Evropska policijska agencija EUROPOL objavila je specijalni izvještaj “Žene u propagandi tzv. Islamske države: Uloge i pobude” u kojem ističe da brojni primjeri žena koje su izvršile ekstremističke napade ili su preventivno uhapšene “dokazuju da su žene voljne da koriste nasilje ukoliko im to ideologija dozvoljava”.
Govoreći o profilu žena za koje smatra da bi mogle biti meta regrutacije militanata tzv. Islamske države (IDIL), Manuel Navarette, direktor Evropskog centra za borbu protiv terorizma Europola je kazao da je “sve veći interes za mlade žene rođene oko 2000. godine”, te da “propaganda IDIL-a cilja djevojke i mlade žene u dobi između 16 i 25 godina, koje predstavljaju najosjetljiviju skupinu i imaju pristup društvenim mrežama”.
Kazao je i kako su u početku žene bile zadužene samo za brigu za dom, djecu i supruga, a kasnije, kad je IDIL počeo gubiti teritorije u Iraku i Siriji i da preuzmu novu ulogu, pomažu kao liječnice ili na drugi način, odnosno da ne budu samo žene tradicionalno vezane uz dom. I danas je IDIL značajno prisutan na internetu te se navodi da je u Francuskoj i Velikoj Britaniji povećan broj uhapšenih žena povezanih s terorizmom.
Propaganda IDIL-a cilja djevojke i mlade žene u dobi između 16 i 25 godina, koje predstavljaju najosjetljiviju skupinu i imaju pristup društvenim mrežama
Kao osnovnu odgovornost žena, IDIL navodi “biti dobra majka i supruga”, te da su one “odgajateljice budućih generacija džihadista”, “čuvarice ideologije Islamske države”, piše u EUROPOL-ovoj analizi IDIL-ovih propagandnih materijala. Jedna od uloga im je i “udati se čim prije i roditi koliko god mogu djece” te “motivirati svoje supruge i sinove da se bore protiv neprijatelja islama”, a “u slučaju da joj suprug pogine ponovno se čim prije udati”.
“Ženska hidžra u kalifat za Allaha”
Osnovni narativ u IDIL-ovim propagandnim materijalima je da su “muslimani i muslimanke diskriminirane na Zapadu” te da se vrši pritisak protiv “umeta” (muslimanskog svijeta u cjelini kao identiteta zasnovanog samo na religiji, bez kulturnih, etničkih, nacionalnih i drugih identiteta).
Time IDIL, kako se navodi u analizi EUROPOL-a, stvara prostu percepciju “ili mi ili oni”.
Ova organizacija koja se nalazi na listi terorističkih organizacija Ujedinjenih naroda, pri tome se predstavlja kao “zaštitnik sunitske muslimanke”. U IDIL-ovoj propagandi navode se navodno stvarni primjeri žena koje su zatočili, mučili, silovali i na druge načine ponižavali šiiti i “zapadni križari”, poimence Amerikanci, najviše u Iraku. Muškarci u IDIL-u pri tome su predstavljeni kao “oni koji se bore protiv ćafirske (nevjerničke) vlasti” i “osloboditelji žena”.
U privlačenju muslimana iz drugih zemalja da dođu u samoproglašeni IDIL-ov kalifat u Iraku i Siriji, IDIL je u propagandi iskoristio pojam hidžre pa je povučena paralela s hidžrom muslimanskog poslanika Muhameda iz 622. godine kad je on prešao iz Meke u Medinu, “iz zemlje nevjernika (dar al-kufr) u zemlju islama (dar al-islam)”. Pri tome su posebno naglašavali da se “ne može živjeti islamskim životom na Zapadu”.
EUROPOL u izvještaju navodi i primjer videa pod nazivom “Džihad je čast” u kojem se pojavljuje Salahudin al-Bosni (pravim imenom Ines Midžić koji je u Siriju otišao iz bosanskoga grada Bihaća) u kojem on poziva “na hidžru muslimane i muslimanke sa Zapada koji se žale da ne mogu nositi brade ili nikabe”.
U propagandi IDIL-a se inzistira na tome da su muslimani u nemuslimanskim zemljama (Zapada) podčinjeni nemuslimanima i da će “hidžrom u kalifat moći slobodno prakticirati vjeru i očistiti se od svih prethodnih grijeha” navodeći dolazak u Irak ili Siriji kao “obavezu”.
Što se tiče “ženske hidžre”, nigdje se ne spominje ideal romantične ljubavi niti da žene trebaju doći u samoproglašeni IDIL-ov kalifat da bi našle supruga, već “zbog Allaha”.
EUROPOL u analizi IDIL-ovih propagandnih materijala navodi da je “više puta jasno rečeno da se od žene očekuje da se ponovno uda i to čim prije nakon što njihovi muževi poginu ili umru”.
Odlazak žena u samoproglašeni kalifat IDIL je u svojim propagandnim materijalima naveo kao “obavezu, jer je i Poslanik rekao da ne želi imati ništa s onima koji žive među nevjernicima”. Pri tome se u nekim materijalima citiraju i žene koje su na putu prema Iraku ili Siriji izgubile i svoju djecu, “ali im je u svemu pomogla njihova vjera”, te da je to “bila njihova žrtva i blagoslov od Allaha”, navodi EUROPOL.
“Islamski feminizam” i “ženski džihadizam”
Propaganda tzv. Islamske države (IDIL) usmjerena na žene zasniva se na napadanju zapadnjačkog koncepta feminizma i urgira na muslimanke da ga odbace.
EUROPOL navodi da, naprimjer, magazin Al-Naba u broju 42 izražava žaljenje jer je “poziv na emancipaciju žena na Zapadu izbrisao granicu između spolova i pretvorio žene u 'ugroženu vrstu'”. Pri tome se pojam “osnaživanje žena” znatno razlikuje od onog na Zapadu. IDIL-ovci vjeruju da je “cilj Zapada oslabiti, ako ne čak i potpuno izbrisati islam i da to čini tako što prvo i najviše napada identitet muslimanki”.
“Ženski džihadizam” gleda na “islamski feminizam” kao na svetogrđe i kapitulaciju pod pritiskom Zapada
U tom kontekstu, islamski propisi oblačenja za žene se shvaćaju kao odricanje od zapadnjačke kulture i na njega se gleda kao na ponovno uspostavljano pravo nakon ostvarivanja ponovne nezavisnosti. Dok su islamski pokreti izrodili ono što se ponegdje naziva “islamskim feminizmom” i koji nastoji reinterpretirati izvore i spise na način da se ostvare ženama daju šira prava unutar okvira islama, “ženski džihadizam” gleda na “islamski feminizam” kao na svetogrđe i kapitulaciju pod pritiskom Zapada. U tom smislu se “ženski džihadizam” postavlja protiv i Zapadnog i “islamskog” feminizma.
Pojašnjenje ovoga vidi se i u temeljnoj izjavi IDIL-ove Ženske medijske brigade al-Khansa. Ova izjava se odnosi na i distancira se od “islamskog feminizma” (unutrašnjih neprijatelja) pohvalno govoreći o “našim djevojkama koje su se vratile u svoje skromne ogrtače i našim ženama koje su se smjestile u svojim domovima”, nasuprot drugih žena za koje kažu “vi niste naše niti smo mi vaše”, te se istodobno optužuje Zapad (“šejtanovu vojsku”) da prisiljava žene da čine ono što je protiv njihovog shvaćanja vjere, a cijeli narativ se u ovoj izjavi pripisuje poslaniku Muhamedu, navodi se u EUROPOL-ovoj analizi.
I zaista, žene koje su se pridružile IDIL-u smatraju da su uloge i odgovornosti muškarca i žene “Allahova zapovijed”, navodi se u EUROPOL-ovoj analizi
Tzv. Islamska država imala je i posebnu ulogu za žene u distribuciji propagandnih materijala u čije pisanje su, barem prema potpisima autora, uključene i žene. Neke od njih, poput Umm Sumayya al-Muhajirah, u tim materijalima su branile i najkontraverznije fetve (zakonske izjave u islamu koje izdaje stručnjak za islamsko pravo – šerijat) poput IDIL-ove fetve prema kojoj je dozvoljeno držati ropkinje ili putovanje žene bez marame i muškog pratitelja u tzv. kalifat.
S proglašenjem kalifata u junu 2014. godine objavljena je i Medinska povelja, pseudoustav tzv. Islamske države gdje je među fundamentalnim principima navedeno i da žene trebaju izlaziti iz kuće samo u nuždi, a da je pravo i obaveza muškarca da ženi ograniči kretanje. U slučaju da žena mora izaći iz kuće, kako se navodi u ovom IDIL-ovom pseudoustavu, mora biti pokrivena od glave do pete u široku odjeću, nije dozvoljen nikakav parfem, visoke potpetice, mora gledati u zemlju, tiho govoriti, a zabranjene su i stvari kao gledanje u izloge i lizanje sladoleda u javnosti čak ni pod nikabom.
Muškarce se poziva da svaki slobodan trenutak budu sa suprugom, ali se upire i na “brojne nezahvalnice koje ne cijene to što je suprug s njima kući kad god to može”. Žene se upozorava da budu ponizne prema muškarcu te se u jednom materijalu IDIL-a čak navodi da “žene nisu ispunile svoje obaveze prema Allahu sve dok ne ispune svoje obaveze prema suprugu”, navodi se u EUROPOL-ovoj analizi.
Što se tiče obrazovanja, u propagandi IDIL-a se ohrabruje žene da idu u IDIL-ove vjerske škole “jer kako će nepismena žena odgajati djecu”.
“Držanje robova Poslanikova praksa”
Budući da su mnogoženstvo i držanje ropkinja prakse prema kojima se pruža najveći otpor, IDIL se u svojim propagandnim materijalima prvo pozabavio traženjem utemeljenja u islamskom pravu, predstavljajući se kao organizacija koja slijedi šerijat.
U jednom od materijala se poziva na dijelove Kur'ana prema kojima je dozvoljeno muškarcu da ima četiri supruge pri čemu se žene upozorava da se ne opiru tome i “budu otpadnice od vjere suprotstavljajući se praksi Poslanika koju je Allah odredio”.
One koji se protive poligamiji, naziva se u jednom propagandnom materijalu “neprijateljima Allaha, islama i Poslanika”
Štoviše, ženama se poručuje da odbace ljubomoru , “ako njihov suprug oženi još jednu ženu, one će imati više vremena za molitvu i proširivanja znanja o islamu te više vremena za brigu o svojoj djeci”. One koji se protive poligamiji, naziva se u jednom propagandnom materijalu “neprijateljima Allaha, islama i Poslanika”.
U jednom od propagandnih članaka se navodi da je “držanje nemuslimanki za ropkinje oživljavanje velike Poslanikove prakse”, a samo propitivanje takve prakse “smatra se otpadništvom od islama”. Držanje kjafira (nevjernika) kao robova u IDIL-ovoj ideologiji se smatra “najvažnijom IDIL-ovom misijom vraćanja svijeta u dane čistog islama”, navodi se, između ostalog, u EUROPOL-ovoj studiji.
Prvenstveno majka, ratnica po potrebi
U zaključcima EUROPOL-ove studije piše i da su žene “značajno prisutnije u propagandnim materijalima IDIL-a nego što su bile u propagandi drugih džihadističkih organizacija”, kao i njihova uloga unutar organizacije – u medijima, moralnoj policiji, zdravstvenom i obrazovnom području, a glavni razlog je namjera IDIL-a da uspostavi funkcionalnu državu koja je, kako su naveli, nemoguća bez značajnijeg uključivanja žena.
“Ipak, priroda 'ženskog džihada' i dalje u IDIL-ovoj ideji ostaje tradicionalna uloga majke i supruge čija je osnovna dužnost, pored brige za dom, motivirati supruga i usaditi u djecu ljubav prema džihadu i mučeništvu”, navodi se u studiji EUROPOL-a.
I dok su IDIL-ovi propagandni magazini na engleskom jeziku Rumiyah i Dabiq prestali izlaziti, magazin na arapskom jeziku Al-Naba' postaje glavni izvor širenja IDIL-ove propagande.
EUROPOL navodi da je retorika kojom se potiču žene da se pridruže IDIL-u na mnoge načine spolno neutralna, ali da istodobno cilja emocije i žene i muškarca.
Istovremeno se govori i o opasnostima i teškoćama života u IDIL-ovom samoproglašenom kalifatu dok se naglašava da žena sve može prebroditi snagom vjere.
Što se tiče samog jezika, posebno u Al-Nabi' se “primijeti ponižavajući i omalovažavajući opis žene i njene uloge u društvu”, navodi EUROPOL. Same žene u IDIL-u su na takve opise gledale kao na nešto o čemu se ne može pregovarati “jer je to dano od božanskog autoriteta”.
Sami autori takvih materijala o “ženskim pitanjima”, u arapskim izdanjima su nepotpisani, dok su u izdanjima na drugim jezicima najčešće potpisane žene kao autorice.
Što se tiče učešća žene u borbama, novitet kod IDIL-a je to što se od žena ne traži da uzmu oružje i sudjeluju u ofanzivnim borbama, već, ako zatreba, samo u obrani, dok im se istovremeno dopuštalo da dođu u samozvani IDIL-ov kalifat bez pratnje muškarca (supruga, muškog srodnika) pa čak i nepokrivene, navodi se, između ostalog, u EUROPOL-ovoj analizi IDIL-ovih propagandnih materijala javno objavljenoj 14. juna 2019.
Facebook Forum