Optužba srpskog udruženja u SAD-u ' Žrtve genocida Krajine' da su umirovljeni američki časnici, preko američke tvrtke MPRI, sredinom 90-tih , tehnički i stručno pomagali Hrvatskoj u pripremi vojnoredarstvene akcije 'Oluja', potpuno su izmišljene i sigurno će biti još jedan pravni i politički debakl u nizu promašaja srpske politike, ističu hrvatski odvjetnici i i visoki vojni dužnosnici.
Naime, ovog je tjedna objavljeno da su odvjetnici te udruge, u ime 200.000 protjeranih Srba iz Krajine podnijeli takvu tužbu Saveznom sudu u Chicagu, optužujući američku privatnu vojnu tvrtku da su njezini zaposlenici tijekom 1995., sudjelujući u pripremi Oluje, omogućili da se dogode masovna ubojstva i protjerivanje Srba, zbog čega traže i 10 milijardi dolara odštete.
Izvan je svake pameti da su američki umirovljeni vojnici radili na pripremi Oluje, ističe za Radio Slobodna Europa umirovljeni general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić koji je, kao zamjenik ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, krajem 1994. i osobno sudjelovao u potpisivanju ugovora o dolasku privatne američke vojne tvrtke MPRI u Hrvatsku.
„To je apsolutno besmisleno, ne odgovara istini, ne odgovara činjenicama i to je još jedan politički promašaj i sigurno će biti veliki pravni i politički debakl onih koji su pokrenuli takav zahtjev i takvu tužbu“, kaže Ćosić.
Riječ je velikoj američkoj kompaniji koja najveći dio poslova obavlja za ministarstvo obrane SAD-a, a srpska udruga je tuži da je za vrijeme akcije Oluja omogućila da se dogodi genocid nad Srbima.Optužuje je da je nabavljala topničko naoružanje za Hrvatsku, organizirala ustupanje obavještajnih i satelitskih podataka američke vojske Hrvatskoj, te obučavala hrvatske vojnike.
Umirovljeni general Ćosić tvrdi da je sve to neistina da su američki časnici došli u Hrvatsku isključivo sa zadaćom da pomognu demokratskoj transformaciji hrvatske vojske i da im je bilo strogo zabranjeno obavljanje borbene obuke u Hrvatskoj.
„Osobno sam sudjelovao u pripremi ugovora koji je potpisan u rujnu 1994. godine u Washingtonu, s pokojnim hrvatskim ministrom Gojkom Šuškom i bio je to isključivo oblik pomoći koji nije imao nikakvog utjecaja na borbenu spremnost i sposobnost Hrvatske vojske“, tvrdi Ćosić.
Pravno tužba nema izgleda
Ćosić odbacuje i tvrdnje o američkoj logističkoj pomoći.
„Čitav sporazum i sve ono što je radila američka vojska ili NATO bilo je isključivo usmjereno u kontroli nadzora sukoba na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini. Nikakve pomoći, niti obavještajne, niti bilo kakvih drugih aktivnosti i inforamacija sa strane SAD-a nije bilo niti je moglo biti zato što je sve te sporazume kontrolirao i Pentagon i State Departmant i CIA i vojna obavještajna agencija itd. Ova tužba je potpuno besmislena i, zapravo, još jedan u nizu promašaja srpske politike“, kaže Ćosić.
Novinar Jutarnjeg lista Krešimir Žabec, koji godinama prati zbivanja u Hrvatskoj vojsci i na području obrane, naglašava da je Hrvatska u to doba imala vlastite bespilotne letjelice.
„Poznata je činjenica da su hrvatski stručnjaci i neki amateri napravili u to vrijeme nekoliko bespilotnih letjelica, nešto u Zrakoplovno-tehničkom centru u Velikoj Gorici, i, ako se dobro sjećam, mislim da ih je bilo tri i to je Hrvatska vojska koristila. Naravno, da su u isto vrijeme nad Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom letjeli američki predatori i njihove bespilotne letjelice koje su snimale cijeli teritorij i slali te snimke u američki stožer, ali to je više bilo za potrebe američke vojske i UNPROFORa nego li što su oni to dijelili s Hrvatima“, kaže Žabec.
Ocjenjujući tužbu s pravne strane hrvatski odvjetnik Anto Nobilo ne daje joj nikakve izglede pogotovo ne masovnom zahtjevu za odštetom .
„Prije svega, MPRI koji je radio neku nastavnu obuku za potrebe hrvatske vojske ne može snositi odgovornost za bilo koju odluku ili radnje hrvatske vojske. Drugo, Hrvatska je vojska imala pravo krenuti u oslobodilačku akciju,a ta akcija je, kao takva, legitimna,nije protupravna, a za određene akte nasilja koji su se tijekom ili bolje rečeno nakon akcije 'Oluja' desili, postoji mogućnost traženja odštete ili od osoba koje su ta djela nasilja i te zločine počinile ili, ako su to hrvatski vojnici ili policija odšteta se, u svakom individualnom slučaju, može tražiti od hrvatske države, što se i događa. Dakle, ni na koji način ne vidim da bi Amerikanci mogli biti odgovorni. Držim da je sve to više na propagandnoj aktivnosti nego li jedna, realna, pravna aktivnost“, zaključuje Nobilo.
Naime, ovog je tjedna objavljeno da su odvjetnici te udruge, u ime 200.000 protjeranih Srba iz Krajine podnijeli takvu tužbu Saveznom sudu u Chicagu, optužujući američku privatnu vojnu tvrtku da su njezini zaposlenici tijekom 1995., sudjelujući u pripremi Oluje, omogućili da se dogode masovna ubojstva i protjerivanje Srba, zbog čega traže i 10 milijardi dolara odštete.
Izvan je svake pameti da su američki umirovljeni vojnici radili na pripremi Oluje, ističe za Radio Slobodna Europa umirovljeni general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić koji je, kao zamjenik ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, krajem 1994. i osobno sudjelovao u potpisivanju ugovora o dolasku privatne američke vojne tvrtke MPRI u Hrvatsku.
„To je apsolutno besmisleno, ne odgovara istini, ne odgovara činjenicama i to je još jedan politički promašaj i sigurno će biti veliki pravni i politički debakl onih koji su pokrenuli takav zahtjev i takvu tužbu“, kaže Ćosić.
"Nikakve pomoći, niti obavještajne, niti bilo kakvih drugih aktivnosti i inforamacija sa strane SAD-a nije bilo niti je moglo biti zato što je sve te sporazume kontrolirao i Pentagon i State Departmant i CIA i vojna obavještajna agencija itd", tvrdi umirovljeni general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić.
Riječ je velikoj američkoj kompaniji koja najveći dio poslova obavlja za ministarstvo obrane SAD-a, a srpska udruga je tuži da je za vrijeme akcije Oluja omogućila da se dogodi genocid nad Srbima.Optužuje je da je nabavljala topničko naoružanje za Hrvatsku, organizirala ustupanje obavještajnih i satelitskih podataka američke vojske Hrvatskoj, te obučavala hrvatske vojnike.
Umirovljeni general Ćosić tvrdi da je sve to neistina da su američki časnici došli u Hrvatsku isključivo sa zadaćom da pomognu demokratskoj transformaciji hrvatske vojske i da im je bilo strogo zabranjeno obavljanje borbene obuke u Hrvatskoj.
„Osobno sam sudjelovao u pripremi ugovora koji je potpisan u rujnu 1994. godine u Washingtonu, s pokojnim hrvatskim ministrom Gojkom Šuškom i bio je to isključivo oblik pomoći koji nije imao nikakvog utjecaja na borbenu spremnost i sposobnost Hrvatske vojske“, tvrdi Ćosić.
Pravno tužba nema izgleda
Ćosić odbacuje i tvrdnje o američkoj logističkoj pomoći.
„Čitav sporazum i sve ono što je radila američka vojska ili NATO bilo je isključivo usmjereno u kontroli nadzora sukoba na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini. Nikakve pomoći, niti obavještajne, niti bilo kakvih drugih aktivnosti i inforamacija sa strane SAD-a nije bilo niti je moglo biti zato što je sve te sporazume kontrolirao i Pentagon i State Departmant i CIA i vojna obavještajna agencija itd. Ova tužba je potpuno besmislena i, zapravo, još jedan u nizu promašaja srpske politike“, kaže Ćosić.
"MPRI koji je radio neku nastavnu obuku za potrebe hrvatske vojske ne može snositi odgovornost za bilo koju odluku ili radnje hrvatske vojske", kaže odvjetnik Anto Nobilo, ocjenjujući tužbu s pravne strane.
Novinar Jutarnjeg lista Krešimir Žabec, koji godinama prati zbivanja u Hrvatskoj vojsci i na području obrane, naglašava da je Hrvatska u to doba imala vlastite bespilotne letjelice.
„Poznata je činjenica da su hrvatski stručnjaci i neki amateri napravili u to vrijeme nekoliko bespilotnih letjelica, nešto u Zrakoplovno-tehničkom centru u Velikoj Gorici, i, ako se dobro sjećam, mislim da ih je bilo tri i to je Hrvatska vojska koristila. Naravno, da su u isto vrijeme nad Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom letjeli američki predatori i njihove bespilotne letjelice koje su snimale cijeli teritorij i slali te snimke u američki stožer, ali to je više bilo za potrebe američke vojske i UNPROFORa nego li što su oni to dijelili s Hrvatima“, kaže Žabec.
Ocjenjujući tužbu s pravne strane hrvatski odvjetnik Anto Nobilo ne daje joj nikakve izglede pogotovo ne masovnom zahtjevu za odštetom .
„Prije svega, MPRI koji je radio neku nastavnu obuku za potrebe hrvatske vojske ne može snositi odgovornost za bilo koju odluku ili radnje hrvatske vojske. Drugo, Hrvatska je vojska imala pravo krenuti u oslobodilačku akciju,a ta akcija je, kao takva, legitimna,nije protupravna, a za određene akte nasilja koji su se tijekom ili bolje rečeno nakon akcije 'Oluja' desili, postoji mogućnost traženja odštete ili od osoba koje su ta djela nasilja i te zločine počinile ili, ako su to hrvatski vojnici ili policija odšteta se, u svakom individualnom slučaju, može tražiti od hrvatske države, što se i događa. Dakle, ni na koji način ne vidim da bi Amerikanci mogli biti odgovorni. Držim da je sve to više na propagandnoj aktivnosti nego li jedna, realna, pravna aktivnost“, zaključuje Nobilo.
