U Dubrovniku je ove sedmice održana međunarodna konferencija „Put ka pomirenju - iskustva, tehnike i mogućnosti za Evropu“, koja je okupila veliki broj sadašnjih i bivših predsjednika država, premijera, ministara, kao i predstavnike civilnog društva.
Crnoj Gori je trebalo gotovo dvije decenije da otvori neke od tih procesa, što sasvim dovoljno govori o tome koliki je stepen nespremnosti da se oni, koji nose najveći stepen odgovornosti, procesiraju, kaže učesnica konferencije i predstavnica Centra za građansko obrazovanje, Daliborka Uljarević.
Uljarević: Konferencija je okupila jako veliki broj učesnika iz regiona, ali i mnogo šire. Imali smo prilike da čujemo iskustva iz drugih relevantnih zemalja. Fokus je bio na potrebi utvrđivanja činjenica, kao preduslovu daljeg procesa pomirenja. Taj proces pomirenja je preduslov naše stvarne stabilizacije i istinskog pridruživanja Evropskoj uniji. To je podvučeno, kako na specijaliziranim sesijama, tako i na onima koje su okupile predsjednike država regiona, koji su više govorili sa političkog aspekta. Učesnici su u više navrata podvukli odgovornost političkih lidera i njihovu spremnost ili nespremnost da se ovim pitanjima bave na odgovarajući način.
Uljarević: Crna Gora je specifičan primjer u regionu. Vlast je uticala značajno i na ovaj proces jer mi još uvijek imamo ljude u rukovodećim strukturama koji su bili u tim istim strukturama i početkom 90-tih, u vrijeme ratnih dešavanja. To svakako sam proces usporava, ali regionalna dešavanja i ono što je kontinuirana aktivnost su doveli do toga da tema, koja je bila dugo potiskivana u crnogorskom društvu, ipak bude stavljena na agendu, prvo retorički, kao brojna politička izvinjenja, izjave i slično, ali kasnije i konkretno jer mi već imamo otvorene procese suđenja za ratne zločine. Sve to nije dovoljno jer mi moramo da razgovaramo o onima koji su bili i nalogodavci i inspiratori, a ne samo o onim konačnim i najčešće najmanje važnim izvršiocima određenih krivičnih djela, iako se radi o veoma teškim krivičnim djelima.
Uljarević: Mislim da je vrijedno da budemo načisto i sa tim da ovi procesi počinju tek na pritisak, što određenih susjednih država, što onoga što je proces evropskih integracija. Crna Gora je trebalo gotovo dvije decenije da otvori neke od tih procesa, što sasvim dovoljno govori o tome koliki je stepen nespremnosti da se oni, koji nose najveći stepen odgovornosti, procesiraju.
Mislim da to nije dobra poruka, ni susjedima, a ni onima koji očekuju da svoje društvo konsoliduju u pravcu Evropske unije. Realno govoreći, Evropska unija još uvijek nema dovoljan fokus na pitanje suočavanju sa prošlošću. Ona tek u ovom trenutku, pošto se već pokazuju posljedice potiskivanja tog važnog i traumatičnog pitanja, počinje time ozbiljno da se bavi. Nadam se da će to ubrzati i djelotvornost naših sudskih postupaka, imajući u vidu i složenost situacije na političkom spektru.
Crnogorski parlament napravio veliki iskorak
Uljarević: Veoma teško. Tu treba da budemo iskreni, ali mislim da je prvi, jedini i najpotrebniji korak utvrđivanje činjenica. Onog trenutka kada utvrdimo činjenice, to će biti mapa puta i za dalji rad državnih organa, prevashodno tužilaštva i sudstva, ali i samih žrtava, koje očekuju pravdu i koje očekuju da dobiju jednu vrstu kompenzacije, kroz ono što je činjenično stanje.
Mi ne možemo da utičemo direktno na istinski proces pomirenja. Pomirenje je jedna drugačija kategorija. Ono što možemo da uradimo je da nedvojbeno utvrdimo činjenice. Na osnovu toga vjerujem da ćemo imati dovoljno dobru startnu poziciju. Nadam se da će neki ljudi, koji su u određenim strukturama odlučivanja, na taj način biti primorani da se povuku iz tog procesa.
Uljarević: Mi smo dobili neke značajne političke podrške od predsjednika i parlamenata. Prije svega bih podvukla da je crnogorski Parlament napravio jedan veliki iskorak. Bila sam veoma pozitivno iznenađena. Imali smo nacionalne konsultacije sa političarima, prve konsultacije tog tipa u regionu. Predsjednici gotovo svih poslaničkih klubova su pozdravili ideju REKOM-a i izrazili spremnost da učestvuju u njenom daljem oblikovanju. Taj skup nije organizovao Centar za građansko obrazovanje, već Centar i Skupština, u ime Komisije, što daje dodatnu institucionalnu dimenziju.
Nakon toga su slijedili sastanci sa predsjednikom Hrvatske i Srbije, koji su dali svoju punu podršku samoj ideji REKOM-a i izrazili želju da učestvuju u prevazilaženju izazova koji stoje pred nama. To je nešto što je bilo jako neprijatno podržati na političkom nivou jer teško možete da nađete argumente kojima ćete odbraniti stav da nam treba utvrđivanje činjeničnog stanja. Ipak se nadam, da će to što su javno izrečena opredjeljenja naših političara, kao i drugih političara u regiji, biti izvjesna vrsta njihove obaveze u daljem postupanju i da ćemo, ako ništa drugo, moći da ih držimo kao taoce sopstvenih riječi i na taj način ovu ideju da afirmišemo i dalje primjenjujemo.
Mi možemo dosta da uradimo, ali će zaista ono što se zove uspjeh funkcionisanja i održivosti REKOM-a, u punoj mjeri zavisiti od političara, a oni već preuzimaju tu vrstu odgovornosti. Nadam se da je neće prokockati onako kako su to uradili početkom devedesetih godina.
Uljarević: Ne bih se upuštala u to. Mislim da je to vrlo teško pitanje, ali je moguće dati neku vrstu odrednice u procesu prikupljanja činjenica. To može da se uradi za nekoliko godina, uz puno posvećenost državnih organa, uz punu političku volju, uz ono što je do sada postojalo i što će postojati, a to je veliki rad ljudi iz civilnog sektora, bilo na individualnoj ili organizacionoj osnovi.
Pomirenje je jedna drugačija, šira i viša kategorija. To je izraz naše lične volje. Jedini način da mi ljude dovedemo do tog nivoa jeste da svi na svojim stranama pokažemo da smo spremni da identifikujemo ideologe, inspiratore, egzekutore i one koji su prikrivali zločin i da na taj način uđemo u jedan otvoren i iskren dijalog, koji nas može voditi ka pomirenju.
Crnoj Gori je trebalo gotovo dvije decenije da otvori neke od tih procesa, što sasvim dovoljno govori o tome koliki je stepen nespremnosti da se oni, koji nose najveći stepen odgovornosti, procesiraju, kaže učesnica konferencije i predstavnica Centra za građansko obrazovanje, Daliborka Uljarević.
RSE: Pored predsjednika Filipa Vujanovića, Nebojše Medojevića i Koče Pavlovića, vi ste bili među učesnicima Dubrovačke konferencije. Čini se da je ključna poruka skupa da je suočavanje sa prošlošću put ka pomirenju u regionu?
Uljarević: Konferencija je okupila jako veliki broj učesnika iz regiona, ali i mnogo šire. Imali smo prilike da čujemo iskustva iz drugih relevantnih zemalja. Fokus je bio na potrebi utvrđivanja činjenica, kao preduslovu daljeg procesa pomirenja. Taj proces pomirenja je preduslov naše stvarne stabilizacije i istinskog pridruživanja Evropskoj uniji. To je podvučeno, kako na specijaliziranim sesijama, tako i na onima koje su okupile predsjednike država regiona, koji su više govorili sa političkog aspekta. Učesnici su u više navrata podvukli odgovornost političkih lidera i njihovu spremnost ili nespremnost da se ovim pitanjima bave na odgovarajući način.
RSE: Istinski apeli za pomirenje nikada ne pozivaju na izbjegavanje, već upravo na suočavanje. Koliko je Crna Gora odmakla na putu pomirenja, kroz suočavanje sa svojom prošlošću, odnosno ulogom tokom ratnih devedesetih?
Vlast je uticala značajno i na ovaj proces jer mi još uvijek imamo ljude u rukovodećim strukturama koji su bili u tim istim strukturama i početkom 90-tih, u vrijeme ratnih dešavanja.
RSE: Glede toga kako su ti postupci vođeni, da li mislite da se Crna Gora na pravi način miri sa susjedima, tako što u većini tih postupaka sudi ljudima koji su puki izvršioci, ali ne i nalogodavci?
Uljarević: Mislim da je vrijedno da budemo načisto i sa tim da ovi procesi počinju tek na pritisak, što određenih susjednih država, što onoga što je proces evropskih integracija. Crna Gora je trebalo gotovo dvije decenije da otvori neke od tih procesa, što sasvim dovoljno govori o tome koliki je stepen nespremnosti da se oni, koji nose najveći stepen odgovornosti, procesiraju.
Mislim da to nije dobra poruka, ni susjedima, a ni onima koji očekuju da svoje društvo konsoliduju u pravcu Evropske unije. Realno govoreći, Evropska unija još uvijek nema dovoljan fokus na pitanje suočavanju sa prošlošću. Ona tek u ovom trenutku, pošto se već pokazuju posljedice potiskivanja tog važnog i traumatičnog pitanja, počinje time ozbiljno da se bavi. Nadam se da će to ubrzati i djelotvornost naših sudskih postupaka, imajući u vidu i složenost situacije na političkom spektru.
Crnogorski parlament napravio veliki iskorak
RSE: Kako je moguće da se suočimo sa prošlošću, ako je politička elita ista i danas, kakva je bila prije 20 godina?
Uljarević: Veoma teško. Tu treba da budemo iskreni, ali mislim da je prvi, jedini i najpotrebniji korak utvrđivanje činjenica. Onog trenutka kada utvrdimo činjenice, to će biti mapa puta i za dalji rad državnih organa, prevashodno tužilaštva i sudstva, ali i samih žrtava, koje očekuju pravdu i koje očekuju da dobiju jednu vrstu kompenzacije, kroz ono što je činjenično stanje.
Mi ne možemo da utičemo direktno na istinski proces pomirenja. Pomirenje je jedna drugačija kategorija. Ono što možemo da uradimo je da nedvojbeno utvrdimo činjenice. Na osnovu toga vjerujem da ćemo imati dovoljno dobru startnu poziciju. Nadam se da će neki ljudi, koji su u određenim strukturama odlučivanja, na taj način biti primorani da se povuku iz tog procesa.
RSE: Centar za građansko obrazovanje i vi, dio ste REKOM-a, inicijative za formiranje regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na području bivše Jugoslavije. Uspjeh te ideje svakako neće biti moguć bez podrške političara, posebno onih sa vrha. Koliko je realno da dobijete iskrenu i konkretnu podršku?
Uljarević: Mi smo dobili neke značajne političke podrške od predsjednika i parlamenata. Prije svega bih podvukla da je crnogorski Parlament napravio jedan veliki iskorak. Bila sam veoma pozitivno iznenađena. Imali smo nacionalne konsultacije sa političarima, prve konsultacije tog tipa u regionu. Predsjednici gotovo svih poslaničkih klubova su pozdravili ideju REKOM-a i izrazili spremnost da učestvuju u njenom daljem oblikovanju. Taj skup nije organizovao Centar za građansko obrazovanje, već Centar i Skupština, u ime Komisije, što daje dodatnu institucionalnu dimenziju.
Predsjednici gotovo svih poslaničkih klubova su pozdravili ideju REKOM-a i izrazili spremnost da učestvuju u njenom daljem oblikovanju.
Nakon toga su slijedili sastanci sa predsjednikom Hrvatske i Srbije, koji su dali svoju punu podršku samoj ideji REKOM-a i izrazili želju da učestvuju u prevazilaženju izazova koji stoje pred nama. To je nešto što je bilo jako neprijatno podržati na političkom nivou jer teško možete da nađete argumente kojima ćete odbraniti stav da nam treba utvrđivanje činjeničnog stanja. Ipak se nadam, da će to što su javno izrečena opredjeljenja naših političara, kao i drugih političara u regiji, biti izvjesna vrsta njihove obaveze u daljem postupanju i da ćemo, ako ništa drugo, moći da ih držimo kao taoce sopstvenih riječi i na taj način ovu ideju da afirmišemo i dalje primjenjujemo.
Mi možemo dosta da uradimo, ali će zaista ono što se zove uspjeh funkcionisanja i održivosti REKOM-a, u punoj mjeri zavisiti od političara, a oni već preuzimaju tu vrstu odgovornosti. Nadam se da je neće prokockati onako kako su to uradili početkom devedesetih godina.
RSE: Koliko će trajati proces pomirenja? Kada bi, po vama, trebao da bude završen, budući da dobijate podršku sa najviših adresa u regionu?
Uljarević: Ne bih se upuštala u to. Mislim da je to vrlo teško pitanje, ali je moguće dati neku vrstu odrednice u procesu prikupljanja činjenica. To može da se uradi za nekoliko godina, uz puno posvećenost državnih organa, uz punu političku volju, uz ono što je do sada postojalo i što će postojati, a to je veliki rad ljudi iz civilnog sektora, bilo na individualnoj ili organizacionoj osnovi.
Pomirenje je jedna drugačija, šira i viša kategorija. To je izraz naše lične volje. Jedini način da mi ljude dovedemo do tog nivoa jeste da svi na svojim stranama pokažemo da smo spremni da identifikujemo ideologe, inspiratore, egzekutore i one koji su prikrivali zločin i da na taj način uđemo u jedan otvoren i iskren dijalog, koji nas može voditi ka pomirenju.
