U Hrvatskoj su neovisne institucije na udaru javnih pritisaka vladajućih, zaključak je istraživanja politologa Darija Čepe za zagrebačkog Pravnog fakulteta, koje je predstavljeno na Međunarodni dan borbe protiv korupcije , 9. prosinca u Zagrebu.
U istraživanju „Neovisnost neovisnih institucija: kako rade i mogu li sačuvati demokraciju?“ se upozorava i na neke suptilnije metode poput zarobljavanja, ignoriranja ili financijskog izgladnjivanja.
Neovisne institucije imaju problema u brojnim zemljama svijeta, ali dok je drugdje obično riječ o tome da ih preuzmu predstavnici onih ekonomskih interesa koje bi te institucije trebale kontrolirati, u Hrvatskoj su ih zarobili, marginalizirali ili ih politički iskorištavaju politički akteri koji su na vlasti, jedan je od zaključaka istraživanja što ga je provela nevladina udruga GONG.
Kako izgledaju pritisci?
Izvršna direktorica GONG-a Oriana Ivković Novokmet na predstavljanju istraživanja je sa par primjera ilustrirala javne pritiske nositelja vlasti na neovisne institucije u Hrvatskoj.
„Recimo, nova pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u ovoj godini u Saboru brani izvješća za prethodne tri godine, jer vladajući tri godine odbijaju o njima raspravljati. Dobra ilustracija je i premijer Andrej Planković kada na traženje neovisnog tijela da dostavi informacije o svom putu u Helsinki odgovara: 'Neću im više ništa dostaviti. Sve smo im nacrtali!'. Ili predsjednik Zoran Milanović kada govori o 'takozvanoj' pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ili kaže da Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nema izborni legitimitet“, podsjetila je Ivković – Novokmet.
Autor istraživanja je skrenuo pažnju na to kako vlasti mogu neutralizirati neovisne institucije.
„Vlasti danas više ne mogu biti sasvim otvorene i reći – ova institucija nam ne treba, ukinut ćemo je. Najčešće što rade je da je oslabe dovoljno da ostane bez zuba. Postoji u nekom uredu, piše neka izvješća, ali nema nikakvih snažnih alata ili mehanizama da djeluje prema institucijama“, kaže autor istraživanja Dario Čepo.
Jedan od načina je i financijsko izgladnjivanje.
„Uspostavite instituciju, date joj jako velik dijapazon poslova, uvedete je u čitav niz ovlasti koje treba imati, ali ne date joj kroz proračun dovoljno financijskih sredstava da zaposli dovoljno ljudi“, kazao je Čepo.
Drugi načini su ignoriranje izvješća, što se dešava Pučkoj pravobraniteljici, javna kritika rada te institucije u koju vlasti onda uključe i druge institucije i – na kraju – izmjena zakonskog okvira.
„To je ono što se aktualno zbiva sa Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa. To je, uz Državno izborno povjerenstvo, druga neovisna institucija na čiju su snažnu poziciju europski pregovarači u hrvatskim pregovorima o članstvu u Europskoj uniji usmjerili najviše pažnje, ali njena snaga od ulaska Hrvatske u EU pada, pogotovo nakon što se prije pet godina na vlast u Hrvatskoj vratio HDZ“, podsjetio je Čepo.
Problem u sustavu
Spas nije u hrabrom pojedincu koji će biti na čelu neovisne institucije, već u efikasnom radu institucija gdje imena uopće nije važna, poručuje autor. Generalno, nije problem u pojedincima, nego u sustavu.
„To možemo vidjeti na novoj strategiji suzbijanja korupcije. Vlada kaže – mi ćemo se potruditi da educiramo ljude unutar sustava da ne budu korumpirani. Kao da je neka Mara korumpirana u sustavu, a ne da je sustav takav da je Maru natjerao da bude korumpirana. To je onda izlika – kao, to je samo jedna jabuka koja je malo trula... Ne, nije. Problem je u kašeti, a ne u jabukama“, upozorava Čepo.
Neovisne institucije u Hrvatskoj su pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, za djecu i za osobe sa invaliditetom, povjerenik za informiranje, Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa, Agencija za elektroničke medije, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i druge.
Kako do boljih institucija?
Istraživanje daje i nekoliko preporuka. Neovisnim institucijama savjetuje se da poboljšaju komunikaciju prema građanima i građankama, bilo izravno ili putem medija. "One bi trebale pojačati aktivnosti međuinstitucionalne suradnje, poglavito oko pitanja od zajedničkog interesa za sve uključene institucije”, stoji u istraživanju.
Što se tiče političarki i političara, od njih se ”očekuje da nominiraju i biraju kandidatkinje i kandidate neupitne etičnosti, odnosno pojedince neprikosnovena morala, bez obzira na to je li riječ o njima ideološki bliskim ljudima ili ne".
"Druga važna aktivnost kojom politički akteri mogu osigurati neovisnost institucije, financijska je održivost njezina djelovanja. Na kraju, najvažniji alat koji političari i političarke mogu iskoristiti za jačanje neovisnosti neovisne institucije je promptno i objektivno stavljanje godišnjih izvješća koja neovisne institucije dostavljaju Hrvatskom saboru na dnevni red i rasprava o njima”, navedeno je u istraživanju.
Istraživanje je provedeno putem devet intervjua s ispitanicama i ispitanicima koji imaju dublje znanje o sustavu neovisnih institucija, koji djeluju unutar tog sustava ili koji izvana djeluju u nekom tipu odnosa spram neovisnih institucija.
Intervjuirane su četiri predstavnice i predstavnika neovisnih institucija te pet političarki i političara koji djeluju (ili su donedavno djelovali) unutar Hrvatskog sabora, a koji se u svojem radu dotiču neovisnih institucija.
Intervjue su provele novinarke Đurđica Klancir i Slavica Lukić. Svi su intervjui anonimizirani.
