U Hrvatskoj u ponedjeljak počinje nova školska godina. Vlada je u sklopu mjera za borbu protiv krize prije dva mjeseca ukinula odluku da će svi đaci dobiti besplatne udžbenike. Dobit će ih samo oko 45.000 najugroženijih.
I dok su đaci i njihove knjige postali predmet političkih optužbi i kontraoptužbi, dotle na hrvatskih trgovima, ulicama, neki kažu i ledinama, mnogi budući poduzetnici čine svoje prve korake trgujući udžbenicima.
Saborska zastupnica SDP-a, Marija Lugarić, prozvala je Vladu da je ponizila i učenike i roditelje time što im je prvo obećala besplatne udžbenike, a zatim od toga odustala:
"Društvo znanja se svelo na jedno puko prodavanje knjiga na ledini."
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odbacuju tvrdnje SDP-a u vezi s udžbenicima, te podsjećaju kako je "SDP još nedavno smatrao da besplatni udžbenici nisu prioritet".
Daleko od stranačkog nadmudrivanja đaci - mogli bismo ih nazvati i djecom recesije - kraj svog ljetnog raspusta provode u poduzetničkim aktivnostima. Središnji splitski trg, popularnu Pjacu, zaposjeli su mladi trgovci istovremeno i prodajući i kupujući, ali i oni se žale na državu, kao Krešo:
"To nje pošteno. Pogledajte u kakvoj državi živimo da moramo prodavati knjige po ulici."
No, ima ih koji nalaze i dobre strane ulične trgovine knjigama:
"Još bolje jer mi ćemo zaraditi."
Kako to izgleda u praksi malog obrta Ivana i Josipa, đaka šestog razreda osnovne škole:
"Prodajem knjige za peti i šesti razred, a imamo nešto i za sedmi i osmi. Vježbenica je 15 kuna, a udžbenik 20 kuna. Udžbenici u knjižari su 70 kuna, a vježbenice 50. Knjige za sebe sam kupio, nešto ovdje, a nešto u knjižari. Već smo zaradili 50 kuna za dvije knjige."
Matea i Ivona s prodanim knjigama žele pojačati svoje džeparce:
"Prodaja baš i ne ide. Od jutros smo zaradili 80 kuna. Od njih ćemo si nešto kupiti. Knjige je već mama naručila."
I tako je Pjaca nakratko dobila istočnjački duh:
"Cjenkamo se ovdje, dajemo mu 20 kuna, a on neće."
Ulična trgovina knjigama dobro dođe i prodavačima i kupcima, kaže majka dva đaka koja još nije izračunala ovogodišnje školske troškove:
"Imam dvoje djece i uopće ne znam koliko ću potrošiti, sigurno oko 2.500 kuna."
I nisu samo cijene one koje upućuju na uličnu trgovinu. Nekih udžbenika jednostavno nema, žali se Ante, otac osmoškolca i srednjoškolke:
"Jedino u Hrvatskoj možeš doći sa novcima u knjižaru a da ne možeš kupiti knjige jer ih nema. Kažu da narudžbe više ne primaju. Kada sam ja išao u školu, jedne knjige su važile najmanje pet godina. Ovdje ima 100 vrsta autora i nemoguće je naći ono što tražiš."
Država je uštedjela tako što knjige ne poklanja, nego prodaje, ali kako je neorganizirana, proizvodi trošak, ako ne sebi - ono svojim poreskim obveznicima:
"Više ću potrošiti u gubljenju vremena, nego za same knjige platiti jer je nemoguće naći ono što tražiš."
I dok su đaci i njihove knjige postali predmet političkih optužbi i kontraoptužbi, dotle na hrvatskih trgovima, ulicama, neki kažu i ledinama, mnogi budući poduzetnici čine svoje prve korake trgujući udžbenicima.
Saborska zastupnica SDP-a, Marija Lugarić, prozvala je Vladu da je ponizila i učenike i roditelje time što im je prvo obećala besplatne udžbenike, a zatim od toga odustala:
"Društvo znanja se svelo na jedno puko prodavanje knjiga na ledini."
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odbacuju tvrdnje SDP-a u vezi s udžbenicima, te podsjećaju kako je "SDP još nedavno smatrao da besplatni udžbenici nisu prioritet".
Daleko od stranačkog nadmudrivanja đaci - mogli bismo ih nazvati i djecom recesije - kraj svog ljetnog raspusta provode u poduzetničkim aktivnostima. Središnji splitski trg, popularnu Pjacu, zaposjeli su mladi trgovci istovremeno i prodajući i kupujući, ali i oni se žale na državu, kao Krešo:
"To nje pošteno. Pogledajte u kakvoj državi živimo da moramo prodavati knjige po ulici."
No, ima ih koji nalaze i dobre strane ulične trgovine knjigama:
"Još bolje jer mi ćemo zaraditi."
Kako to izgleda u praksi malog obrta Ivana i Josipa, đaka šestog razreda osnovne škole:
"Prodajem knjige za peti i šesti razred, a imamo nešto i za sedmi i osmi. Vježbenica je 15 kuna, a udžbenik 20 kuna. Udžbenici u knjižari su 70 kuna, a vježbenice 50. Knjige za sebe sam kupio, nešto ovdje, a nešto u knjižari. Već smo zaradili 50 kuna za dvije knjige."
Matea i Ivona s prodanim knjigama žele pojačati svoje džeparce:
"Prodaja baš i ne ide. Od jutros smo zaradili 80 kuna. Od njih ćemo si nešto kupiti. Knjige je već mama naručila."
I tako je Pjaca nakratko dobila istočnjački duh:
"Cjenkamo se ovdje, dajemo mu 20 kuna, a on neće."
Ulična trgovina knjigama dobro dođe i prodavačima i kupcima, kaže majka dva đaka koja još nije izračunala ovogodišnje školske troškove:
"Imam dvoje djece i uopće ne znam koliko ću potrošiti, sigurno oko 2.500 kuna."
I nisu samo cijene one koje upućuju na uličnu trgovinu. Nekih udžbenika jednostavno nema, žali se Ante, otac osmoškolca i srednjoškolke:
"Jedino u Hrvatskoj možeš doći sa novcima u knjižaru a da ne možeš kupiti knjige jer ih nema. Kažu da narudžbe više ne primaju. Kada sam ja išao u školu, jedne knjige su važile najmanje pet godina. Ovdje ima 100 vrsta autora i nemoguće je naći ono što tražiš."
Država je uštedjela tako što knjige ne poklanja, nego prodaje, ali kako je neorganizirana, proizvodi trošak, ako ne sebi - ono svojim poreskim obveznicima:
"Više ću potrošiti u gubljenju vremena, nego za same knjige platiti jer je nemoguće naći ono što tražiš."
