Sva silina izbjegličke drame kojoj se ne vidi kraj i koja trese temelje krhke evropske građevine jednim svojim krakom stigla je i u Hrvatsku.
Hrvatska je položila prvi ispit, onaj humanitarni. Otvorila je granice, pustila je u zemlju tisuće izbjeglica s Bliskog istoka. Eskalacija krize na mađarskoj granici senzibilizirala je javnost, pokrenula medije. Vlada je čvrsto ostala pri stavu da neće slijediti mađarski primjer. Izrazila je i spremnost za prihvatom daleko većeg broja ljudi od onog okvirno predloženog, uz upozorenje da su mogućnosti prihvaćanja ograničene.
Još iste, prve noći, s rastom broja izbjeglica, nastupili su i problemi. Registracija, smještaj, prehrana, sve je to za mali pogranični Tovarnik odjednom postao pretežak zalogaj. Nervoza na obje strane. Tako se nastavilo i drugog dana, kada je napisan ovaj tekst. A prava navala izbjeglica tek se očekuje.
Hrvatska se odlučila za poštivanje evropskog zakonodavstva. Ali, evropski se poredak ruši naočigled. Već desetak zemalja izvuklo je po jednu ciglicu iz te krhke građevine. Takozvani Dublinski postupak koji regulira postupanje s tražiteljima azila i predviđa da se azilant registrira, zbrinjava, a potom i razrješava njegov status, u prvoj zemlji EU u koju uđe, već je duboko narušen. Najprije je, nakon odluke Ustavnog suda Njemačke, Grčka zbog složene situacije oslobođena obveze da ga primjenjuje, pa je ta zemlja naprosto propustila desetke tisuća ljudi dalje na sjever. Potom ga je Mađarska odbila primijeniti, a i neke druge zemlje najavljuju sličnu praksu. Nacionalni egoizam i ksenofobija rastu. Osim toga, Dublinski postupak regulira isključivo tretman tražitelja azila, a posve je jasno da su ogromna većina ljudi pristiglih iz Sirije, Iraka i drugih kriznih zemalja klasične izbjeglice, a tek u manjem broju azilanti i imigranti.
Hrvatska ih sada registrira i zbrinjava, ali što će biti sutra? Evropa ne dopušta da ih naprosto prosljeđuje dalje. Razgovori sa Slovenijom i Austrijom su započeli, ne treba očekivati brzo i jednostavno rješenje. Gdje će se ti ljudi vratiti?U Srbiju? Gdje će ih vratititi Srbija? U Makedoniju ili Grčku? Teško.
Izvjesno je jedino da izbjeglički val u Hrvatskoj neće samo proći. Rješenje nije brzo na vidiku. Je li Hrvatska pripremljena i za eventualni dulji boravak izbjeglica? Dojam je da nije. Je li napravljen program prihvaćanja jednog broja ljudi na neko razdoblje, pa i trajnije. Nije.
Humanitarni problem, za očekivati je, uskoro će postati politički.
Predsjednica Grabar-Kitarović podržava humanitarno prihvaćanje izbjeglica, ali kaže da je za nju na prvom mjestu sigurnost hrvatskih građana i stabilnost države. Drži da se u Hrvatsku ne može ulaziti preko kukuruzišta i da granicu treba čvršće nadzirati. Najavljujući sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti šefica države naglasak želi staviti na sigurnosne, gospodarske i socijalne aspekte krize.
U Hrvatskoj uskoro započinje predizborno vrijeme. Je li najnovija izjava predsjednice Republike naznaka da bi njezina matična stranka, HDZ, mogla promijeniti dosadašnji načelni stav da Hrvatska neće zatvarati granice? Lider HDZ-a Karamarko izjavljuje da ne vjeruje u integraciju i da Hrvatska ima vlastite probleme s nezaposlenošću.
Što izbjeglica bude više i što se dulje budu zadržavali u Hrvatskoj, napetost će rasti. Moguće je jačanje protuimigrantskih stavova. Mađarsko rješenje se već zastupa i u nekim mainstream medijima. Karakteristično je ponašanje Katoličke crkve. Jasni poziv pape Franje da svaka katolička župa, svetište ili zajednica zbrine barem jednu obitelj, ovdje je praktički ignoriran. Crkva se opredjeljuje za klasično djelovanje putem Caritasa i apeliranja na vjernike. Sebe kao instituciju ne vidi kao aktivnog udomitelja. Tim je vredniji usamljeni primjer karlovačkog župnika Antuna Sente koji je osobno udomio dvije izbjegličke obitelji.
U Hrvatskoj dolaze dani iskušenja. Na ispitu nije samo elementarna humanost, već i politička zrelost, organiziranost i efikasnost države.
Ali čak ako sve bude funkcioniralo i ako se zbrinjavanje velikog broja izbjeglica bude odvijalo bez većih trauma, problem se ne može riješiti u Hrvatskoj.
On se rješava tamo gdje je nastao, uz fer pomoć svih koji je mogu pružiti.
Povjerenica Evropske komisije Cecilia Malstrom izjavila je da će izbjeglica biti dok bude diktatora i sukoba u evropskom susjedstvu.
Ne čini li vam se da je gospođa nešto ispustila?
A od cjelovitog odgovora na pitanje o uzrocima ne ovisi samo aktualna izbjeglička kriza, već i sigurna budućnost svijeta kojeg poznajemo.
