U kemijskoj industriji, od kada se krenulo sa privatizacijom tvornica na bh. način, samo u Tuzlanskom kantonu ugašeno je 1.500 radnih mjesta. Na tisuće je još radnika koji su u stalnim štrajkovima jer njihove tvornice su pred zatvaranjem. Spas traže od vlada ove zemlje, premijera, ministara. Traže da se omogući da tvornice rade, jer to bi značilo očuvanje njihovih radnih mjesta, a ovoj zemlji razvoj.
Dok se radnici bore da spasu tvornice od kojih su živjeli njihovi pradjedovi, djedovi i očevi, sadašnje ministre i premijere, kao i njihove savjetnike i suradnike čuva policija. Čuva ih od činjenice da gladnim ljudima trebaju objasniti tko će odgovarati za kriminalne privatizacije zbog čijih su posljedica radnici danas na ulicama, a zemlja bez prihoda.
U želji da spase jedinu tvornicu deterdženata u BiH – Ditu, u kojoj je nekada bilo uposleno preko tisuću radnika, radnici ove tvornice ostali su zatečeni kada ih je pred zgradom Vlade TK dočekao kordon policije u namjeri da ih spriječe da održe prosvjede. Vlada TK bila je oblijepljena žutim trakama, a cijeli vozni park bio je izmješten. Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata radnika Dite, kaže da je takva slika primjer demokratske države u kojoj žive:
„Ovo je dokaz prave države. Na nas 100 radnika Dite vidite koja je policija. A da njih pitam da oni nemaju 47 mjeseci staža i 21 platu, bi li se oni ovako kao mi ponašali. Ovo je kulturno kako se mi ponašamo. Ovo je dokaz da štite kriminalce. Mi imamo dokaze da je napravljen privredni kriminal - čuli ste da se i Tužilaštvo TK oglasilo o našoj prijavi.“
Da bi sve izgledalo daleko apsurdnije, u toj istoj zgradi vlade, koju je čuvala policija, nalazi se i Ministarstvo socijalne politike čiji niti jedan predstavnik nije stao pred radnike Dite, koji su već dvije godine socijalni slučajevi ove zemlje.
Dita je samo primjer nestajanja kemijske industrije, koja je ovdje nekada bila okosnica življenja. Jedan od najboljih košarkaških klubova u bivšoj Jugoslaviji zvao se upravo Sloboda Dita. Danas je kemijska industrija na koljenima, upozorava predsjednica granskog Sindikata kemije i nemetala Federacije BiH Kata Iveljić.
„Mi ne možemo dozvoliti da se nakon 10 godina privatiziranih naših preduzeća prava smanjuju. Na dan privatizacije, kada su se sklapali kupoprodajni ugovori, koliki je broj uposlenih bilo? A danas smo izgubili 1.500 radnih mjesta“, napominje Iveljić.
Upozoravanje na anomalije
Sindikalci različitih tvornica ove grane industrije upozoravaju da je politika davno upetljala svoje prste u uništavanje tvornica procesom privatizacije. Pitaju se kako je moguće da su tek tako davane tvornice u privatizaciju, a nikada poslije nije niti jedna vlada nije poslala inspekciju u tvrtke čiji poslodavci ni po 15 godina radnicima nisu uplaćivali radni staž, niti isplaćivali plaće:
„Bez obzira da li je to državni ili je privatni kapital, poluge su u vladi inspekcije rada, finansijske policije, porezna uprava. U momentu kada radnicima nije uvezan radni staž - za primjer ću vam navesti Ditu: kada je porezna uprava pravila sporazume sa poslodavcem, nije niko pitao sindikat ni radnike, oni su potpisali taj sporazum - zašto ta ista porezna uprava đdanas ne aktivira hipoteke i ne izmiri obaveze prema radnicima? Zašto vlada mirno posmatra?“
Sumnjiva je privatizacija i u nekadašnjoj lukavačkoj koksari, danas “Global ispat koksnoj industriji” koja broji tisuću radnika. Predsjednik Sindikata ove tvornice Mirsad Imamović upozorava na brojne malverzacije privatnih vlasnika iz Indije koji imaju i zaštitu vlasti.
„Sve anomalije primijetili smo na vrijeme i upozoravali, a to je redefinisanje osnovnog ugovora koji je tako nakardno napravljen da neko ko ima 31 posto kapitala ima upravljačku strukturu 51 posto. To je po nama neprirodno. Mislim da nikakvi zakoni ne govore da tako može poslovati društvo. Sjećam se dobro, prilikom formiranja GKIL-a da je vlada tobože formirala ekspertnu grupu za praćenje provedbe ugovora - i nadam se, ako bude ove države, da će neko ipak morati odgovarati za ovo kriminalno djelo“, naglasio je Imamović.
Jedina domaća farmaceutska kuća Bosnalijek već godinu dana nema direktora, što je veoma ugrozilo njeno poslovanje. Predsjednik Sindikata Edhem Mulaosmanović ističe za RSE da, nastavi li se ovako, jedina farmaceutska kuća u BiH bi mogla biti ugašena:
„U ovom trenutku procesi koji su doveli do toga da se konačno riješi taj problem su zaustavljeni iz razloga što je osporena Komisija za vrijednosne papire FBiH, koja inače uređuje cjelokupno tržište Federacije. Na slučaju Bosnalijeka ona je osporena i mi smo opet dovedeni u situaciju blokade.“
Radnici su već uvidjeli da u vladama ove zemlje i nemaju velik oslonac, niti razumijevanje. Nitko, zapravo, još uvijek nije ni svjestan kakva socijalna i ekonomska katastrofa ovoj zemlji prijeti uništi li se kemijska industrija.
Dok se radnici bore da spasu tvornice od kojih su živjeli njihovi pradjedovi, djedovi i očevi, sadašnje ministre i premijere, kao i njihove savjetnike i suradnike čuva policija. Čuva ih od činjenice da gladnim ljudima trebaju objasniti tko će odgovarati za kriminalne privatizacije zbog čijih su posljedica radnici danas na ulicama, a zemlja bez prihoda.
U želji da spase jedinu tvornicu deterdženata u BiH – Ditu, u kojoj je nekada bilo uposleno preko tisuću radnika, radnici ove tvornice ostali su zatečeni kada ih je pred zgradom Vlade TK dočekao kordon policije u namjeri da ih spriječe da održe prosvjede. Vlada TK bila je oblijepljena žutim trakama, a cijeli vozni park bio je izmješten. Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata radnika Dite, kaže da je takva slika primjer demokratske države u kojoj žive:
„Ovo je dokaz prave države. Na nas 100 radnika Dite vidite koja je policija. A da njih pitam da oni nemaju 47 mjeseci staža i 21 platu, bi li se oni ovako kao mi ponašali. Ovo je kulturno kako se mi ponašamo. Ovo je dokaz da štite kriminalce. Mi imamo dokaze da je napravljen privredni kriminal - čuli ste da se i Tužilaštvo TK oglasilo o našoj prijavi.“
Da bi sve izgledalo daleko apsurdnije, u toj istoj zgradi vlade, koju je čuvala policija, nalazi se i Ministarstvo socijalne politike čiji niti jedan predstavnik nije stao pred radnike Dite, koji su već dvije godine socijalni slučajevi ove zemlje.
Dita je samo primjer nestajanja kemijske industrije, koja je ovdje nekada bila okosnica življenja. Jedan od najboljih košarkaških klubova u bivšoj Jugoslaviji zvao se upravo Sloboda Dita. Danas je kemijska industrija na koljenima, upozorava predsjednica granskog Sindikata kemije i nemetala Federacije BiH Kata Iveljić.
„Mi ne možemo dozvoliti da se nakon 10 godina privatiziranih naših preduzeća prava smanjuju. Na dan privatizacije, kada su se sklapali kupoprodajni ugovori, koliki je broj uposlenih bilo? A danas smo izgubili 1.500 radnih mjesta“, napominje Iveljić.
Upozoravanje na anomalije
Sindikalci različitih tvornica ove grane industrije upozoravaju da je politika davno upetljala svoje prste u uništavanje tvornica procesom privatizacije. Pitaju se kako je moguće da su tek tako davane tvornice u privatizaciju, a nikada poslije nije niti jedna vlada nije poslala inspekciju u tvrtke čiji poslodavci ni po 15 godina radnicima nisu uplaćivali radni staž, niti isplaćivali plaće:
„Bez obzira da li je to državni ili je privatni kapital, poluge su u vladi inspekcije rada, finansijske policije, porezna uprava. U momentu kada radnicima nije uvezan radni staž - za primjer ću vam navesti Ditu: kada je porezna uprava pravila sporazume sa poslodavcem, nije niko pitao sindikat ni radnike, oni su potpisali taj sporazum - zašto ta ista porezna uprava đdanas ne aktivira hipoteke i ne izmiri obaveze prema radnicima? Zašto vlada mirno posmatra?“
Sumnjiva je privatizacija i u nekadašnjoj lukavačkoj koksari, danas “Global ispat koksnoj industriji” koja broji tisuću radnika. Predsjednik Sindikata ove tvornice Mirsad Imamović upozorava na brojne malverzacije privatnih vlasnika iz Indije koji imaju i zaštitu vlasti.
„Sve anomalije primijetili smo na vrijeme i upozoravali, a to je redefinisanje osnovnog ugovora koji je tako nakardno napravljen da neko ko ima 31 posto kapitala ima upravljačku strukturu 51 posto. To je po nama neprirodno. Mislim da nikakvi zakoni ne govore da tako može poslovati društvo. Sjećam se dobro, prilikom formiranja GKIL-a da je vlada tobože formirala ekspertnu grupu za praćenje provedbe ugovora - i nadam se, ako bude ove države, da će neko ipak morati odgovarati za ovo kriminalno djelo“, naglasio je Imamović.
Jedina domaća farmaceutska kuća Bosnalijek već godinu dana nema direktora, što je veoma ugrozilo njeno poslovanje. Predsjednik Sindikata Edhem Mulaosmanović ističe za RSE da, nastavi li se ovako, jedina farmaceutska kuća u BiH bi mogla biti ugašena:
„U ovom trenutku procesi koji su doveli do toga da se konačno riješi taj problem su zaustavljeni iz razloga što je osporena Komisija za vrijednosne papire FBiH, koja inače uređuje cjelokupno tržište Federacije. Na slučaju Bosnalijeka ona je osporena i mi smo opet dovedeni u situaciju blokade.“
Radnici su već uvidjeli da u vladama ove zemlje i nemaju velik oslonac, niti razumijevanje. Nitko, zapravo, još uvijek nije ni svjestan kakva socijalna i ekonomska katastrofa ovoj zemlji prijeti uništi li se kemijska industrija.