Nacionalna diskriminacija u stambenom zbrinjavanju

Preostalih 11 slučajeva povrata privatne imovine vlasnicima Srbima se ne rješava, doseljenim bosansko-hercegovačkim Hrvatima i hrvatskim ratnim veteranima se daruje dodijeljene kuće u ratom pogođenim dijelovima Hrvatske, a mnogi Srbi kojima su kuće obnovljene, ali on ne žive u njima dobijaju prijedloge za nagodbu sa državom za povrat sredstava koja je država uložila u obnovu njihove kuće.

I dok se jednima daruje kuće, Srbi bivši nositelji stanarskog prava trebaju platiti 400 do 800 eura po kvadratu za otkup dodijeljenog stana, uz odredbu nepojivu sa privatnim vlasništvom da gube sva prava ako izbivaju iz stana dulje od 6 mjeseci.

Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula za sve to optužuje bivšu HDZ-ovu vladu, a pogotovo njihove koalicijske partnere Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) iz čijih redova je u HDZ-ovoj Vladi bio jedan vicepremijer – Slobodan Uzelac – i za ove konkretne probleme nadležni državni tajnik u Ministarstvu obnove Stanko Janić.

„SDSS je zajedno sa HDZ-om donio taj zakon u maju mjesecu prošle godine, a gospodin Janić je bio sukreator tog zakona jer je bio državni tajnik , kao što je i gospodin Uzelac bio u Vladi... I zato je to veća sramota što su i pripadnici manjine u koaliciji donijeli zakon koji je diskriminirajući“, kazao je Džakula.

Nakon formiranja nove Vlade lijevog centra, Džakula je temeljem razgovora s vicepremijerom za unutarnju, vanjsku i europsku politiku Nevenom Mimicom – optimističan.

Očit slučaj diskriminacije na osnovu podrijetla

Milica Miladinović iz Zagreba ispričala je potresnu priču o 17 godina borbe za povrat njene vikendice u Stubičkom Srmcu u Hrvatskom zagorju. Ona je 1991. otišla iz Hrvatske i izgubila je stanarsko pravo u Zagrebu.

Godine 1995-te se u njenu kuću u Stubičkom Strmcu useljuje hrvatski ratni veteran kojem je kuća srušena u ratu i - iako mu je vlastita kuća u Novskoj 3 godine kasnije obnovljena - on se ne iseljava. Gospođa Miladinović se 2000-te vraća u Hrvatsku i pokreće pravnu bitku.

Punih 7 godina kasnije uspijeva ući u vlastitu kuću koja je potpuno devastirana i za normalan život u njoj treba uložiti tridesetak tisuća eura, koje ona nema. Međutim, bivši korisnik je tuži za povrat sredstava koja je navodno investirao u tu kuću, i to četrdeset tisuća eura.

Uslijedila je sudska ovrha i - ona je ostala bez kuće. Tada je država najavila da će se umiješati, ali već 6 mjeseci nema pomaka, kaže gospođa Miladinović:

„Pa neće se valjda i dalje dozvoliti da budem bez krova nad glavom i da živim od 500 kuna socijalne pomoći. A usto da kažem – i zdravlje mi je maksimalno narušeno, jer svih ovih godina ja živim jednu užasnu torturu države jer su mi oteli sve i ja živim maltene na rubu civilizacije u kojoj normalni ljudi žive.“

„Radi se o očitom slučaju diskriminacije na osnovu podrijetla“, ocijenio je politički analitičar i dugogodišnji aktivist za ljudska prava Žarko Puhovski.

„To je po mome sudu nešto što je nedopustivo. O tome treba javno govoriti i treba vidjeti može li se izvršiti pritisak na Vladu, uz pomalo pesimistzičan dodatak: moje iskustvo iz dugo godina bavljenja ovakvim stvarima je da je naš najbolji saveznik – nečista savjest. I zato su vlade HDZ-a u pravilu bile bolji adresati nego vlade HDZ-a. Vlade SDP-a smatraju da one ne trenaju imati nečistu savjest i dopuštaju si stvari koje si vlade HDZ-a ne bi dopustile. To je problem koji ja vidim u narednom razdoblju“, zaključio je Žarko Puhovski.