Iako je "zelena tranzicija" jedan od gorućih prioriteta Europske unije, zbog sporosti administracije u Hrvatskoj je već godinu "na čekanju" gotovo 200 projekata domaćih elektrana na obnovljive izvore energije vrijednih jednu i po milijardu eura.
Nevladine udruge upozoravaju i na to da sustav ometa snažniju zastupljenost građana u tim projektima.
"Prošle je godine Europska unija definirala obnovljive izvore energije kao prevladavajući javni interes, i zato sve države nastoje što brže instalirati što više obnovljivih izvora energije", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) predsjednica udruženja energetskih tvrtki u zelenom sektoru "Obnovljivi izvori energije Hrvatske" (OIEH) Maja Pokrovac. U Hrvatskoj je situacija - drugačija.
Šta su zamjerke?
"Hrvatska je u odnosu na druge europske zemlje na visokom trećem mjestu po kompliciranosti i po administrativnim i regulatornim preprekama. Što se tiče vjetra i sunca, na začelju smo što se tiče izdavanja dozvola, a sa manje od jedan posto instaliranih solarnih elektrana Hrvatska je i tu na začelju", kaže Maja Pokrovac.
Kada su pred godinu i po doneseni Zakon o tržištu električne energije i Zakon o obnovljivim izvorima energije dobro se krenulo – skraćeni su rokovi i racionaliziran administrativni proces.
Međutim, to je olakšalo postupak postojećim projektima, dok nešto manje od 200 novih projekata zelene energije već godinu dana čeka, jer nema podzakonskih provedbenih akata.
"Bez njih ne može se početi nove projekte. A kada bi se realizirao ovaj interes, Hrvatska bi sa 6.000 MW instalirane snage mogla biti energetski samodostatna do 2030. godine – i to ne samo ulaganja gospodarstva, već i građana", kaže naša sugovornica.
Po njenoj ocjeni, uzrok ovoj sporosti sustava su inercija sustava i nedostatak koordinacije, jer je energetika u resorima bar četiri ministarstva.
Iz Ministarstva gospodarstva su na upit RSE da komentira ove ocjene udruženja OIEH kazali kako su administrativni postupci "u bitnome unaprijeđeni", dok "više problema prepoznaju u manjku ovlaštenih osoba za projektiranje, izvođenje radova i priključenje", a ne u administrativnim postupcima.
Prema podacima dostupnim na mrežnim stranicama Ministarstva, od zaprimljenih 216 projekata, do sada je izdano 16 energetskih odobrenja, kojima započinje cijeli proces, za postrojenja ukupne snage od nešto manje od 400 MW.
Odbijena su 33 projekta ukupne snage 2.479 MW.
U Hrvatskoj još nijedna energetska zajednica
Ozbiljne primjedbe imaju i ekolozi.
Predsjednik udruge "Eko Kvarner" Vjeran Piršić prenosi u izjavi za RSE ocjene iz radnog materijala koji je pripremljen u suradnji sa stručnjacima iz zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) kako je administrativni proces prekompliciran i da ga treba pojednostavniti, a da zakonska rješenja onemogućuju veće sudjelovanje građana.
Smatra da je problematično kako su u zakonu uređene energetske zajednice - dobrovoljne neprofitne pravne osobe uspostavljene na lokalnoj razini sa svrhom proizvodnje, distribucije, opskrbe, agregacije, skladištenja i korištenja energije.
"Prošlo je više od godinu dana od donošenja novih zakona, i dok u Grčkoj ima 600 energetskih zajednica, mi u Hrvatskoj još nemamo nijednu, jer ih država onemogućuje", kaže Piršić.
"Prvo, energetsku zajednicu se može napraviti samo oko jedne niskonaponske trafostanice, pa će selo od 1.00 stanovnika poput Njivica na Krku gdje ja živim imati njih nekoliko, što je suludo. Drugo, mora biti ograničena na jednu općinu, pa bi ih na Krku bilo sedam", pobraja Piršić.
Osim toga, on kaže kako zakon bespotrebno ograničava sudjelovanje u energetskim zajednicama, pa to ne omogućuje npr. vlasnicima kuća za odmor ili ljudima koji rade izvan Hrvatske da sudjeluju u njima, a da je nejasno regulirano i sudjelovanje u energetskim zajednicama malih i srednjih poduzeća.
Ministarstvo otklanja primjedbe
Iz Ministarstva gospodarstva su na ove primjedbe nevladinog sektora i struke odgovorili kako je zakonodavac dao "široke mogućnosti da se energetske zajednice uklope u organizacijske modele koji su za osnivatelja energetske zajednice najpovoljniji (zadruga, udruga ili neka druga neprofitna organizacija)", i da je bitno da se prepozna element neprofitabilnosti koji jedini dopušta 'dijeljenje energije' među članovima zajednice.
Oni pojašnjavaju kako postoje dva kriterija uspostave energetske zajednice - prema pripadnosti lokalnom području i priključku članova zajednice do najbliže transformatorske stanice.
"Ukoliko se radi o članovima koji su na istoj transformatorskoj stanici, zadovoljen je uvjet lokalne komponente, bez obzira radi li se o upravnoj podjeli, jer trafo stanica pripada određenom lokalnom području operatora distribucijskog sustava i u tom smislu ne postoji podjela", pojašnjavaju iz Ministarstva.
Ako je pak priključak iza trafo stanice, "on omogućava sudjelovanje potencijalnim članovima energetske zajednice koji se nalaze s priključcima iza te trafo stanice, bez obzira na ustrojstvo lokalne zajednice", stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na upit RSE da komentiraju primjedbe nevladinog sektora i eksperata.
Energija iz obnovljivih izvora - 18,41 posto
Prema podacima OIEH, u 2022. godini iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je proizvedeno 3.435 GWh (gigavatsati), što je 18,41 posto od ukupno proizvedenih 18.416 GWh.
Sunčane su elektrane proizvele tek 79 GWh i sudjelovale s 0,43 posto u ukupnoj strukturi raspoložive energije. Postrojenja na biomasu i bioplin zajedno su proizvela 971 GWh električne energije.
U 2022. godini vjetroelektrane su proizvele 2.301 GWh električne energije što čini udio od 12,49 posto u ukupnoj energetskoj strukturi.
