Spomen ploča s ustaškim sloganom Za dom spremni preseljena je ovih dana iz Jasenovca u obližnju Novsku. Vlada je pregovarala s postavljačima ploče, veteranima iz Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i dogovorila takvo rješenje. Dok se ne pronađe cjelovito i na zakonu zasnovano. U međuvremenu donijeli su, kako tvrde, tehničko rješenje po kojemu se grb udruge HOS, čiji je sastavni dio natpis Za dom spremni, može koristiti. Svugdje osim u Jasenovcu.
U HOS-u su proglasili pobjedu, oporba je proglasila poraz Vlade, koalicijski partneri su nezadovoljni.
Premijer Andrej Plenković, kada se suočio s pločom u Jasenovcu, prije devet mjeseci, izjavio je kako je to ''delikatno pitanje''. Sada mu je Za dom spremni ''neprihvatljiv''. Predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović bio je to ''stari hrvatski pozdrav'', pa kada nije bila u stanju dokazati tu starost i za nju je sada postao ''neprihvatljiv''.
Država se, (ne)djelovanjem svojih čelnih ljudi nastavila sramotiti.
Oportunizam, zabijanje glave u pijesak, neodlučnost i kalkulanstvo kumovali su ovakvom slijedu događaja. Svi su nezadovoljni, rješenje problema se odgađa, a ono koje se nazire ne sluti na dobro.
Podloga koja je već najavljena kao temelj budućih zakonskih rješenja bit će mišljenje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. To je tijelo Vlada osnovala prije šest mjeseci kada se suočila s problemom natpisa u Jasenovcu. Do sada nema rezultata njegovog rada. Već smo na ovom mjestu napisali da to Vijeće ima u sebi ugrađenu sistemsku grešku. Demokratska država ne formira posebna tijela za svjetonazorska pitanja i povijesne istine i to s ciljem, kako je to premijer obrazložio, da donese ''preporuke pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima''. Neki su stručnjaci odbili ući u Vijeće, neki koji su po svome profesionalnom statusu i referencama nezaobilazni, nisu niti pozvani. U Vijeću ima priznatih stručnjaka, ima i totalnih anonimusa, ima i ostrašćenih pamfletista. Rezultat njihovog rada teško da će moći riješiti problem.
Jer, problem vlasti neće ni da imenuju. On nije u ostavštini ''nedemokratskih režima'', već u neprevladanom ustaškom nasljeđu.
- Pročitajte i ovo: Igrokaz oko ploče sa ustaškim pozdravom | Ploča koja vrijeđa žrtve ustaškog logora
Odnos prema Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) kamen je spoticanja vlasti Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) od samog početka konstituiranja suvremene hrvatske države. Zaklanjanje iza teze o ''jednakim totalitarnim režimima'' samo je mantra za neupućene. To je desničarska podvala kojom se želi rehabilitirati poraženi ustaški fašizam.
Zbivanja proteklih dana do kraja su ogolili tu situaciju. Višemjesečno nereagiranje Vlade na ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, uz tumačenje da taj pozdrav u grbu HOS-a nema veze s ustaštvom i NDH, već je počast poginulim braniteljima, demantiran je s kompetentnog mjesta – od strane utemeljitelja HOS-a i njegovih prvaka. Za dom spremni jest ustaški pozdrav i zato jest u grbu te, u početku paravojne a potom ozakonjene formacije. Ustaše su nam bili uzori, zato su se vojne jedinice zvale po Rafaelu Bobanu i Juri Francetiću, redom izjavljuju HOS-ovi prvaci. Zbivanja proteklih mjeseci s (polu)legalizacijom toga pozdrava oskolilo ih je, više i ne pokušavaju zakukuljiti Za dom spremni u neki ''stari hrvatski pozdrav''. Takvim ga drže valjda još jedino šefica države, poneki katolički biskup i nogometaš Joe Šimunić.
Tko još vjeruje da Vlada iskreno, temeljito i odgovorno želi riješiti problem s ustaškim nazivljem?
O izvornoj HOS-ovoj inspiraciji ustaštvom, NDH i Antom Pavelićem, ratnim ciljevima s ''Hrvatskom do Drine'', o zločinima koji nisu bili samo sporadični, nezavisni mediji, civilne udruge, pojedini intelektualci i rijetki političari ukazivali su od početka. Takvi stavovi, dokumentirani nebrojenim dokazima, po kratkom postupku su etiketirani kao objede ''nacionalnih izdajica'', ''jugokomunističkog ološa''. Vlada je kao pregovarača o ploči u Jasenovcu prihvatila osobu koja je deklarirani ustaša, poznat po proglašavanju Ante Pavelića ''najvećim sinom hrvatskog naroda'', a jasenovačkog logora ''lječilištem otvorenog tipa''. Ta je osoba predvodila marševe crnokošuljaša ulicama Knina koji su pjevali ustaške pjesme. Sam je nosio na odjeći natpis ''369. Staljingrad 1942'', referirajući se na 369. pješačku pukovniju vojske NDH koja je, rame uz rame s nacistima, opsjedala Staljingrad. Last but not least, ta osoba, danas poduzetnik, osuđivana je zbog prijevare u gospodarskom poslovanju, uz to je i porezni utajivač. Tipični ustaški domoljub. Prihvaćajući ga za partnera u pregovorima o ploči u Jasenovcu Vlada Andreja Plenkovića ponijela se blasfemično.
Tko još vjeruje da Vlada iskreno, temeljito i odgovorno želi riješiti problem s ustaškim nazivljem?
Podloga za rješenje postoji u Ustavu, u odlukama Ustavnog suda, u kaznenom zakonu u dijelu kojim se regulira zločin iz mržnje i poziv na diskriminaciju, a postoji, istina mršava, ali ipak postoji i sudska i politička praksa (potezi Ive Sanadera). Na sve se to Andrej Plenković oglušio.
Opredijelio se za soluciju kojom će se zapetljati još više. A s njim i Hrvatska.
Facebook Forum