Rukmini Callimachi, priredila Biljana Jovićević
“Islamska država” (IDIL) koristi moderne metode protiv začeća da bi mogli sistematski silovati zarobljenice prema srednjevjekovnim kodovima.
Zatvorena unutar prostorije u kojoj je jedini namještaj krevet, jedna je 16-togodišnjakinja naučila da strahuje od sumraka, jer sa prvim mrakom počinjene odbrojavanje do sljedećeg silovanja.
Cijelu godinu ona je bila zatočenica IDIL-a, provodeći dane u strepnji i strahu od zadaha borca IDIL-a, odvratnih zvukova koje ispušta i bola koji joj nanosi. Više od svega, umirala je od straha da bi mogla ostati u drugom stanju sa svojim silovateljem.
A to je jedina stvar zbog koje nije morala stahovati.
Odmah nakon što ju je kupio, borac IDIL-a je donio ovoj tinejdžerki kutiju koja je sadržala četri table pilula crvene boje.
„Svakog dana, morala sam da progutam po jednu ispred njega. Davao mi je po jednu kutiju mjesečno. Kad bi ih sve popila odmah bi donio nove. Kada sam prodata, od jednog muškaraca drugom, kutija pilula išla je samnom“ objasnila je ova djevojka koja je nekoliko mjeseci kasnije saznala da zapravo koristi kontraceptivne pilule.
Riječ je o nevjerovatno modernom rješnju za srednjevjekovne metode: "The New York Times" ih je istražio detaljno.
Prema jednom opskurnom pravilu islamskog zakona kako ga tumači militantna grupa “Islamska država “, muškarac mora osigurati da njegove žene - robinje budu oslobođene od djeteta prije stupanja u odnos sa njom.
Lideri IDIL-a, dakle, primjenjuju seksulano ropstvo po metodama za koje vjeruju da su praktikovane u vrijeme poslanika Muhameda. U integralni dio djelovanja ove grupe spada iživljavanje na ženama i djevojkama iz manjinske zajednice Jazida koje je IDIL zarobio prije dvije godine.
Da bi seksualno roblje funkcionisalo, borci su agresivno primijenili metode za kontrolu rađanja na svojim žrtvama da bi mogli nesmetano da zlostavljaju žene i razmjenjuju ih međusobno.
Više od tredesetak Jazidi žena koje su nedavno uspjele da pobjegnu od Islamske države Iraka i Levanta i koje su pristale da budu intervjuisane za ovu reportažu opisale su brojene metode koje borci IDIL-a primjenjuju da bi izbjegli da njihove žrtve ostanu trudne, uključujući kontraceptivne injekcije, oralnu kontracepciju, a ponekad i obje zajedno. U najmanje jednom slučaju, žene su prisiljavane na abortus da bile dostupne za seks, a i druge su prisiljavane da to čine.
Neke od njih su ispričale kako su tačno znale kada će biti prodate, onda kada ih voze u bolnicu da bi dale nalaz za urin preko kojeg su radili test za trudnoću. Rezulatate su čekale sa strahom: pozitivan test značio bi da nose dijete svojeg zlostavljača, a negativan rezulat omogućavo je borcima IDIL-a da nastave da ih siluju.
Pravila nijesu dosljedno primjenjivana, jer su mnoge žene preživljavale napade muškaraca koji ili nijesu znali za injekcije ili su se opirali korištenju. Ali generalno gledano korištenje metoda za prevenciju trudnoće tokom ropstava jednog broja žena objašnjava podatke do kojih su došli ljekari.
U više od 700 žrtava silovanja žena iz jazidske zajednice koje su prošle kroz tretman na klinici Ujedinjenih nacija na sjeveru Iraka, tek 5 posto njih bilo je trudno tokom seksualnog ropstva, rekao je dr. Nagam Navzat, ginekolog koji radi na toj klinici.
To je začuđujuće mala stopa imajući u vidu torturu koju su prošle, smatra i dr. Nezar Ismet Taib, koji vodi direktorat Ministarstva zdravlja u Dohuku, a koji nadgleda klinike u kojima se žrtve tretiraju.
“Očekivali smo da će brojka biti znatno veća” rekao je dr Taib.
Jedna od zarobljenih djevojka, koja se saglasila da bude indentifikovana po njenom prvom inicijalu M., ima ponašanje djeteta i kosu vezanu u rep koji se vijori. Ukupno je prodavana sedam puta. Kada budući kupac dođe da se raspita za nju, ona ih je čula kako se raspituju o tome da li je trudna, a njen prethodni vlasnik je kao jedan od dokaza iznosio kutije sa pilulama za kontracepciju.
To nije bilo dovoljno trećem muškarcu koji ju je kupio, kaže M. On ju je ispitivao o datumu njenog poljednjeg ciklusa i uznemiren zbog onoga što je on smatrao kašnjem redovnog ciklusa, dao joj verziju takozvane “jutro poslije pilule , što je izazvalo krvarenje.
Čak i tada njen novi vlasnik izgledao je nezadovoljan.
Konačno je ušao u njenu sobu, zatvorio vrata i naredio joj da spusti pantalone. Tinejdžerka se uplašila da će odmah biti silovana, ali je umjesto toga on izvukao špric i dao joj injekciju u bedro. Bila je to doza od 150 miligrama Depo –Provera, kontracepcija u injekciji. M je jednu kutiju imala sa sobom i pokazala nam je.
“Da budemo sigurni da nećeš ostati trudna“ sjeća se da je rekao i odmah je nakon toga gurnuo na krevet i silovao.
Obezbijediti da bude na raspolaganju
Hiljade žena i djevojaka iz zajednice Jazida i dalje su u ropstvu “Islamske države”,nakon što su militantni ekstremisti preuzeli njihovu prastaru postojbinu planinu Sindžar 3. avgusta 2014. godine.
U mjesecima od tada, stotine njih su uspjele pobjeći i sada žive u šatorima u ravnicama žutog masiva, satima udaljenom od njihovih nekadašnjih domova.
Do mnogih od žena intervjuisanih sa ovaj članak NYT je došao preko lidera jazidske manjine koji su dali pristanak. Sve maloljetne žrtve silovanja intervjuisane su u prisustvu članova svojih porodica.
U zvaničnoj publikaciji “Islamske države“ stoji da je legalno da muškarac siluje ženu i drži je u ropstvu pod bilo kakvim okolnostima. Čak je i seks sa djetetom odobren prema pamfletu ove grupe. Zabrana protiv silovanja trudnica jedina je zaštita za žene u seksulanom ropstvu IDIL-a.
„Islamska država“ citira stoljećima stara pravila "da vlasnik ženskog roba može imati seks sa njom jedino nakon što se ona prošla „istibru“ – „proces kojim se utvrđeuje da joj je materica prazna„ pojasnio je profesor Univerziteta Prinston Bernard Haykel, jedan od nekoliko eksperata islamskog prava, konsultovan na ovu temu. Razlog tome je samo da ne bi bilo nikakve konfuzije oko očinstva djeteta.
Pa se prema tim tumačenjima navodi da " je većina sunitskih učenjaka koji se bave ovim pitanjem tvrdila da zahtjev može biti ispunjen ako se poštuje rok od seksualne apstinencije kad god zatočenica mijenja vlasnika, predlažući da trajanje bude najmanje jedan menstrualni ciklus" , prema Brill-a Enciklopediji islama.
Prema pak priručniku “Islamske države” apstinencija je jedna od metoda. Ali se takođe citira manjinsko mišljenje jednog tunižanskog klerika koji je još u 1100 godinama tvrdio da je dovoljno ispuniti samo duh zakona. A to otvara prostor za druge metode, uključujući i modernu medicinu da bi se zaobišao period čekanja.
Ukupno 37 žena koje su bile zatočenice “Islamske države” a koje su pristale na intervju tokom tri odlaska novinara NYT na sjever Iraka, opisale su neujednačen sistem: Neki borci su inistirali na duplim, čak i troduplim formama kontracepcije, dok su ostali kršili pravila u potpunosti. Iako ostaje nejasno zašto su se neki čvrsto držali pravila, a neki ih izbjegavali, karakteristično je bilo da je na ženama koje su u ropstvu držali visoki komandanti IDIL-a redovno primjenjivana kontracepcija, dok su mlađi možda bili omanje verzirani u pravilima.
J., 18-godišnjakinja ispričala je da je bila prodata IDIL- vom guverneru Tal Afara, gradića na sjeveru Iraka.
“Svakog mjeseca primala sam injekciju. Njegov saradnik me vodio u bolnicu.” rekla je J, koja je intervjuisana u prisustvu njene majke, nakon bjekstva iz ruku militanata ove godine.
“I pored toga stalno mi je davao pilule za kontracepciju.Govorio mi je ‘ne želimo da ostaneš trudna‘ “ priča ova djevojka.
Kada je prodata mlađem borcu u sirijskom gradu Tal Barak, mladićeva majka ju je odvela u bolnicu.
“Rekla mi je ‘ako si trudna vratićemo te nazad‘, odveli su me u laboratoriju u kojoj su bili uređaji koji podsjećaju na centrifuge i istale naprve. Izvadili su tri bočice moje krvi. Nakon 30 ili 40 minuta vratili su se i rekli da nijesam trudna”.
Borčeva majka je trijumfalno rekla svom sinu da ova 18-godišnjakinja nije trudna, dajući mu tako odobrenje da je siluje, što je on potom neprekidno činio.
Nakon što se umorio od nje, poklonio je svom bratu. Brat je pak nije vodio na još jedan test krvi, prisiljavjući je na seks bez utvrđivanja da li nosi dijete drugog čovjeka.
Još nekoliko žena ispričale su sličan slijed događaja uključjući i to da su joj neki od borca koji su ih kupovali davali kontracepciju, a neki ne.
U svakom slučaju mali broj trudnoća, imajući u vidu neprekidna silovanja, kažu medicinski stručanjaci, dokaz je da je očigledno pravilo IDIL - a izbjegavanje trudnoće korišćenjem kontraceptivnih metoda.
U svojoj kancelariji u Dohuku, Direktoratu ministarstva za zdravlje, dr Taib, čiji je zadatak nadgledanje tretmana stotine žrtava, kako kaže bio je u početku začuđen da je imajući u vidu broj silovanja toliko malo njih ostalo u drugom stanju.
U drugim sukobima, gdje se silovanje koristilo kao ratno oružje uvjek su postojali talasi neželjenih trudnoća, ili zato što nasilnici nijesu koristli kontracepciju, ili, kao što je to bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji, gdje su počinici namjerno željeli da njihove žrtve ostanu trudne.
Jedna medicinska studija sa 68 Hrvatica i Bošnjakinja, koje su bile žrtve silovanja pokazala je da su njih 29 zatrudnile.
Sa više od 700 zabilježnih slučajava žrtava silovanja, u centru koji nadzire dr.Taib, tretirane su samo 35 trudnica. Očekivao je da će ih biti najmanje 140:
“Čak i više od toga, ako znamo da su te žene imale po više partnera i bile silovane svakog dana tokom više mjeseci”, navodi ovaj ljekar.
„Zaključio sam da su ili abortirale prije dolaska ovamo ili su koristile kontracepciju. Ali u slučaju abortusa postajali bi fizički dokazi za to koji bi primjetili ginekolozi koji su ih liječili, ali takvih znakova nije bilo“
Slaba zaštita
Zabrana koja okružuje trudnoću možda je jedini primjer kada kodovi koji primjenjuju džihadisti idu na ruku strahovanjima njihovih žrtava, koje su prestravljene zbog mogućnosti da nose djecu svojih silovatelja.
Ahlam, žena srednjih godina koja je bila kidnapovana zajedno sa svoje šestoro djece, rekla je da je nije silovana jer su je smatrali neatraktivnom. Zato što je govorila arapski jezik, “Islamska država” koristila je kao prevodioca.
Jednoga dana, od nje traženo da bude partilac grupi mladih jazidskih žena u bolnicu u Tal Afaru, gdje je svakoj od njih dato po 150 miligrama Depo – Provere.
Tokom mjeseci koje su uslijedile, ona je rekla da je pratila ukupno oko 30 mladih žena da prime injekcije i u Tal Afaru i kasnije u iračkom gradu Mosulu. Dva puta je od nje traženo da otprati sopstvenu kćer, koju je silovalo više boraca.
Objasnila je kakve je konfliktne osjećaje koje je imala u to vrijeme.
“IDIL je uzeo naše djevojke kao robove, samo za seks” rekla je Ahlam, ali je insistiranje na korištenju kontacepcije donijelo malo olakšenje “Niko ne želi da nosi dijete svog neprijatelja”.
Druge djevojke su ispričale kako su neki borci pokušavali da prisile mlade trudne žene da abortiraju.
Abdal Ali, kaže da je njegova 20- togodišnja sestra bila u drugom tromjesečju trudnoće u vrijeme kada su je oteli 2014. Ipak jedan od komandanata je po svaku cijenu želio za svoju robinju, da je pokušao da okonča njenju trudnoću dajući joj pilule koje su trebale da izazovu pobačaj.
“Ona bi ih sakrila ispod jezika, i kad niko ne gleda ispljunula,” ispričao je Ali priču u ime svoje sestre koja se trenutno nalazi na liječenju od povreda koje je preživjela.
“Željeli su da se otarase djeteta, da bi mogli da koriste ženu” kaže on.
Dvadesetogodišnjakinja koje je tražila da se identifikuje samo kao H. kaže da je počela da osjeća mučninu odmah nakon što je oteta. “Miris riže tjerao me na povraćanje” kaže ona.
Već trudna u vrijeme otmice, sebe je smatrala srećnicom. Skoro dva mjeseca H. su prebacivali sa jedne lokacije na drugu i držali u zaključanim sobama, ali je bila pošteđena zlostavljanja koje su preživaljvale skoro sve mlade žene koje su držali sa njom.
I pored toga što je bila prisiljavana da daje urin na testiranje i rezultat je uvjek bio pozitivan i ona je na kraju bila odabrana.
Njen vasnik ju je odveo u kuću koju je dijelio sa jednim parom. U prisustvu tog para, nije joj prilazio, što znači da je tačno znao da to ne smije da radi. Ali kada par ode, on bi je prislilio na seks, a kada je to činio izgledao je kao drogiran.
“Ja sam mu govorila ‘Trudna sam. U tvojoj knjizi piše da to ne smiješ raditi. ‘On je imao zakrvavljene oči. Ponašao se kao da je 'naduvan' ” kaže ona.
Na kraju ju je odveo do bolnice sa ciljem da je prisli da obortira, a onda je pobijesnio kada je ona odbila abortus, i neprekidno je udarao u stomak. Čak i pored toga, njegovo ponašenje je sugerisalo da se stidi. Nikada nije rekao doktorima da je želio da H. abortira, već je pokušavao da je najtera da sama traži tu intervenciju.
Kad ju je dovezao kući, ona je sačekala da njen vlasnik izađe, a onda se bacila preko zida.
“Moja koljena su krvarila. Bila sam ošamućena. Gotovo da nijesam mogla da hodam”, kaže ona.
Sedmicama kasnije uz pomoć krijumačara koje je unajmila njena porodica, uspjela je da pobjegne sa teritorije “Islamske države”. Njen stomak je do tada narastao toliko da više nije mogla vidjeti sopstvene prste na nagoma kad stoji uspravno, kada je već prešla na sigurno.
Njeno prvo dijete, zdravi dječak, rođen je dva mjeseca kasnije.