Nekadašnja tvornica konfekcije Borac iz Travnika, koja iza sebe ima tradiciju dugu 60 godina, dovedena je na rub uništenja. Dugovanja ovog poduzeća iznose 36 milijuna KM, a nije izvjesna ni sudbina 1.600 njegovih radnika. Za ovakvo stanje Borca kriv je bivši menadžment poduzeća, koji je kriminalnom privatizacijom izigrao radnike i još jedan privredni gigant u BiH bacio na koljena.
Nekadašnji privredni gigant Borac iz Travnika, od kojeg je živjelo 50 posto stanovništva ovoga grada, doveden je na rub propasti. Oko 700 radnika Borca više od godina dana je na čekanju, 12 godina nisu im uplaćeni doprinosi i nije poznata njihova daljna sudbina.
„Vjerujte da mi je tuga oko srca. Ne mogu da zamislim da je ovakav gigant došao na ovakve grane da mi nemamo sad trenutno posla, jedna firma koja je bila na velikom nivuu da je sad ravna nuli. Vjerujte da mi suze na oči naviru - ne može se riječima ni opisati koliko je to teško“, kaže Mirsada Filipović, radnica Borca.
„Za 36 godina rada da nisam zaslužila da imam komad hljeba. To je sramota stvarno. Oni koji su pohapali, sad uzimaju dio po dio, a nas na ulicu“, rekla je jedna od radnica Dragica Kvesa.
Prošle godine poništen je privatizacijski ugovor koji je prije devet godina Agencija za privatizaciju FBiH potpisala sa Ortačkom grupom radnika i menadžmentom Konfekcije. Vlasnik Boraca ponovo je postala Vlada Federacije, koja je pokrenula proces sanacije poduzeća.
Dijelove tvornice pod najam su preuzele dvije privatne firme iz BiH, koje su preuzele za sada 700 radnika. Otkako ih je preuzeo novi poslodavac, radnici kažu da su zadovoljni.
„U Borcu radim 16 godina. Danas mnogo je bolje nego što je prije bilo. Danas imamo osiguranje, imamo zdarvstvo, redovno će biti - samo neka ima posla i biće bolje sve“, kaže radnik Mevludin Hačamović.
Habiba Purić radnica Borca ističe:
„Vremenom se promijenilo dosta toga, ali ima lijepih trenutaka kojih se narod sjeća, kad je fino bilo raditi ovdje.“
Iznajmljivanje dijelova tvornice privatnim firmama spriječilo je potpuno gašenje Borca. Jednu halu i 370 radnika preuzela je firma Master fashion Travnik.
„Ovdje smo da bismo opstali. Ne bismo ni bili ovdje kao privatna firma i ne bismo ih ni preuzeli da ne vjerujemo u posao koji nam daje nadu, a to je strana firma koja još uvijek ima interesa da ovdje radi. Šanse su velike što se nas tiče, jer biznis ne poznaje granice. Međutim, svakako ću pomenuti ono što vam je vjerovatno svako pomenuo - bez podrške zajednice mi ćemo uspjeti, ali malo teže“, naglašava direktor firme Šerif Erbazovski.
Još ima nade
Konfekcija Borac još jedan je primjer kriminalne privatizacije koja je uništila mnoge bosanskohercegovačke firme. Menadžment Konfekcije je prodao velik dio imovine Borca, a novac je završio na njihovima privatnim računima.
„Davno sam rekao - ako se ugasi Borac, možemo mi ugasiti ime, ali ne smijemo ugasiti ovoliki broj uposlenika, jer maltene 50 posto stanovništva zavisi od toga, jer ako je umro Borac, nema više ni trgovine, nema ekonomije, nema kupovne moći. Jeste da su nam bile male plate, ali smo nekako preživljavali. Drugi problem je da su radnici ovdje imali kredite u bankama. Sad ne možeš plaćati, banke zivkaju. Pa čak se bojim da pošteni radnici koji su radili u Konfekciji Borac neće otići i u zatvor za ono što su naši bivši menadžmenti pokrali“, rekao je Samir Zahirović, predsjednik Sindikata Konfekcije Borac.
Erdalj Trhulj, foto: Midhat Poturović
Za Konfekciju Borac iz Travnika nade još ima. U toku je proces izdavanja i prodaje određenih tehničko-tehnoloških dijelova poduzeća. Cijeli proces stopirala je Porezna uprava FBiH, čime je cijelo podzeće odvedeno u stečaj.
„Borac je blokiran zato što nije izvršavao obaveze po reprogramu duga koji je učinjen polovinom 2012. godine. Na par stastanaka koje smo imali do kraja prošle godine mi smo pokušali naći rješenje u okviru važećih zakonskih propisa, a to je da se uradi novi reprogram do marta, jer tada bi Borac imao siguran priliv sredstava od iznajmljenih objekata i mogao bi da servisira svoje obaveze“, navodi Erdal Trhulj, ministar energije, rudarstva i industrije FBiH.
Sve nekada velike privredne sisteme u BiH sa lica zemlje nije zbrisao rat nego kriminalna privatizacija. Štete nastale ratnom i poslijeratnom privatizacijom u BiH mjere se milijardama, ali zbog toga još nitko nije odgovarao.
