Haško suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je iskazom Nedžiba Đoze, istražitelja u policijskoj stanici Stari Grad u Sarajevu tijekom rata.
Đozo je opisao kao svjedok tužiteljstva kako se između 1992.i 1995.godine radilo o smišljenom ubijanju sarajevskih civila.
„Sve granate s položaja Vojske Republike Srpske upućivane su namjerno upravo na područja većeg okupljanja sarajevskih civila“, izjavio je svjedok Đozo koji je tijekom rata napravio niz uviđaja snajperskog i ostalog artiljerijskog djelovanja.
Upravo zato su se, ustvrdio je, dogodile i dvije velike tragedije na tržnici Markale 1994.i 1995.godine kada su poginuli i ranjeni na deseci civila od minobacačke granate.
„Da izvrše robnu razmijenu, da kupe sebi hranu, da zamijene cigarete za hranu...bilo je mjesto Markale. I uglavnom su se tu zadržavali, vrlo kratko, dok se zamijeni ta roba, dok se nešto kupi i odmah se odlazi“, opisao je svjedok.
Sarajevska policija je tijekom opsade pokušavala spriječavati veća okupljanja ljudi, ali to nije bilo moguće budući da se moralo ići po hranu, vodu ili ogrijev, ispričao je svjedok Đozo koji je i sam bio ranjen jednom prilikom od minobacačkog gelera.
„Policija se nalazila u jednoj teškoj situaciji. Mi smo isto morali biti vani kako bi ljudima skretali pažnju da se ne okupljaju da brzo napuštaju ta mjesta. Ali eto...uvijek se događalo tako da ta granatiranja izazovu velike nesreće, pogibije, ranjavanja“, opisao je svjedok.
Pale su na stotine granata
Radovan Karadžić sa mapom Sarajeva tokom suđenja, 10. prosinca 2010Optuženi Karadžić koji se brani sam, tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka žestoko se suprotstavio tvrdnji kako je Vojska Republike Srpske namjerno gađala civile. Da je bilo tako, prema njegovoj teoriji, tržnica Markale bi bila pogođena tijekom rata više od dva puta.
„Markale tržnica. Vi ste ovom Vijeću sugerirali da su Srbi upucavali i vrebali priliku da pogode civile. Recite nam je li bila kakva treća granata? I kada? I imate li Vi za to dokaz ili je to jedna uopćena izjava koja ne može da opstane?“, pobunio se optuženi ispitujući svjedoka.
„Ma ne samo treća bilo je stotine granata koje su pale na ovo područje“, odgovorio je svjedok.
Svjedok Đozo nabrojio je niz uzastopno gađanih dijelova grada, poznatim po kretanju i zadržavanju civila, poput ulice Đenetića Čikma, Romanijske, Mula Mustafe Bašeskije, područja općine Centar, Drvarske...te je još jednom Karadžiću ponovio svoj zaključak.
„VRS je gađala mjesta gdje ima najviše civila, gdje ima najviše ljudi koji se krećeu, tu borave, tu se zadržavaju. To je ono što smo mi svi u Sarajevu osjetili na svojoj koži. Znamo točno što se radilo. Znamo točno kako se ginulo. Nisu ginuli samo Muslimani, ginuli su svi i Srbi i Hrvati....djeca. Deset tisuća ljudi je ubijeno. Tisuću i pol djece je ubijeno u Sarajevu“, prisjetio se vidno potresen svjedok.
Nakon prvog ispaljivanja, minobacački projektili bi često ponovno bili ispaljivani kako bi stradali ljudi koji su pomagali pogođenima, ispričao je policijski istražitelj Đozo.
Želeći osporiti vjerodostojnost njegovog svjedočenja Karadžić je ispitivao svjedoka o ubojstvima građana srpske nacionalnosti u Sarajevu za vrijeme opsade. No predsjedavajući sudac O gon Kwon zatražio je od optuženog da prijeđe na druge, konkretne teme koje se tiču njegove optužnice.
Suđenje se nastavlja svjedočenjem Ismeta Svrake, čiji je iskaz također vezan uz teror nad sarajevskim civilima budući da se radi o jednoj od brojnih žrtvi ranjavanja.
Đozo je opisao kao svjedok tužiteljstva kako se između 1992.i 1995.godine radilo o smišljenom ubijanju sarajevskih civila.
„Sve granate s položaja Vojske Republike Srpske upućivane su namjerno upravo na područja većeg okupljanja sarajevskih civila“, izjavio je svjedok Đozo koji je tijekom rata napravio niz uviđaja snajperskog i ostalog artiljerijskog djelovanja.
Upravo zato su se, ustvrdio je, dogodile i dvije velike tragedije na tržnici Markale 1994.i 1995.godine kada su poginuli i ranjeni na deseci civila od minobacačke granate.
„Da izvrše robnu razmijenu, da kupe sebi hranu, da zamijene cigarete za hranu...bilo je mjesto Markale. I uglavnom su se tu zadržavali, vrlo kratko, dok se zamijeni ta roba, dok se nešto kupi i odmah se odlazi“, opisao je svjedok.
Sarajevska policija je tijekom opsade pokušavala spriječavati veća okupljanja ljudi, ali to nije bilo moguće budući da se moralo ići po hranu, vodu ili ogrijev, ispričao je svjedok Đozo koji je i sam bio ranjen jednom prilikom od minobacačkog gelera.
„Policija se nalazila u jednoj teškoj situaciji. Mi smo isto morali biti vani kako bi ljudima skretali pažnju da se ne okupljaju da brzo napuštaju ta mjesta. Ali eto...uvijek se događalo tako da ta granatiranja izazovu velike nesreće, pogibije, ranjavanja“, opisao je svjedok.
Pale su na stotine granata
„Markale tržnica. Vi ste ovom Vijeću sugerirali da su Srbi upucavali i vrebali priliku da pogode civile. Recite nam je li bila kakva treća granata? I kada? I imate li Vi za to dokaz ili je to jedna uopćena izjava koja ne može da opstane?“, pobunio se optuženi ispitujući svjedoka.
„Ma ne samo treća bilo je stotine granata koje su pale na ovo područje“, odgovorio je svjedok.
Svjedok Đozo nabrojio je niz uzastopno gađanih dijelova grada, poznatim po kretanju i zadržavanju civila, poput ulice Đenetića Čikma, Romanijske, Mula Mustafe Bašeskije, područja općine Centar, Drvarske...te je još jednom Karadžiću ponovio svoj zaključak.
„VRS je gađala mjesta gdje ima najviše civila, gdje ima najviše ljudi koji se krećeu, tu borave, tu se zadržavaju. To je ono što smo mi svi u Sarajevu osjetili na svojoj koži. Znamo točno što se radilo. Znamo točno kako se ginulo. Nisu ginuli samo Muslimani, ginuli su svi i Srbi i Hrvati....djeca. Deset tisuća ljudi je ubijeno. Tisuću i pol djece je ubijeno u Sarajevu“, prisjetio se vidno potresen svjedok.
Nakon prvog ispaljivanja, minobacački projektili bi često ponovno bili ispaljivani kako bi stradali ljudi koji su pomagali pogođenima, ispričao je policijski istražitelj Đozo.
Želeći osporiti vjerodostojnost njegovog svjedočenja Karadžić je ispitivao svjedoka o ubojstvima građana srpske nacionalnosti u Sarajevu za vrijeme opsade. No predsjedavajući sudac O gon Kwon zatražio je od optuženog da prijeđe na druge, konkretne teme koje se tiču njegove optužnice.
Suđenje se nastavlja svjedočenjem Ismeta Svrake, čiji je iskaz također vezan uz teror nad sarajevskim civilima budući da se radi o jednoj od brojnih žrtvi ranjavanja.