Umirovljeni hrvatski general Rahim Ademi traži odštetu od države jer tvrdi da je ona kriva što je nezasluženo proveo sedam mjeseci u haškom pritvoru zbog sumnje da je naredio ratne zločine u akciji „Medački džep“ 1993. Ademi je oslobođen u postupku koji je Hag prepustio Hrvatskoj, ali ni dan-danas ništa nije napravljeno da se procesuiraju oni koji su vodili paralelnu liniju komandovanja, a na koje presuda Ademiju jasno ukazuje.
Zašto nema pomaka niti u jednom problemu vezanom uz akciju Hrvatske vojske „Medački džep“ iz rujna 1993. godine? Tužba generala Rahima Ademija protiv hrvatske države da mu se isplati milijun kuna odštete zbog toga što je, po njegovom sudu, nezasluženo proveo sedam mjeseci u haškom pritvoru već dvije godine čeka na splitskom sudu, a da nije zakazana rasprava. Osim toga, kada je 2008. godine u postupku koji je Hag prepustio hrvatskom pravosuđu Rahim Ademi oslobođen optužbi po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima srpske paravojske, sud je u presudi jasno naznačio u kojem smjeru bi trebalo nastaviti s istragom, a niti to se nije desilo.
Krenimo redom. U akciji „Medački džep“ Hrvatska vojska i policijski specijalci zauzeli su nekoliko sela pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba nedaleko Gospića. Sela su bila u UN-ovoj zaštićenoj zoni, međutim iz njih se artiljerijom učestalo gađalo po civilnim ciljevima u Gospiću. Na inzistiranje UN-a naređeno je povlačenje sa zauzetog teritorija. Tijekom akcije pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije ubili su 23 srpska civila i pet zarobljenih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Ademi je tvrdio da mu se u drugoj polovici devedesetih nije dopustilo da o toj akciji razgovara sa haškim istražiteljima, potom je Hag podigao optužnicu i Ademi je završio u haškom pritvoru. Njegov odvjetnik Čedo Prodanović tvrdi da je Hrvatska slala u Hag samo dokumente koji su teretili Ademija, a da nisu slali dokumente koje je sakupila njegova obrana, i koji su išli Ademiju u prilog:
„Tako se radila jedna selekcija gdje su se neki generali pogodovali, a njega se svjesno izručilo u Hag. U bitnom se njegov život svodio da se morao braniti od nečega za što nikad nije trebao biti ni optužen“
Zanimljivo je da je u to vrijeme - od godine 2000. do 2002. - šef Ureda hrvatske Vlade za suradnju s Haškim tribunalom bio Orsat Miljenić, koji je sada ministar pravosuđa. On odbija prozivanje i kaže da je postupao po propisima. „Sigurno u vrijeme kad sam ja bio predsjednik Ureda postupalo se jasno, transparentno, prema svima jednako, nikakvi dokumenti se skrivali nisu, svi su bili dostavljani i obrani i tužiteljstvu, jer su bila takva pravila.“
U splitskom sudu kažu kako postupak nije započet, jer se ne radi o hitnom slučaju, a da ionako prioritet imaju bitno stariji slučajevi.
A sada o utvrđivanju zapovjedne odgovornosti za ratne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima srpske paravojske. Naime, presuda iz 2008. godine oslobodila je odgovornosti Ademija, presudila je da je Norac odgovoran, i kazala da je on bio dio paralelnog zapovjednog lanca, koji je išao od sada pokojnog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske generala Janka Bobetka, preko njegovog osobnog izaslanika na terenu admirala Davora Domazeta Loše, do Norca. „Kada god pitamo Državno odvjetništvo ima li kakvih pomaka, oni odgovaraju da su predistražne radnje u tijeku“, kaže za naš radio voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Dokumenta Vesna Teršelič. „Nažalost, pravosuđe ne radi sve što bi trebalo i apsolutno nije dovoljno donijeti jednu pravomoćnu presudu, posebno ne kad je ona tako detaljna.“
Sudac Marin Mrčela, koji je predsjedao sudskim vijećem koje je oslobodilo Ademija i osudilo Norca, uložio je mnogo truda tijekom postupka i u pisanju presude i njenog obrazloženja.
„Jer je, zapravo, ona i napisana na način koji je Državnom odvjetništvu omogućavao razvijanje novih optužnica na temelju svega što je utvrđeno na raspravama. Tim vijećem je predsjedavao sudac Mrčela i stvarno utvrdio puno više od onoga što se nalazilo u optužnici, tako da je tu odgovornost na Državnom odvjetništvu. Oni trebaju poduzeti sljedeće korake - i nedopustivo je da ih još nisu poduzeli.“, kaže Vesna Teršelić
Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan potužio se u upravo podnesenom izviješću o radu na kroničan i ozbiljan nedostatak kadrova i novca, ali to nikako ne bi smio biti alibi da ovako važan predmet ostane visiti u zraku.
Nevladine udruge za ljudska prava upozoravaju na još dva otvorena pitanja oko akcije „Medački džep“ - do sada se po zapovjednoj odgovornosti sudilo samo zapovjednicima Hrvatske vojske, a ne i zapovjednicima specijalne policije, u čijoj zoni odgovornosti je, također, bilo zločina.
Osim toga, obitelji žrtava kako iz zone odgovornosti Hrvatska vojske, tako i iz zone odgovornosti specijalne policije tužile su državu za naknadu štete za ubijene najbliže i uništenu i spaljenu imovinu. Međutim, oni čiji najbliži nisu poimence pobrojani u presudi Ademiju i Norcu imaju problema sa ostvarenjem odšteta.