Prema podacima Međunarodnog pomorskog ureda (International Maritime Bureau) ove godine, do sredine svibnja, u Adenskom zaljevu je bilo 114 napada na brodove. Na 54 broda pirati su pucali, a uspjeli su ih oteti 29. Oteli su i 480 pomoraca, od koji se njih još 250 nalaze u rukama pirata. Među njima je i petero Hrvata.
Sudbinu svojih sunarodnjaka i kolega krajem travnja su izbjegli brodski mehaničari Ivan Pedišić sa Pašmana i Nikica Gorički iz Kaštel Štafilića. Oni su plovili na cruiseru Melody od Sejšela prema Crvenom moru kad su napadnuti 400 milja daleko od somalijske obale:
"Oni su se polako privukli i počeli su postavljali skale za penjati se na brod. U isto vrijeme jedna putnica, starije žena, Njemica, 80 godina, ih je vidjela i bacila je jednu ležaljku na njih. U isto vrijeme jedan što iznosi smeće van, vidio ih je kako se penju i nastala je uzbuna. Naši policajci s broda su izašli i počelo je puškaranje. Probušili su im čamce, ispalili su nekoliko rafala i po komandnom mostu i sa strane broda. Bilo je par ljudi ranjeno od zalutalih metaka. Oni su se na kraju povukli."
Na brodu je bilo je oko 2.000 ljudi - članova posade i putnika. Čudna je bila njihova znatiželja, kaže Ivan Pedišić:
"Putnici kao putnici - odmah su se nagnuli preko ograde da vide, a neki su čak i snimali. Ali čim je ispaljeno par rafala, odmah su se pobacali dole."
A posada? Je li nju zahvatio strah? Nikica Gorički:
"Čujete, preko televizije vidite da se to događa, da pirati napadaju i sve mislite neće vas, a onda kada se to dogodi, nekako adrenalin skoči. Nije bilo nekog straha."
Strah ne mora biti samo od napadača - i obrana može prestrašiti. Naime, razvila se poslije ovog događaja diskusija je li se trebalo piratima pružati otpor:
"Bilo je tu komentara da li je trebalo pružati otpor ili ne, radi sigurnosti putnika kojih je bilo oko 1.500. Što da su imali zolju? Na neke brodove su pucali zoljom. Sve je ipak bilo OK."
Kapetan Boris Sesartić iz Solina, koji za njemačku kompaniju plovi s brodom za kontejnerski teret, smatra da se piratima ne smije pružati otpor:
"Ne može se na svakom brodu baš tako ni pucati. Ne smije se ni variti, niti brusiti, iskrica je kritična. Na brodu imamo 3.000 tona nafte i par stotina tona dizela."
Manji rizik je postati objekt piratske trgovine. Za oslobađanje broda traže 20 - 30 milijuna dolara, a nagode se na milijun - dva, priča se u pomoračkom svijetu jer kompanije ne izlaze u javnost sa svotama plaćene otkupnine.
Inače, kapetan Sesartić se uzda u sustav Atlante.
"Mi se registriramo u sustav Atlante i počinjeno stalno dobivati informacije gdje se trenutno događa neki napad. U tim zonama smo puno oprezniji i puno oštrije to sve osmatramo", kaže Sesatrić, koji objašnjava da je operacija Atlanta akcija koju je pokrenula Europska unija s ciljem zaustavljanja piratskih napada i zaštite trgovačkih brodova koji prolaze Adenskim zaljevom i okolnim morima.
Kapetan crusiera Nautica, Jurica Brajčić iz Dubrovnika, kojeg su prati napali u Adenskom zaljevu krajem studenoga prošle godine, hvali operaciju Atlanta, ali misli i da se piratstvo neće moći suzbiti vojnom silom i da će ono trajati dok se god ne na nađe političko rješenje da se sredi situacija na obali Somalije:
"Trebali bi prvo politički, pa onda ekonomski to srediti. Znamo da je u Somaliji godišnji dohodak ispod 600 dolara po stanovniku, a to je jako malo. Da se ponašaju kao Robin Hud, to je točno. Otkako su krenuli sa ovim otmicama, od tada je krenuo malo život u tim obalnim područjima."
Jurica Brajčić je pirate izbjegao vještim manevrima. Pitali smo ga da je slučajno otet, može li pretpostaviti kako bi izgledali ti uznički dani:
"Ne bih htio ni da razmišljam o tome. Na tim putničkim brodovima ima starijih putnika, čak preko 90 godina. Kako bi oni to podnijeli?"
Pomorci koji plove Adenskim zaljevom imaju vlastite strahove.
"Što ćemo sa piratima, kako ćemo, gdje ćemo, u koju ćemo uru doći, hoćemo li ići po noći ili po danu, kojom brzinom voziti. To su uvijek neke teme prije. Sa samim ulaskom to prestane biti dilema", kaže kapetan Sesartić.
Pravdaju se kod kuće radi opasnog zanimanja.
Ivan Pedišić:
"Već 65 godina uvik neko iz familije plovi, tako da je meni to u krvi. Ovdi sam vuk, a doma sam ovca."
Svjesni su, poput kapetana Jurice Brajčića, da su suvremene komunikacije njihovim obiteljima skratile vrijeme bojazni:
"Nije mi jednostavno, proživljavam svakako, ali obzirom na današnje vrijeme i današnju komunikaciju konstantno sam sa njima u kontaktu, e-mail-om ili telefonom. Stalno je veza moguća, tako da je puno jednostavnije. Obavezno se javim prije, poslije i za vrijeme tako da ih držim smirene, ali meni je jako teško."
Sudbinu svojih sunarodnjaka i kolega krajem travnja su izbjegli brodski mehaničari Ivan Pedišić sa Pašmana i Nikica Gorički iz Kaštel Štafilića. Oni su plovili na cruiseru Melody od Sejšela prema Crvenom moru kad su napadnuti 400 milja daleko od somalijske obale:
"Oni su se polako privukli i počeli su postavljali skale za penjati se na brod. U isto vrijeme jedna putnica, starije žena, Njemica, 80 godina, ih je vidjela i bacila je jednu ležaljku na njih. U isto vrijeme jedan što iznosi smeće van, vidio ih je kako se penju i nastala je uzbuna. Naši policajci s broda su izašli i počelo je puškaranje. Probušili su im čamce, ispalili su nekoliko rafala i po komandnom mostu i sa strane broda. Bilo je par ljudi ranjeno od zalutalih metaka. Oni su se na kraju povukli."
Prema podacima Međunarodnog pomorskog ureda (International Maritime Bureau) ove godine, do sredine svibnja, u Adenskom zaljevu je bilo 114 napada na brodove. Na 54 broda pirati su pucali, a uspjeli su ih oteti 29. Oteli su i 480 pomoraca, od koji se njih još 250 nalaze u rukama pirata. Među njima je i petero Hrvata.
Na brodu je bilo je oko 2.000 ljudi - članova posade i putnika. Čudna je bila njihova znatiželja, kaže Ivan Pedišić:
"Putnici kao putnici - odmah su se nagnuli preko ograde da vide, a neki su čak i snimali. Ali čim je ispaljeno par rafala, odmah su se pobacali dole."
A posada? Je li nju zahvatio strah? Nikica Gorički:
"Čujete, preko televizije vidite da se to događa, da pirati napadaju i sve mislite neće vas, a onda kada se to dogodi, nekako adrenalin skoči. Nije bilo nekog straha."
Strah ne mora biti samo od napadača - i obrana može prestrašiti. Naime, razvila se poslije ovog događaja diskusija je li se trebalo piratima pružati otpor:
"Bilo je tu komentara da li je trebalo pružati otpor ili ne, radi sigurnosti putnika kojih je bilo oko 1.500. Što da su imali zolju? Na neke brodove su pucali zoljom. Sve je ipak bilo OK."
Kapetan Boris Sesartić iz Solina, koji za njemačku kompaniju plovi s brodom za kontejnerski teret, smatra da se piratima ne smije pružati otpor:
"Ne može se na svakom brodu baš tako ni pucati. Ne smije se ni variti, niti brusiti, iskrica je kritična. Na brodu imamo 3.000 tona nafte i par stotina tona dizela."
Manji rizik je postati objekt piratske trgovine. Za oslobađanje broda traže 20 - 30 milijuna dolara, a nagode se na milijun - dva, priča se u pomoračkom svijetu jer kompanije ne izlaze u javnost sa svotama plaćene otkupnine.
Inače, kapetan Sesartić se uzda u sustav Atlante.
"Mi se registriramo u sustav Atlante i počinjeno stalno dobivati informacije gdje se trenutno događa neki napad. U tim zonama smo puno oprezniji i puno oštrije to sve osmatramo", kaže Sesatrić, koji objašnjava da je operacija Atlanta akcija koju je pokrenula Europska unija s ciljem zaustavljanja piratskih napada i zaštite trgovačkih brodova koji prolaze Adenskim zaljevom i okolnim morima.
Kapetan crusiera Nautica, Jurica Brajčić iz Dubrovnika, kojeg su prati napali u Adenskom zaljevu krajem studenoga prošle godine, hvali operaciju Atlanta, ali misli i da se piratstvo neće moći suzbiti vojnom silom i da će ono trajati dok se god ne na nađe političko rješenje da se sredi situacija na obali Somalije:
"Trebali bi prvo politički, pa onda ekonomski to srediti. Znamo da je u Somaliji godišnji dohodak ispod 600 dolara po stanovniku, a to je jako malo. Da se ponašaju kao Robin Hud, to je točno. Otkako su krenuli sa ovim otmicama, od tada je krenuo malo život u tim obalnim područjima."
Jurica Brajčić je pirate izbjegao vještim manevrima. Pitali smo ga da je slučajno otet, može li pretpostaviti kako bi izgledali ti uznički dani:
"Ne bih htio ni da razmišljam o tome. Na tim putničkim brodovima ima starijih putnika, čak preko 90 godina. Kako bi oni to podnijeli?"
Pomorci koji plove Adenskim zaljevom imaju vlastite strahove.
Što ćemo sa piratima, kako ćemo, gdje ćemo, u koju ćemo uru doći, hoćemo li ići po noći ili po danu, kojom brzinom voziti. To su uvijek neke teme prije. Sa samim ulaskom to prestane biti dilema.
Pravdaju se kod kuće radi opasnog zanimanja.
Ivan Pedišić:
"Već 65 godina uvik neko iz familije plovi, tako da je meni to u krvi. Ovdi sam vuk, a doma sam ovca."
Svjesni su, poput kapetana Jurice Brajčića, da su suvremene komunikacije njihovim obiteljima skratile vrijeme bojazni:
"Nije mi jednostavno, proživljavam svakako, ali obzirom na današnje vrijeme i današnju komunikaciju konstantno sam sa njima u kontaktu, e-mail-om ili telefonom. Stalno je veza moguća, tako da je puno jednostavnije. Obavezno se javim prije, poslije i za vrijeme tako da ih držim smirene, ali meni je jako teško."
