Dušica Lukrecija Ikić Cook je profesorica engleskog jezika i književnosti. Svoju karijeru gradila je u različitim međunarodnim nevladinim organizacijama. Tri godine bila je koordinatorica odnosa s javnošću za Humanitarni ured Europske komisije (ECHO) za Makedoniju, Albaniju, Kosovo i Crnu Goru. Građanska je aktivistica i poduzetnica.
Posebno je uključena u borbu za prava djece samohranih roditelja. Odlučila je ući u politiku jer smatra da idealizirana slika njene domovine, koju nosi u sebi, nije ni blizu realnosti sa kojom se suočava.
Ikić Cook: U jednom momentu sam ja shvatila da je bespredmetno kritikovati putem društvenih mreža i širiti svoje nezadovoljstvo među poznanicima i prijateljima na sjedeljakama ili druženjima, nego da je potrebno da poduzmemo konkretne akcije kako bismo poboljšali ono za šta smatramo da mu je potrebno poboljšanje. Jedini način da to uradimo jeste da se politički angažujemo. Ja ne mislim da su žene jedine koje mogu napraviti promjenu, niti da sve zavisi samo od žena. Često čujem da je politika prljava, a da su svi političari isti. Jedna moja koleginica je na to rekla: „Meni je dosta i ja želim da pokažem da nije tako i da postoje ljudi koje ne možeš kupiti i koji nisu zastupnici isključivo vlastitih džepova.“ Upravo to je i moj stav. U vezi s tim smatram da svako, bilo da je žena ili muškarac, ko ulazi u ovu utrku bez uskogrudih, ličnih motiva može napraviti promjenu.
Ikić Cook: Znam da je za bilo kakav uspjeh potrebno mnogo rada, mnogo učenja i požrtvovanosti. S druge strane, da bi se za nekoga moglo reći da je uspio u politici, taj mora da svojim biračima, građanima koje zastupa da pruži odgovore na njihove potrebe, da bude odgovoran, pošten i častan. Uspjeh ne možemo mjeriti ni automobilima, ni imovinom, bankovnim računima, nego nesebičnim davanjem sebe za doborbit cijele zajednice. Svetlana Cenić je upravo jedan od takvih osoba koja, bez obzira na sve što joj se dešava, i dalje stoji i ustrajava na tom putu koji se zove put ukazivanja grešaka i borbe za bolje. Građanske, ženske organizacije koje ne istupaju u njenu zaštitu, a kite se epitetom ženski, bore se za ženska prava i koriste sve druge floksule koje donose sredstva od donatora, mogu samo da se srame svoje nemoći, jer očito je da nisu uspjele u svojoj ulozi da zaista stanu u odbranu žena.
Ikić Cook: Imamo sitauciju da većina političkih subjekata žene na listi doživljava kao nametnutu obavezu. Sramotno je, u najmanju ruku, da samo 10 posto nositelja liste su žene. Kada žene prestanu biti nužno zlo na listama, kada političke opcije prestanu ocjenjivati svoje kandidate kroz prizmu pola i počnu ih birati na osnovu ljudskih kvaliteta, stručnosti i odgovornosti, tek tada ćemo moći govoriti po istinskoj ulozi žena u politici.
Ikić Cook: Prvo je bitno da žene izraze svoju volju na ovim izborima, a ne volju svojih muževa, stranačkih kolega, šefova itd. Mene kao samohranu majku, kao stručnjakinju u oblasti kojom se bavim i kao poduzetnicu žene će sigurno prepoznati kao svoju kandidatkinju, jer prepoznajem probleme roditelja, posebno samohranih roditelja, a također i probleme djece i mladih. U isto vrijeme shvatam da se mnoge žene boje za svoja radna mjesta, boje se za svoju puku egzistenciju i vrlo često su uslovljene glasom da bi zadržale ili posao ili da bi zadržale mir u kući. Međutim, ne postoji mir drugačiji i bolji od mira koji dolazi kada nešto odlučujemo sopstvenom voljom i uradimo ono što nam nalaže zdrav razum.
Posebno je uključena u borbu za prava djece samohranih roditelja. Odlučila je ući u politiku jer smatra da idealizirana slika njene domovine, koju nosi u sebi, nije ni blizu realnosti sa kojom se suočava.
RSE: Gospođo Ikić, mogu li žene napraviti uopće ikakve promjene u politici u smislu da politika ne bude prljav posao u ovoj zemlji, već da postane put koji će nas zaista odvesti u EU?
Ikić Cook: U jednom momentu sam ja shvatila da je bespredmetno kritikovati putem društvenih mreža i širiti svoje nezadovoljstvo među poznanicima i prijateljima na sjedeljakama ili druženjima, nego da je potrebno da poduzmemo konkretne akcije kako bismo poboljšali ono za šta smatramo da mu je potrebno poboljšanje. Jedini način da to uradimo jeste da se politički angažujemo. Ja ne mislim da su žene jedine koje mogu napraviti promjenu, niti da sve zavisi samo od žena. Često čujem da je politika prljava, a da su svi političari isti. Jedna moja koleginica je na to rekla: „Meni je dosta i ja želim da pokažem da nije tako i da postoje ljudi koje ne možeš kupiti i koji nisu zastupnici isključivo vlastitih džepova.“ Upravo to je i moj stav. U vezi s tim smatram da svako, bilo da je žena ili muškarac, ko ulazi u ovu utrku bez uskogrudih, ličnih motiva može napraviti promjenu.
RSE: Imamo nekolicinu žena u BiH koje javno istupaju i otvoreno kritiziraju. Evo konkretno: Svetlana Cenić zbog svoje otvorenosti izložena je često uvredama, ali nikada niti jedna ženska udruga, iako ih ima mnogo, nije stala na njenu stranu ili se zauzela da osudi neku šovinističku izjavu prema njoj. A sve te udruge bave se pravima žena, a u svojim programima imaju projekte tipa žene u politici.
Ikić Cook: Znam da je za bilo kakav uspjeh potrebno mnogo rada, mnogo učenja i požrtvovanosti. S druge strane, da bi se za nekoga moglo reći da je uspio u politici, taj mora da svojim biračima, građanima koje zastupa da pruži odgovore na njihove potrebe, da bude odgovoran, pošten i častan. Uspjeh ne možemo mjeriti ni automobilima, ni imovinom, bankovnim računima, nego nesebičnim davanjem sebe za doborbit cijele zajednice. Svetlana Cenić je upravo jedan od takvih osoba koja, bez obzira na sve što joj se dešava, i dalje stoji i ustrajava na tom putu koji se zove put ukazivanja grešaka i borbe za bolje. Građanske, ženske organizacije koje ne istupaju u njenu zaštitu, a kite se epitetom ženski, bore se za ženska prava i koriste sve druge floksule koje donose sredstva od donatora, mogu samo da se srame svoje nemoći, jer očito je da nisu uspjele u svojoj ulozi da zaista stanu u odbranu žena.
RSE: Je li vam poznat podatak da ste rijetka žena nositeljica liste u Tuzli, pa i u BiH na predstojećim lokalnim izborima i mislite li da će ikada žene na ovim prostorima moći imati vodeću ulogu u politici?
Kada žene prestanu biti nužno zlo na listama, kada političke opcije prestanu ocjenjivati svoje kandidate kroz prizmu pola i počnu ih birati na osnovu ljudskih kvaliteta, stručnosti i odgovornosti, tek tada ćemo moći govoriti po istinskoj ulozi žena u politici.
Ikić Cook: Imamo sitauciju da većina političkih subjekata žene na listi doživljava kao nametnutu obavezu. Sramotno je, u najmanju ruku, da samo 10 posto nositelja liste su žene. Kada žene prestanu biti nužno zlo na listama, kada političke opcije prestanu ocjenjivati svoje kandidate kroz prizmu pola i počnu ih birati na osnovu ljudskih kvaliteta, stručnosti i odgovornosti, tek tada ćemo moći govoriti po istinskoj ulozi žena u politici.
RSE: Žene obično moraju usklađivati obiteljski život i radne obveze, a kako bi to što uspješnije činile, potrebno je poduzeti konkretne korake i mijenjati neke zakonske odredbe. Što vi mislite, hoće li vas žene u ovakvim inicijativama podržati, ili će i dalje biti sjena svojih muških kolega?
Ikić Cook: Prvo je bitno da žene izraze svoju volju na ovim izborima, a ne volju svojih muževa, stranačkih kolega, šefova itd. Mene kao samohranu majku, kao stručnjakinju u oblasti kojom se bavim i kao poduzetnicu žene će sigurno prepoznati kao svoju kandidatkinju, jer prepoznajem probleme roditelja, posebno samohranih roditelja, a također i probleme djece i mladih. U isto vrijeme shvatam da se mnoge žene boje za svoja radna mjesta, boje se za svoju puku egzistenciju i vrlo često su uslovljene glasom da bi zadržale ili posao ili da bi zadržale mir u kući. Međutim, ne postoji mir drugačiji i bolji od mira koji dolazi kada nešto odlučujemo sopstvenom voljom i uradimo ono što nam nalaže zdrav razum.
