IDIL-ove zamke protiv neprijatelja

Tekst: David Patrikarakos (priredila: Lidija Pisker)

Koalicione snage koje se bore da preuzmu irački grad Mosul od ekstremističke grupe Islamska država Iraka i Levanta (IDIL), opkoljavaju ga. Ranije ove godine, koalicione snage su preuzele kontrolu nad istočnim Mosulom (grad na pola dijeli Eufrat) i sada idu prema njegovoj zapadnoj polovini.

Prema riječima specijalnog predsjedničkog izaslanika Sjedinjenih Američkih Država za borbu protiv IDIL-a Bretta McGurka, IDIL je u klopci.

"Sinoć je deveta iračka vojna trupa, u blizini Baduša, sjeverozapadno od Mosula, prekinula posljednji put od Mosula. Borci koji su ostali u Mosulu tamo će umrijeti jer su u klopci. Mi smo veoma posvećeni ne samo da ih savladamo u Mosulu, nego da povedemo računa da nigdje ne mogu pobjeći​", rekao je McGurk prošle sedmice.

Napredak je spor, ali s dobrim razlogom.

"Koalicija je bila vrlo oprezna. IDIL koristi bombaše samoubice, vozila za prevoz improvizovanih eksplozivnih naprava (autobombe), snajpere i zamke protiv neprijatelja. Kao rezultat, napredak je spor – i to je pametno, jer vojni poraz IDIL-a je sasvim siguran i svaki poraz je samo hrana za njihovu propagandu i veliki motiv za moral koalicionih snaga. Takođe, postoji i ravnoteža između brzog oslobađanja civila i izbjegavanja teških borbi koje bi mogle pogoditi civile... Realnost je da je IDIL napadač, a civili su živi štit, ali IDIL mora biti poražen i ne smije se dozvoliti da se širi", ocjenjuje glavni urednik magazina Interpreter James Miller.

Ali koalicione snage treba da budu na oprezu zbog trećeg, možda čak i najvažnijeg razloga. Zaštititi živote svojih vojnika je očito od najveće važnosti, ali vojna borba protiv IDIL-a u Mosulu će na kraju dati jednog pobjednika.

Pitanje je onda šta je sljedeće – Millerove riječi zvuče proročanski kada govori o potrebi da se izbjegnu masovne civilne žrtve.

Zaštita života civila smatra se neophodnim vodećim moralnim principom za bilo koju vojsku, a pogotovo za onu koja se bori protiv neprijatelja kojeg s pravom osuđuje kao barbarski kult smrti. IDIL mora biti poražen, ali mora biti poražen od sile koja pobija njegove odvratne prakse. Pravednost mora biti strategija rata. Ovaj sukob je moralan koliko je vojni.

Ali ovo pitanje je komplikovano u slučaju ofanzive na Mosul. Snage iračke sigurnosti slobodno koriste šiitske zastave na svojim oklopnim vozilima – slika Alije, ključne figure u šiizmu je sveprisutna. Da stvar bude gora, uz snage iračke sigurnosti se bore sektaške trupe povezane s Iranom, koje su u ranijim prilikama masakrirale sunitsku populaciju u gradovima koje su "oslobodili" od IDIL-a. Civilne žrtve treba izbjegavati po svaku cijenu i spriječiti da većinsko sunitsko stanovništvo Mosula doživi sudbinu tolikog broja drugih sunitskih Iračana.

Kad IDIL bude protjeran iz Mosula, trebaće vojnike više nego ikad. Najbolji način da se organizuje stalni dotok novih regruta u ruke IDIL-a bio bi da se gradu priđe s potpunim nepoštivanjem, ljudskih – a posebno sunitskih – života. Ako se to dogodi, koalicione snage će poraziti IDIL u Mosulu, ali ga ipak ostaviti "na životu" dok se bude povlačio u pustinju.

A kada se nađe u pustinji, pretenzija da je država će nestati.

"'Islamska država' je stavila ogroman naglasak na 'dawlu', njihovu fizičku teritoriju. To je bio njihov glavni propagandni mehanizam. Sad je kalifat, fizička 'država’ osuđena na propast... ali su dokazali da mogu usporiti napredovanje koalicije u većim gradovima. Nakon Mosula, koalicija će morati ići prema Siriji, i očekujem da će se slično desiti u velikim gradovima u Siriji kao što je Al-Bukamala, Deir ez-Zour, i, naravno, njihov glavni grad, Raka", primjećuje Miller.

Ipak, IDIL je u ozbiljnoj nevolji: opkoljen, odsječen od stranih regruta, i daleko od propagande. Slavni dani 2014. godine i početka 2015. godine – kada se činio kao nezaustavljiva sila i privlačio na hiljade novih boraca u svoje redove svakog meseca – su davno nestali.

IDIL će izgubiti svoj fizički kalifat, ali grupa neće nestati. Prije će biti da će njegovi borci nestati u pustinji i dalje se boriti odatle. Kao kad bi leptir ponovo postao gusjenica, grupa će od vojske jedne kvazi-države postati teroristička grupa što u stvari i jeste. I to neće prestati. Selefijski-džihadizam je jak kao i uvijek – što pokazuje uspjeh talibana i brojnih franšiza Al-Kaide.

Uz vojne snage mora stajati "meka moć", uz puške moraju stajati riječi. Koalicione snage moraju promovisati snažnu poruku – suprotstavljenu IDIL-ovom narativu o sunitskim žrtvama i šiitskoj i zapadnoj podmuklosti. Ključno je da snage Bliskog istoka preuzmu vodeću ulogu u borbi protiv njega; da su suniti, šiiti i Kurdi, a ne britanske, turske, i američke snage, glavni krivci za njegovu propast.

Oni koji su kreirali IDIL su bili poraženi, u Iraku, ali su se vratili – u opasnijem i sofisticiranijem obliku – jer su uspješno stvorili narativ koji je mnogim Iračanima i Sirijcima zvučao uvjerljivo. Narativ koji je govorio da su strane i sektaške snage odgovorne za sve probleme; da su, još jednom, oni koji žele da iskoriste region napali Bliski istok. Ova greška ne smije se ponoviti.

"Sektaštvo i narativ da se SAD bori protiv islama, ili barem protiv sunitskog islama, su najvažniji neprijatelji koje treba pobijediti. A oni ne mogu biti ubijeni bombama", zaključuje Miller.