Kruh sa sedam kora: I na Dan rudara morali u jamu

21. decembar više od 90 godina proslavlja se kao Dan rudara. Tradicionalno su ovaj dan rudari provodili zajedno, slaveći i iščitavajući rezultate koje su postigli. Iako je ova godina najuspješnija u posljednjih 20 godina, rudari ovaj dan ipak provode na radnim mjestima.

Danas su opet došla brojna obećanja o boljem položaja rudara, ali rudari su svjesni da već godinama obećanja ostaju obećanja, da se njihov standard ne miče s mrtve točke i da će u jame još dugo odlaziti sa ručnim alatom i dinamitom.

Rudarski kruh je kruh sa sedam kora, i u razgovoru s rudarima uvjerili smo se da je to još uvijek tako jer su uvjeti rada i dalje teški, a standard jako loš. Iako im se obećava modernizacija rudnika, ali i veće plaće, sve stoji samo na obećanjima. Žal za nekadašnjim vremenima, kada su bili daleko više cijenjeni, ipak je ostao.

„Želio bih ovim rudarima da žive onako kako smo mi. Druženje - bez obzira ko je ko i šta je šta“, kaže rudar Sulejman Saletović.

Rudari se danas kao nikada bore za svoja radnička prava jer povlašten položaj rudara više ne postoji, a cijena njihovog rada odavno je pala, kaže nam rudar Jakub Mehanović.

„Da rudar ne može otići penziju, nije mu uplaćen njegov staž za penzijski osnov – to se nije moglo desiti nikada, niti je ko mogao pomisliti da rudar može ostati bez penzije“, navodi Jakub Mehanović.

Rudari su prestali prigovorati jer, kažu, posljednjih godina mnogi su im obećavali bolji standard, a on je samo padao. Zato danas malo kome vjeruju.

„Uslovi privređivanja su još uvijek teški kod rudara pogotovo u jamama, zatim po površinskim kopovima. Kada je vrijeme kišno, veliko je blato u kopu. U poslijeratnom periodu ništa nismo uradili i osvježili mašinsku i elektro opremu, a nadali smo se sa Elektroprivredom, i obećano je, da ćemo imati malo bolju mašinsku opremu“, kaže Ismet Jusufagić.

Ni koncern nije pomogao

Također, danas su rudari, na svoj dan dobili čestitku u obliku obavještenja da će svoj veliki praznik po prvi puta koliko se sjećaju, provesti ponovo na radnom mjestu - u jamama.

„Meni lično kao predsjedniku sindikata nije drago što se radi na naš praznik. Objašnjenje je zbog nerada hidroelektrana, manjka struje i manjka uglja - i to je zbog toga. Ali vjerujte volio sam da ne rade, da i oni uživaju kao i svi ostali. Kreka za jedan dan što proizvede, dva, tri dana termolektrana radi, potreba je tolika“, kaže predsjednik Sindikata Rudnika Kreka Fikret Mehić.

Toliko o poštovanju. A o standardu rudara, koji je jako težak, ni u sindikatima nemaju adekvatno objašnjenje, osim da se pokušavaju pohvaliti onim najboljim što ide u njihovu korist.

„Što se tiče standarda, tu stojimo na istom. Naši zahtjevi u ovoj godini su bili povećanje plata, povećanje cijena uglja, međutim, od toga se ništa nije desilo. Jedino smo se dogovorili da odluka bude poslije Nove godine, a to je izjednačavanje regresa i toplog obroka u Elektroprivredi i svih sedam rudnika. Što se tiče plate, mi sindikalci ćemo odmah u januaru aktivno krenuti tražiti povećanje plate rudarima. Da li će biti kroz povećanje cijene uglja ili nekim drugim elementima, mi ne znamo, ali uglavnom tražićemo i mislim da ćemo uspjeti. Ja sam optimista“, kaže Fikret Mehić.

Ni koncern sa Eelektroprivredom, u koji su rudnici ušli još prije dvije godine, nije gotovo ništa promijenio. Plaće rudara još uvijek nisu ni približne plaćama uposlenika Elektroprivrede, a modernizacija rudnika ide veoma sporo. Generalni direktor EP Elvedin Grabovica svjestan je ovog problema:

„Plata rudara nikada neće biti onolika koliko je on zaslužio - ja se s tim apsolutno slažem. Međutim, moramo da znamo da će ona biti onolika kolika se zaradi. Ja se iskreno nadam da ćete vi zajedno sa EP kao krovnom organizacijom i kišobranom uspjeti premašiti ove sad plate koje imate i uz proizvodne pogone koji se revitaliziraju, i da ćemo svi zajedno poslovati pozitivno.“

Ni premijer Federacije BiH Nermin Nikšić ne može rudarima ništa obećati, iako je baš njihov rad ključan za proizvodnju glavnog energenta, bez kojeg naša država bi teško ostvarila bilo kakve prihode.

„Ja ovdje nisam izašao da vam kažem kako će vama biti super u sljedećoj godini. Naprotiv, hoću da kažem da ćete živjeti sigurno od svog rada. Da ćete imati i imate apsolutnu podršku i vi uprave rdunika, koncerna, pogotovo menadžment EP da stvarate ambijent i da pravimo svi zajedno sretnije društvo u Federaciji BiH“, navodi Nermin Nikšić.

Rudari Rudnika Kreka u Tuzli iza sebe ostavljaju jednu od najuspješnijih godina od posljednjih 20, premašujući norme i obarajući rekorde koji ih svrstavaju među vodeće u BiH. I dok proizvodnja raste, rastu samo obećanja i našminkani izvještaji o stanju u našim rudnicima.

A kada se odmaknemo od izvještaja i zavučemo se u rudnike, vidimo rudare koji se još uvijek koriste dinamitom i ručnim alatom u jamama s ogromnom vlagom, prašinom i jako malo svjetla. Međutim, skromni kakvi jesu, rudari su i dalje svjesni da nisu nikakvi heroji - već obični ljudi koji svojim obiteljima donose samo kruh.