekoliko svjetski značajnih projekata, a ovdašnjim sineastama su, između ostalog, dodijeljeni i Oskar i Zlatni globus i Berlinski medvjed. U posljednje vrijeme, međutim, došlo je do velikog zastoja, prije svega zbog potpune ignorancije aktualne vlasti. Filmski radnici sada mnogo očekuju od programa Kreativna Evropa, preciznije njezina potprograma, Medija. O svemu po malo razgovaram sa najcjenjenijom producenticom iz BiH, Amrom Bakšić Čamo, docentkinjom na Fakultetu scenskih umjetnosti.
RSE: Kažu kako BiH, barem među filmski relevantnim zemljama, najmanje izdvaja za kinematografiju, a film, malo pa malo, donese neku veliku nagradu.
Amra Bakšić Čamo: Mi smo zaista na neki način i smanjili ulaganja u kinematografiju, ali mislim da sada već možemo osjetiti rezultate tog smanjenja. Jednostavno, u jednom trenutku je bio veliki zamah, bili smo možda prva nacija u regiji sa međunarodno uspješnim filmovima, koje je otvorio Oskar Danisa Tanovića, u kome nije bilo bosanskog novca, ali je bio bosanski film, zahvaljujući dobroti njegovih producenata i time što je to Danis, što je to bosanska priča.
Poslije toga je krenulo značajnije finansiranje od Ministarstva kulture i Fondacije za kinematografiju. Danas se radi o veoma niskom iznosu. Gdje su ti novi autori, gdje su ti novi ljudi koji će da nose kinematografiju BiH za 20 godina? Jednostavno, obim profesionalno proizvedenih filmova u Bosni i Hercegovini nije dovoljan, posebno onaj dugometražni. Nagrade nas razmaze, ali situacija uopšte nije tako sjajna.
RSE: Znači i Oskar i Globus i Berlinski medvjedi nisu rezultat razvijene djelatnosti, nego nastaju unatoč stanju u toj djelatnosti?
Amra Bakšić Čamo: Naravno da se uvijek, od vlasti i od filmskih profesionalaca, nađe neko ko je zainteresovan za kinematografiju. U Kantonu Sarajevo, ove godine imamo pozitivan razvoj i ponovo je povećan budžet za film sa 140.000 na 500.000 maraka, što je velika razlika. Mi bi smo naravno željeli i treba nam više.
Sa druge strane, kako ne postoji kulturna politika generalno na nivou države, mi ne znamo šta je nama taj film i šta je nama ta kultura. Veoma često, filmovi će najčešće biti u novinama kada se razgovara o nekim parama, pa kada ispada da se mi svađamo oko novca. Generalno, mislim da nije jasno koja je uloga filma. Mislim da gubimo domaću publiku, filmovi se sve manje i manje gledaju. Uspješni filmovi u BiH se sve manje i manje gledani, kada se radi o bosanskohercegovačkom filmu. Mislim da se radi o dramatičnoj situaciji, koje zapravo nismo svjesni.
RSE: Vi ste među prvima shvatili mogućnosti koje pruža koprodukcija, koju pruža saradnja, koju pruža zajedničko tržište EX YU prostora i suradnja kolega, koji su i ranije sarađivali na istim projektima?
Amra Bakšić Čamo: Već na početku 2000-ih, na početku nečega što se može zvati poslijeratna kinematografija BiH, za nas je prvi izlaz bio evropski sistem. Evropski sistem nije izlaz isključivo zbog toga što postoji neka mogućnost da se nađe novac, nego i zbog toga što vas to stavlja u neki evropski kontekst. Sa druge strane ste u situaciji da morate sarađivati sa kolegama iz drugih zemalja, što znači da učite i napredujete. To nosi jednu ogromnu korist, koja nije isključivo materijalna.
Sigurno je da filmovi iz Bosne i Hercegovine, između ostalog, preživljavaju zahvaljujući evropskoj koprodukciji. Ali moramo shvatiti da evropska koprodukcija nije jednostrana djelatnost i nije ulaganje bogatih evropskih zemalja u manje bogate ili siromašne evropske zemlje. Evropska koprodukcija je način kako da se pravi evropski sadržaj.
Ako kažem da za koprodukciju u BiH postoji samo jedan izvor, a to je Fondacija za kinematografiju, da je ukupni budžet Fondacije za kinematografiju, za koprodukcije, oko 180.000 maraka, jasno je koliko mi ne možemo više ulagati u strane filmove. Ne možemo mi biti konkurentni kao koproducenti. Zbog toga što se sve zasniva na reciprocitetu, mi smo počeli i da gubimo. Manje para dobijaju filmovi i projekti iz BiH, rjeđe nego prije.
RSE: Vama na ruku ide Kreativna Evropa, zapravo potprogram Medija, koji nudi dosta novca?
Amra Bakšić Čamo: Potprogram Medija je komplementaran na neki način svemu onome što produkcijski fondovi nude. Tako da na projektu Medija, direktno produkcijska kuća ima puno značajnih potprograma. Jedan je mogućnost da dobijete 30.000 eura za razvoj projekta koji su ispod 1,2 miliona eura. Tih 30.000 eura, za razvoj projekta u BiH, je izuzetno značajan novac.
Postoji i pomoć televizijskoj produkciji, u kojoj uopšte ne učestvujemo. Nikad se ni jedan projekt iz Bosne i Hercegovine nije prijavio, jednostavno zato što nemamo pare. Pedeset posto sredstava mora biti obezbijeđeno iz zemlje iz koje dolazite. Kod nas je to nemoguće jer televizije ne učestvuju.
Sa druge strane, izuzetno je važna mogućnost da učestvujemo u treninzima, koje Medija organizuje za naše producente, redatelje, scenariste i tako dalje. Ono što je možda najveće korist do sada, u smislu novca i u smislu direktnog efekta, to je podrška filmskim festivalima, koprodukcijskim marketima i tako dalje, gdje Sarajevo Film Festival (SFF), sa svojim aktivnostima u okviru industrije, kotira sjajno, zato što ima izuzetnu međunarodnu vrijednost.
RSE: Da li naši filmski radnici dovoljno učestvuju u tim projektima? Da li apliciraju na pravi način i povlače li odgovarajuću količinu sredstava?
Amra Bakšić Čamo: Mi smo izuzetno uspješni. Postoje dva fonda, koja se stalno pominju, jedan je Eurimages, koji je tu već 17 godina, drugi je Kreativna Evropa. Mi uvijek izvučemo mnogo više para, nego što zemlja plati učešće.
RSE: Ako sam dobro razumio, radi se opet o partnerstvu u koprodukciji? Ukoliko imamo jaču kinematografiju, sa većim vlastitim sredstvima, možemo povući više novca?
Amra Bakšić Čamo: Apsolutno. Radi se o tome da ovi fondovi nisu donacije, gdje se učestvuje na donatorskom tržištu, gdje za kvalitet projekta dobijamo određeni novac. Ovdje je to podrška filmskoj industriji i građenju filmske industrije. Što je filmska industrija bogatija, što ima veću raznolikost projekata, koje realizuje, i što se brže razvija, ima veću mogućnost da aplicira i da povlači više sredstava. Postoji cijeli program za video igre, kompjuterske igre, u okviru programa Kreativna Evropa. Ima program koji je vezan za TV koprodukcije, regionalne koprodukcije u TV sadržaju, kome mi nismo ni prišli.
RSE: Vi producenti ste najčešće u kontaktu sa ljudima koji filmu i kulturi uopšte, umjesto da daju, češće uskraćuju novac. Pitam se u čemu je intriga? Radili se tu o neukosti, nekompetentnosti, nenaklonosti, nemaru ili o svemu po malo?
Amra Bakšić Čamo: Mislim da je to samo rezultat cijele situacije u kojoj se mi, kao društvo, nalazimo. Graditi kulturu i graditi kulturni identitet je dio izuzetno kompleksne i značajne stvari. Postavlja vrlo zanimljiva i važna pitanja, koja mi, kao društvo, uopšte nismo spremni da postavimo. Da li je obaranje kulture, situacija koja se nama dešava u kulturi, u filmu i u audio vizualnoj industriji, koja se uvijek navodi kao najbolji primjer?
Ne mislim da bi vam neko, ili iko, mogao reći da smo mi protiv filma, ali bi jako teško našao razloge i znao objasniti zašto je nama film važan, gdje se vidimo u narednih pet godina jer tu su nas prestigli. Imali smo konkurentne filmove na međunarodnom tržištu, sjajnu generaciju filmskih redatelja i vrlo spremnu lokalnu profesionalnu ekipu. Jednostavno, u Hrvatskoj i Srbiji, davali su se poticaji za dovođenje stranih koprodukcija, gdje je količina novca, koja se po glavi stanovnika ulaže u film, značajno veća.
RSE: Kada je Danis Tanović prošle zime javno uručio nacrt Zakona o audiovizualnim umjetnostima, premijer Fadil Novalić se doimao kao neko ko razumije problem, kao neko ko će pokrenuti stvari. Ali, ništa od toga.
Amra Bakšić Čamo: Ništa se nije desilo oko tog Zakona. Taj zakon je prije toga dvije godine putovao po ministarstvima. To je bilo sklonjeno, pa smo mi to pokušali vratiti na sto. Kod nas ne postoji politički konsenzus ni oko čega i teško je očekivati da ćemo naći politički i materijalni konsenzus oko toga.
Film jeste sjajan način zarade, ali podrazumijeva investicije. Mi ne možemo imati konkurentnu filmsku industriju, ne možemo imati strane produkcije, koje ovdje troše novac i plaćaju ogroman broj hotelskih dana, troše novac u gradovima u kojima se snima, ukoliko države ne odluči da je to važno, ne stavi to kao jedan od prioriteta i uloži novac da bi nešto na kraju i dobili.
RSE: Opet mi nije jasno da ljudi ne shvataju da ovaj zakon nije dobar samo za film. Tu je televizija, internetske platforme...
Amra Bakšić Čamo: Taj zakon podrazumijeva da neko mora dati pare za taj zakon.
RSE: Upravo to, kada bi se oživjelo to carstvo od televizije, filma, internetske platforme, pretpostavljam da bi se to na kraju vratilo u državni budžet?!
Amra Bakšić Čamo: Upravo je razlog, bar tako mislim, pitanje dugoročnosti naših planova. Sada smo već ušli malo manje u priču o filmu i umjetnosti. Mislim da je to generalno pitanje društva. Mi sve jako kratkoročno tumačimo. Prvo, a i to je dosta, treba se dogovoriti. Postoji uloga novca iz Telekoma, ljudi koji koriste audio i vizualne sadržaje, kako taj novac da ulazi u sistem.
Evropski sistemi ne počivaju isključivo na sistemima donacija. Mi na taj način bismo morali uvezati sistem, prihvatiti da novac dolazi. U jednom trenutku neko bi imao manje novca u tom razgovoru, nego što ima u ovom trenutku. Dugoročno i to ne za 28 godina, nego srednjoročno, mislim da bi odmah mogli imati rezultate. Problem je što mi rješavamo stvari dan za danom. Tako se filmska industrija, odnosno audiovizualna industrija, neće moći pomaći iz situacije u kojoj se sada nalazi.
RSE: Uvijek se pitam ima li nade da činovnički mozak prihvati argumente Danisa Tanovića, Jasmile Žbanić, Dine Mustafića, Amre Bakšić Čamo, producentice naših najboljih projekata, kada ih uvažava čitav svijet i čitava kulturna javnost, a ovi naši vračevi naprosto ignorišu?
Amra Bakšić Čamo: Pitanje je sljedeće – da li zaista ikome treba to što mi radimo? Poslije dugo godina bavljenja ovim poslom, često se čovjek osjeti, to je vrlo često tema razgovora sa kolegama, kao da mi to sami sebi radimo. To je najgori dio te priče.
RSE: Vlastima je uvijek dobar – poslušan, a neobrazovan.
Amra Bakšić Čamo: Mi to sebi sami radimo. Naravno, kada se dobije nagrada, lijepo je, svi se obraduju, niko neće reći da je to bez veze. Danis je uručio taj zakon prije odlaska u Berlin. Dobio je nagradu u Berlinu, film je dobio nagradu u Berlinu. Vratili smo se u Sarajevo, ništa nismo uradili sa tom nagradom. Možda samim tim, što postoji neki faktor uspjeha i bez nekih velikih ulaganja u sistem, i to radi kontra nas.
Facebook Forum