Hrvatski je Sabor posljednjeg dana zasjedanja uoči dugog ljetnog odmora donio solomonsku odluku. Poslao je zahtjev za raspisivanjem referenduma o javnoj upotrebi manjinskog jezika i pisma Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti.
Vladajuća većina na čelu sa SDP-om priklonila se rješenju koje je bilo politički najoportunije i objektivno najlogičnije. Snagom svojih ruku u parlamentu mogla i je odbaciti referendum – što jest njihov javno iznesni politički stav – ali su procijenili da je svođenje ove zapaljive materije na ustavno-pravni teren najbezbolnije.
Grupa građana koja se naziva Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupila je 576.388 pravovaljanih potpisa sa zahtjevom da se raspiše državni referendum kojim bi ograničilo pravo na javnu upotrebu manjinskog jezika i pisma. Ono bi vrijedilo samo u sredinama gdje pripadnici manjine čine najmanje polovinu stanovništva, a ne kao do sada trećinu stanovništva.
Svojedobni pokušaj primjene postojećeg zakona u Vukovaru, postavljanjem natpisa na ćirilićnom pismu na pojedine javne ustanove, izazvao je nerede i demonstracije u organizaciji spomenutog Stožera. Nasilje se valjalo ulicama, jezik mržnje i netolerancije opet su izborili pravo građanstva. Javna scena se nagnula na desno.
Donošenje Ustavnog zakona koji pripadnicima manjina garantira javnu upotrebu njihovog jezika i pisma bio je jedan od uvjeta hrvatskog pristupanja Evropskoj uniji. Smanjenje dosegnutih prava ne bi bilo samo gaženje obećanja i prevara institucija EU, bilo bi civilizacijski korak natrag. Redukcija demokracije.
To dobro znaju politički i intelektualni pokrovitelji inicijative. I ne haju. Jer to jest njihov program – nacionalistička rekonkvista, isključivanje drugih i drugačijih iz javnog života, u konačnici redukcija demokracije.
Licemjerna je uloga Katoličke crkve u ovoj priči. Priklonili su se stavu da ćirilica možda vrijeđa osjećaje stradalnika i ''većine''.
Licemjerna je uloga Katoličke crkve u ovoj priči. Priklonili su se stavu da ćirilica možda vrijeđa osjećaje stradalnika i ''većine''. Koncilski duh odavno je napustio Kaptol. Ako se ikada i nastanio na toj adresi.
Uzalud je u Saboru Milorad Pupovac pokušavao podsjetiti zastupnike što je ćirilica i što su manjinska prava Hrvatskoj, govoreći im i da su se na Gornji grad popeli Ćirilometodskom ulicom, da su najvažniji hrvatski javni dokumenti do XVI stoljeća pisani ćirilicom, da je 1941. bila zakonski zabranjena, a Srbi kao i njihovo pismo protjerivani i istrebljivani. Je li doista problem ''preostala ćirilična sitnež u Hrvatskoj?'', upitao je ne bez ironije svoje kolege. Podsjetio ih je i da su ranije bili za Ustavni zakon o manjinskim pravima, pa će vjerojatno opet ako dođu na vlast. Obasut je salvama uvreda od strane HDZ-eovih zastupnika.
HDZ je u cijeloj ovoj otužnoj farsi odigrao perfidnu ulogu. A ta stranka računa da će uskoro opet preuzeti državno kormilo u Hrvatskoj.
U Saboru nisu digli ruke za upućivanje referendumskog pitanja Ustavnom sudu na ocjenu, suzdržali su se ili napustili sabornicu. Kao stranački stav prethodno su podržali upravo to rješenje. Tako su glasali i na parlamentarnim odborima.
Sam predsjednik stranke Tomislav Karamarko potpisao je referendumski zahtjev i osobno sudjelovao u koloni koja je fizički spriječila službenu državnu delegaciju u namjeri da sudjeluje na obilježvanaju vukovarske tragedije. Poslije se priklonio stavu da referendum nije potreban, a i od kolone se neodređeno ogradio.
Prihvaćajući suštinske zahtjeve Stožera i ne ograđujući se uvjerljivo od nasilja i niza ekscesa, HDZ je bitno utjecao na pogoršanje političke klime u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana. Vukovarski Stožer je na posljednjim lokalnim izborima javno podržao HDZ, tako da nema spora tko tu kome pripada. Prvi čovjek Stožera najavljuje nove radikalne zahtjeve, javno žali što je integracija Vukovara i Hrvatskog Podunavlja izvršena mirnim a ne vojnim putem, nekažnjeno, i lažno, oca šefa države faktički prokazuje kao udbaškog likvidatora.
HDZ je taktički uzmaknuo. Vjerojatno pod evropskim pritiskom odustao je od ultimativne podrške ''antićirilićnom referendumu'' i verbalno se priklonio rješenju da Ustavni sud izrekne pravorijek. Vidjeli smo i kako su to izveli – rekli su da, ali su odbili glasati.
Poruka ''svojima'' je jasna – zna se za što smo mi, ali morali smo. Pričekajte.
Ustavni sud će, kako većina stručne i političke javnosti očekuje, proglasiti referendumsko izjašnjavanje o upotrebi manjinskog jezika i pisma neustavnim.
Time će privremeno biti zaustavljena društvena konfrontacija.
Ćirilica će ostati na čekanju.
Ako HDZ dođe na vlast, teško je za očekivati njezinu reafirmaciju u javnoj upotrebi. I neće trebati mijenjati zakone.
A to se i željelo.
