Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom preko video-linka (iz Banjaluke) Dragana Vujčića, inženjerca 43.bataljona VRS-a iz Prijedora u vrijeme rata.
Obrana je dovela Vujčića kako bi dao iskaz da nije znao za korištenje strojeva i mehanizacije VRS-a za pokapanje ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti u masovne grobnice poput Tomašice - gdje je pronađeno na stotine žrtava, dok je optužba istaknula u unakrsnom ispitivanju - kako svjedok za to nije znao budući da nije ni boravio na prijedorskom ratištu.
„Ljudstvo iz njegove jedinice nije ni na koji način sudjelovalio u tim pokapanjima u Tomašici. Sve tvrdnje da je on bio u Tomašici su netočne jer je prvi put za nju čuo u medijima kad je počelo iskapanje tijela.“, pročitao je sažetak Vujčićevog iskaza branitelj Miodrag Stojanović, opisujući kako je svjedok boravio sa svojom jedinicom VRS-a najviše kod Gradačca od 1992.godine, nakon što je prethodno 1991.godine boravio u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, JNA na ratištu u Hrvatskoj.
„Niste bili niti u šestom ni u sedmom mesecu 1992. godine? Kažete da ste bili na ratištu do 1995.godine i ne znate ništa o tome - što se događalo na području (rudnika) Ljubije?“, ispitivala je pak svjedoka obrane tužiteljica Silvija Daskoli (Sylvia D'Ascoli) u unakrsnom ispitivanju.
„Nisam znao ništa, sve do ovog iskapanja, nisam ni za logore znao, ništa.“, ponovio je Vujčić više puta.
Tužiteljica je pokazala dokument prema kojem su određene jedinice 43. brigade bile u Prijedoru i koristile mehanizaciju mobiliziranu iz rudnika Ljubija 1992.godine i 1993.godine, poput zapisnika o korištenju buldožera i goriva.
„Jeste li znali da je područje Luke bilo u vlasništvu rudnika Ljubija?“, upitala je tužiteljica.
No Vujčić je pokazane dokumente vezivao jedino uz poslove na probijanju ceste prema Gradačcu gdje je bio.
Svjedok nije „znao ništa o Prijedoru“
Svjedok obrane je potvrdio tužiteljici kako su s druge strane njegovi zapovjednici, koji su spomenuti – često dolazili u Prijedor. Sucima je također naveo – da ne zna je li su se strojevi iz njegove brigade koristili van Gradačca gdje je bio lociran.
Tijekom dodatnog ispitivanja Vujčića obrana je pokušala prikazati kako se u zapovjedi o korištenju mehanizacije 43.brigade VRS-a spominjalo ime mjesta (Luke) koje je zapravo bilo u drugoj općini, a ne prijedorskoj, budući da je isto.
„Ne znam što znači - ni ime, ni brojevi, neka skraćenica.“, odgovorio je svjedok, makar mu je sudac Alphons Orie pokušavao „osvježiti pamćenje“ spominjući da su brojevi oznaka određene mašinerije.
Tužiteljstvo drži Mladića zapovjedno odgovornim za Tomašicu budući da je u svom ratnom dnevniku 1993.godine upisao da su u tom dijelu rudnika Ljubija pokopani ostaci tisuća ubijenih stanovnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Obrana pak u svom dokaznom postupku prebacuje odgovornost s vojske na lokalne vlasti bosanskih Srba, policiju i Teritorijalnu obranu.
VIDEO LINK: Dio iskaza Vujčića
Vještak obrane suočen s odgovornošću za sporne operacije VRS-a
Nakon iskaza Vujčića s višednevnim svjedočenjem je nastavio vojni vještak obrane Mitar Kovač, umirovljeni general Vojske Srbije (prethodno JNA pa VJ) i predavač na Vojnoj akademiji u Beogradu.
Nakon što je u glavnom iskazu ustvrdio da je rat u BiH bio građanski, u nastavku unakrsnog ispitivanja tužiteljstvo je dovodilo u pitanje njegovu vjerodostojnost ukazujući kako je i Kovač (rodom iz Kalinovika kao i optuženi) sudjelovao u ratnim operacijama i strategiji spomenutog rata.
„Vi ste osobno sudjelovali u operacijama ostvarivanja tih (6) strateških ciljeva tijekom rata?“, upitao je Kovača tužitelj Adam Weber citirajući i riječi vodećih zapovjednika VRS-a iz spornog vremena.
Poput govora generala Mladića - tijekom referiranja o uspjehu operacije „Lukavac 93“, o cilju izlaska VRS-a na more, tijekom ofanzivne akcija presijecanja koridora od Trnova do Goražda - kojom se zatvorilo i Sarajevo te o cilju povezivanja osvojenih teritorija u cjelovitu srpsku državu.
Tužiteljstvo o strateškom cilju etničkog čišćenja
Svjedok je izbjegavao dati direktan odgovor i tumačenje spomenutih ciljeva, dok je tužitelj potom podsjetio i da je 1.strateški cilj snaga bosanskih Srba – bio etničko razdvajanje srpskog od druga dva naroda u BiH, a čijim je izvršavanjem prema optužbi počinjen progon, negdje i s razmjerom genocida.
Kovač je nastavio ustrajati na svojoj tezi – o ratu u BiH kao građanskom, optužujući Haški sud za pristranost i selektivno prihvaćanje činjenica, kao i onemogućavanju njemu – kao vještaku obrane – da dođe do svih potrebnih materijala.
Također je pokušao prikazati kako se etničko čišćenje nije dogodilo akcijama VRS-a zbog ostvarivanja 1.strateškog cilja (proklamiranog na Skupštini bosanskih Srba), već da se razdvajanje naroda događalo spontano – tijekom cijelog rata.
Kako bi osporio njegove tvrdnje o „građanskom ratu u BiH“ i negiranje da je Srbija sa svojim jedinicama sudjelovala u njemu, tužitelj Weber je pročitao zapisnik sa sastanka političko-vojnog vodstva bosanskih Srba s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, na kojem se komentiralo zauzimanje Zvornika i mijenjanje strukture stanovništva - u mjestu koje je 1992.godine etničko očišćeno od strane snaga bosanskih Srba i dobrovoljaca iz Srbije, poput Arkanovaca.
Iskaz će Kovač nastaviti i u četvrtak.
VIDEO LINK: Dio unakrsnog ispitivanja Kovača
